Broj: Gž-365/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu  mr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužitelja M. B., iz S., … zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz odvjetničkog društva B. i partneri u S., protiv tuženice S. B., …iz S., …, zastupane po punomoćniku S. B., odvjetniku u S., odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1683/16 od 21. studenog, dana 5. prosinca 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I.  Djelomično se uvažava žalba tužitelja, a djelomično se odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1683/16 od 21. studenog 2016.

 

              a) preinačuje u dijelu pod točkom I. izreke, u kojem je dijelu odbijen tužbeni zahtjev do iznosa od 36.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje bi tekle na iznose od 2.000,00 kuna do isplate, na način da se u tom dijelu sudi:

 

               Nalaže se tuženici da u roku 15 dana isplati tužitelju iznos od 36.000,00 kuna (trideset i šest tisuća kuna), sa zateznom kamatom koja na iznos od:

                - 2.000,00 kuna teče od 1. travnja 2008. do isplate,

                - 2.000,00 kuna teče od 1. svibnja 2008. do isplate,

                - 2.000,00 kuna teče od 1. lipnja 2008. do isplate,

                - 2.000,00 kuna teče od 1. srpnja 2008. do isplate,

                - 2.000,00 kuna teče od 1. kolovoza 2008. do isplate,

                - 2.000,00 kuna teče od 1. rujna 2008. do isplate,

                - 2.000,00 kuna teče od 1. listopada 2008. do isplate,

                - 2.000,00 kuna teče od 1. studenog 2008. do isplate,

                - 2.000,00 kuna teče od 1. prosinca 2008. do isplate,

                - 2.000,00 kuna teče od 1. siječnja 2009. do isplate,

                - 2.000,00 kuna teče od 1. veljače 2009. do isplate,

                - 2.000,00 kuna teče od 1. ožujka  2009. do isplate,

                - 2.000,00 kuna teče od 1. travnja 2009. do isplate,

                - 2.000,00 kuna teče od 1. svibnja 2009. do isplate,

                - 2.000,00 kuna teče od 1. lipnja 2009. do isplate,

                - 2.000,00 kuna teče od 1. srpnja 2009. do isplate,

              - 2.000,00 kuna teče od 1. kolovoza 2009. do isplate,

               - 2.000,00 kuna teče od 1. rujna 2009. do isplate, a sve po stopi od 14% godišnje od 1. travnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

                   b) potvrđuje u dijelu u kojem je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev za isplatom iznosa preko 36.000,00 kuna do iznosa od 44.446,57 kuna, dakle za razliku od 8.446,57 kuna kao i u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatom više zatezne kamate od one dosuđene pod točkom I. a) izreke ove drugostupanjske presude.       

 

                   II. Nalaže se tuženici da u roku 15 dana s osnove naknade parničnog troška isplati tužitelju iznos od 8.984,38 kuna (osam tisuća devetsto osamdeset i četiri kune i trideset i osam lipa).  

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu slijedećeg sadržaja:

''Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ukupan iznos od 44.446,57 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena i koja na iznos od:

-2.000,00 kn teče od 1. travnja 2008. g. do isplate,

-2.000,00 kn teče od 1. svibnja 2008. g. do isplate,

-2.000,00 kn teče od 1. lipnja 2008. g. do isplate,

-2.000,00 kn teče od 1. srpnja 2008. g. do isplate,

-2.000,00 kn teče od 1. kolovoza 2008. g. do isplate,

-2.000,00 kn teče od 1. rujna 2008. g. do isplate,

-2.000,00 kn teče od 1. listopada 2008. g. do isplate,

-2.000,00 kn teče od 1. studenog 2008. g. do isplate,

-2.000,00 kn teče od 1. prosinca 2008. g. do isplate,

-2.000,00 kn teče od 1. siječnja 2009. g. do isplate,

-2.000,00 kn teče od 1. veljače 2009. g. do isplate,

-2.000,00 kn teče od 1. ožujka 2009. g. do isplate,

-2.000,00 kn teče od 1. travnja 2009. g. do isplate,

-2.000,00 kn teče od 1. svibnja 2009. g. do isplate,

-2.000,00 kn teče od 1. lipnja 2009. g. do isplate,

-2.000,00 kn teče od 1. srpnja 2009. g. do isplate,

-2.000,00 kn teče od 1. kolovoza 2009. g. do isplate,

-2.000,00 kn teče od  1. rujna 2009. g. do isplate,

-480,64 kn teče od 3. studenog 2008. g. do isplate,

-256,69 kn teče od 3. studenog 2008. g. do isplate,

-256,69 kn teče od 3. studenog 2008. g. do isplate,

-256,69 kn teče od 3. studenog 2008. g. do isplate,

-256,69 kn teče od 12. siječnja 2009. g. do isplate,

-256,69 kn teče od 12. siječnja 2009. g. do isplate,

-256,69 kn teče od 12. siječnja 2009. g. do isplate,

-152,73 kn teče od 23. svibnja 2009. g. do isplate,

-152,73 kn teče od 23. svibnja 2009. g. do isplate,

-152,73 kn teče od 23. svibnja 2009. g. do isplate,

-152,73 kn teče od 23. svibnja 2009. g. do isplate,

-152,73 kn teče od 23. svibnja 2009. g. do isplate,

-152,73 kn teče od 23. svibnja 2009. g. do isplate,

-735,75 kn teče od 12. listopada 2009. g. do isplate,

-43,22 kn teče od 2. rujna 2008. g. do isplate,

-38,55 kn teče od 11. listopada 2008. g. do isplate,

-37,89 kn teče od 12. siječnja 2009. g. do isplate,

-36,33 kn teče od 12. siječnja 2009. g. do isplate,

-40,77 kn teče od 18. ožujka 2009. g. do isplate,

-43,57 kn teče od 18. ožujka 2009. g. do isplate,

-41,31 kn teče od 18. ožujka 2009. g. do isplate,

-39,31 kn teče od 23. svibnja 2009. g. do isplate,

-40,45 kn teče od 23. svibnja 2009. g. do isplate,

-41,01 kn teče od 6. kolovoza 2009. g. do isplate,

-41,65 kn teče od 6. kolovoza 2009. g. do isplate,

-38,21 kn teče od 6. kolovoza 2009. g. do isplate,

-46,85 kn teče od 12. listopada 2009. g. do isplate,

-39,61 kn teče od 11. listopada 2008. g. do isplate,

-39,61 kn teče od 11. listopada 2008. g. do isplate,

-39,61 kn teče od 11. listopada 2008. g. do isplate,

-39,61 kn teče od 11. listopada 2008. g. do isplate,

-39,61 kn teče od 11. listopada 2008. g. do isplate,

-39,61 kn teče od 11. listopada 2008. g. do isplate,

-46,91 kn teče od 18. ožujka 2009. g. do isplate,

-46,91 kn teče od 18. ožujka 2009. g. do isplate,

-46,91 kn teče od 18. ožujka 2009. g. do isplate,

-46,91 kn teče od 18. ožujka 2009. g. do isplate,

-43,03 kn teče od 18. ožujka 2009. g. do isplate,

-43,03 kn teče od 18. ožujka 2009. g. do isplate,

-43,03 kn teče od 6. kolovoza 2009. g. do isplate,

-43,03 kn teče od 6. kolovoza 2009. g. do isplate,

-43,03 kn teče od 6. kolovoza 2009. g. do isplate,

-59,71 kn teče od 2. rujna 2008. g. do isplate,

-59,71 kn teče od 2. rujna 2008. g. do isplate,

-59,71 kn teče od 2. rujna 2008. g. do isplate,

-59,71 kn teče od 2. rujna 2008. g. do isplate,

-59,71 kn teče od 11. listopada 2008. g. do isplate,

-59,71 kn teče od 11. listopada 2008. g. do isplate,

-59,71 kn teče od 11. listopada 2008. g. do isplate,

-59,71 kn teče od 11. listopada 2008. g. do isplate,

-59,71 kn teče od 18. ožujka 2009. g. do isplate,

-59,71 kn teče od 18. ožujka 2009. g. do isplate,

-59,71 kn teče od 18. ožujka 2009. g. do isplate,

-59,71 kn teče od 18. ožujka 2009. g. do isplate,

-59,71 kn teče od 23. svibnja 2009. g. do isplate,

-59,71 kn teče od 23. svibnja 2009. g. do isplate,

-59,71 kn teče od 23. svibnja 2009. g. do isplate,

-59,71 kn teče od 23. svibnja 2009. g. do isplate,

-59,71 kn teče od 12. listopada 2009. g. do isplate,

-58,64 kn teče od 26. kolovoza 2008. g. do isplate,

-74,36 kn teče od 26. kolovoza 2008. g. do isplate,

-91,73 kn teče od 11. listopada 2008. g. do isplate,

-74,43 kn teče od 3. studenog 2008. g. do isplate,

-55,63 kn teče od 12. siječnja 2009. g. do isplate,

-117,95 kn teče od 12. siječnja 2009. g. do isplate,

-195,56 kn teče od 18. ožujka 2009. g. do isplate,

-19,52 kn teče od 18. ožujka 2009. g. do isplate,

-88,85 kn teče od 23. svibnja 2009. g. do isplate,

-165,78 kn teče od 23. svibnja 2009. g. do isplate,

-77,41 kn teče od 23. svibnja 2009. g. do isplate,

-69,33 kn teče od 23. svibnja 2009. g. do isplate,

-109,47 kn teče od 6. kolovoza 2009. g. do isplate,

-102,58 kn teče od 6. kolovoza 2009. g. do isplate,

-20,62 kn teče od 6. kolovoza 2009. g. do isplate,

-78,98 kn teče od 12. listopada 2009. g. do isplate,

-73,75 kn teče od 12. listopada 2009. g. do isplate,

-99,00 kn teče od 10. prosinca 2008. g. do isplate,

-99,00 kn teče od 10. prosinca 2008. g. do isplate,

-99,00 kn teče od 18. ožujka 2009. g. do isplate,

-99,00 kn teče od 18. ožujka 2009. g. do isplate,

-109,00 kn teče od 23. svibnja 2009. g. do isplate,

-109,00 kn teče od 23. svibnja 2009. g. do isplate,

-109,00 kn teče od 23. svibnja 2009. g. do isplate,

-109,00 kn teče od 6. kolovoza 2009. g. do isplate,

-109,00 kn teče od 6. kolovoza 2009. g. do isplate,

-469,70 kn teče od 6. kolovoza 2009. g. do isplate,

-109,00 kn teče od 12. listopada 2009. g. do isplate,

-109,81 kn teče od 12. listopada 2009. g. do isplate.''

 

Također, prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je u točki II. izreke naložio tužitelju da s ovog osnova isplati tuženici iznos od 8.750,00 kuna. 

 

Protiv označene prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst,  25/13. i 89/14. - Odluka USRH ), dalje ZPP. Tužitelj u žalbi predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, odnosno podredno, da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. 

 

Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.

 

              Žalba tužitelja djelomično je osnovana, a djelomično nije osnovana.

 

Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženica s osnova naknade štete isplati iznos od 44.446,57 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom. Tužitelj naime tvrdi kako mu je tuženica protupravnom radnjom i to baš promjenom ulaznih vrata i brave stana u S., …, onemogućila suposjed predmetnog stana. Stoga da je u vremenskom razdoblju od 1. travnja 2008. do 30. rujna 2009. morao iznajmiti stan. Sa osnova najamnine stana u S., … u navedenom vremenskom razdoblju da je imao trošak od utuženih 44.446,57 kuna, koji iznos s osnova naknade štete potražuje od tuženice. Od navedenog iznosa 44.446,57 kuna, 36.000,00 kuna odnosi se na ukupno 18 (osamnaest) mjesečnih najamnina po 2.000,00 kuna, koji trošak da je imao tužitelj, a daljnji iznos od ukupno 8.446,57 kuna odnosi se na različite troškove korištenja struje, vode, televizije u iznajmljenom stanu kroz predmetno razdoblje (travanj 2008. - rujan 2009.)

 

Ovdje je za reći kako je prvostupanjski sud u ovom postupku već jednom odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i to presudom P 1  1213/10 od 26. ožujka 2014. Odlučujući o žalbi tužitelja na navedenu presudu, Županijski je sud u Splitu, rješenjem Gžo - 281/2014 od 18. ožujka 2016. ukinuo navedenu odluku i vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Sada pak u ponovljenom postupku, prvostupanjski sud donosi pobijanu presudu kojom ponovno odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.              

 

Prvostupanjski je sud i nakon provedenog ponovljenog postupka, slično kao i u prethodnom, utvrdio da su tužitelj i tuženica bivši bračni drugovi te da je tužitelj prije nego je tuženica promijenila ulazna vrata i brave na predmetnom stanu, živio sa tuženicom u tom stanu u S., …. Nadalje prvostupanjski je sud utvrdio kako je tužitelj nakon promjene ulaznih vrata navedenog stana, čime mu je onemogućen suposjed istog, podnio tužbu protiv tuženice radi smetanja suposjeda predmetnog stana. Ovaj postupak vodio se kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem: I P - 563/08 i u kojem je Općinski sud u Splitu dana 17. ožujka 2009. donio rješenje kojim je pored ostalog utvrdio da je tuženica promjenom ulaznih vrata predmetnog stana počinila smetanja tužiteljevog suposjeda stana. Županijski sud u Splitu je svojim rješenjem Gžst - 203/09 od 6. srpnja 2010. odbio žalbu tuženice na označeno prvostupanjsko rješenje koje je time postalo pravomoćno. Također prvostupanjski je sud  u ovom parničnom postupku utvrdio kako je tužitelj u ovršnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Ovr 3782/09, dana 30. rujna 2009. uveden u suposjed predmetnog stana, a što proizlazi iz zapisnika o uredovanju Općinskog suda u Splitu, sastavljenog dana 30. rujna 2009. u predmetu OVR - 3782/09 (str. 2 D spisa). Isto tako prvostupanjski je sud utvrdio kako se pred Općinskim sudom u Splitu vodio parnični postupak pod poslovnim brojem IP - 535/08 pokrenut po tužbi tužitelja, a u kojem je postupku sud donio pravomoćnu presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi suvlasnikom predmetnog stana za 1/2 dijela. (Vlasnica predmetnog stana je tuženica za cijelo). Konačno, prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka zaključio kako je u ovom parničnom postupku tuženica, kao tužiteljica, podnijela protiv M. B. (ovdje tužitelja), tužbu radi iseljenja iz predmetnog stana, a koja tužba mu je dostavljena 28. studenog 2007. Sve navedene činjenice koje je prvostupanjski sud utvrdio temeljem različitih isprava pa tako i sudskih odluka, u konačnici nisu ni bile sporne između parničnih stranaka.         

 

Prvostupanjski sud sada i u ponovljenom postupku zaključuje, a na temelju  utvrđenih i navedenih činjenica, da je tužitelj bio u prekarnom  suposjedu predmetnog stana tj. da mu je tuženica predala stan u suposjed do opoziva. Nadalje prvostupanjski sud ustraje u svom pravnom stavu kako je tuženica podnošenjem tužbe protiv tužitelja, radi iseljena iz predmetnog stana, i to baš njegovim zaprimanjem tužbe u tom predmetu 28. studenog 2007., dovela do toga da je tužitelj u ovoj parnici radi naknade štete, postao nepošteni posjednik predmetnog stana, a ovo bez obzira na okolnost kako je tužba u navedenom predmetu povučena. No, pored toga prvostupanjski sud ističe da je tuženica iselila iz predmetnog stana u listopadu 2007., te da je pri tome navela kako će se vratiti nakon 5 do 6 mjeseci nakon čega da će iseliti tužitelj. Stoga, prvostupanjski sud zaključuje kako je nakon proteka toga vremena (veljača 2008.) tužitelj svakako postao nepošteni posjednik. S tim u svezi prvostupanjski sud se poziva na odredbe članka 165. stavak 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst) dalje ZVDSP, pa u tom smislu ističe kako od časa kada je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljanim za nepoštenog posjednika.

 

U zaključku, prvostupanjski sud ističe kako utuženi iznos od 44.446,57 kuna, a koji se iznos sastoji od troškova najamnine i režijskih troškova za stan koji je tužitelj iznajmio u razdoblju od travnja 2008. do rujna 2009., ne predstavlja štetu koja bi nastala kao posljedica protupravne radnje tuženice. Stoga je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev u cijelosti odbio kao neosnovan.

 

No, suprotno zaključcima i iskazanom pravnom mišljenju prvostupanjskog suda kako  tužitelj u svakom slučaju od veljače 2008. nije mogao biti pošteni posjednik/suposjednik predmetnog stana te da stoga nije ni mogao pretrpjeti imovinsku štetu  za reći je slijedeće.                   

 

Prije svega još jednom je za istaknuti, a što je navedeno i u prijašnjoj odluci ovog drugostupanjskog suda donesenoj u ovom predmetu 18. ožujka 2016., kako se konkretnom slučaju  ne može primijeniti odredba članka 18. stavak 4. ZVDSP-a. i uzeti, da je u ovoj parnici tužitelj, zaprimanjem tužbe u predmetu Pst 654/13 radi iseljenja (ranije oznake IP 1793/07) njegovo pravo na posjed predmetnog stana prestalo. Naime, pregledom i čitanjem spisa Općinskog suda u Splitu Pst 654/13 (ranije oznake IP 1793/07) je utvrđeno kako je zaista u tom predmetu tužiteljica S. B. (u ovoj parnici radi naknade štete tuženica) podnijela tužbu protiv M. B. ( u ovoj predmetnoj parnici tužitelja) radi iseljenja. No, u tom predmetu radi iseljenja tužiteljica je povukla tužbu, a sud sukladno tome dana 4. listopada 2013. donio rješenje, sada pravomoćno, kojim je utvrdio da je tužba povučena. Odredbom članka 193. stavak 9. ZPP - a propisano je kako se za povučenu tužbu smatra kako nije bila ni podnesena. Sukladno iznijetom pogrešno je bilo temeljiti pobijanu presudu na pogrešnom zaključku kako je tuženik (u ovoj predmetnoj parnici tužitelj) zaprimivši tužbu radi iseljenja iz predmetnog stana, izgubio pravo na posjed tog stana, a ovo stoga  što je tužba povučena, pa se smatra kao da nije bila ni podnijeta. U tom smislu ovaj drugostupanjski sud ne prihvaća iskazani pravni stav prvostupanjskog suda kako je od trenutka zaprimanja tužbe u predmetu radi iseljenja tužitelj postao nepošteni posjednik bez obzira što je tužba kasnije povučena. No, ono što je bitno i pravno relevantno za donošenje zakonite odluke u ovom postupku jest slijedeće. Tužitelj je u travnju 2008. podnio tužbu protiv tuženice radi smetanje posjeda/suposjeda predmetnog stana. Postupak se vodio kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem: I P - 563/08 i u kojem je ovaj sud dana 17. ožujka 2009. donio rješenje kojim je pored ostalog utvrdio da je tuženica promjenom ulaznih vrata predmetnog stana počinila smetanja tužiteljevog suposjeda stana. Županijski sud u Splitu je svojim rješenjem Gžst - 203/09 od 6. srpnja 2010. odbio žalbu tuženice na označeno prvostupanjsko rješenje koje je time postalo pravomoćno. Tužitelj je tek u ovršnom postupku dana 30. rujna 2009. ponovno uveden u suposjed stana. Dakle, iz navedenog postupka radi smetanja posjeda koji je pravomoćno okončan u korist tužitelja, kao i iz već navedenog zapisnika od 30. rujna 2009., koji je sastavljen od strane Općinskog suda u Splitu, povodom uvođenja tužitelja u suposjed predmetnog stana, nedvojbeno proizlazi kako je tužitelj u razdoblju od 1. travnja 2008. do 30. rujna 2009. protupravnom radnjom tuženice bio isključen, tj. onemogućen u korištenju odnosno u suposjedu predmetnog stana, anagrafske oznake S., …, u kojem je prije protupravnog isključenja iz suposjeda živio.

 

Odredbom članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br.35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), dalje ZOO, propisano je da tko drugome uzrokuje štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Pretpostavke za odgovornost za štetu jesu: 1. da subjekt može biti odgovoran za štetu (tuženica kao fizička osoba ima poslovnu i deliktnu sposobnost) , 2. štetna radnja, 3. šteta, 4. uzročna veza između štetne radnje kao uzroka i štete kao posljedice (kauzalni neksus) i 5. protupravnost. Odredbom članka 1046. ZOO-a pored ostalog određeno je kako je šteta umanjenje nečije imovine.

 

          Tužitelj je u spis dostavio ispravu naslova "Ugovor o zakupu poslovnog prostora" iz koje  nedvojbeno proizlazi kako je on kao najmoprimac 30. ožujka 2008. zaključio sa najmodavcem A. E., ugovor o najmu stana, čiji je predmet stan površine 38,77 m² , koji se nalazi u S., …, te da je ugovorena najamnina u iznosu od 2.000,00 kuna mjesečno. Budući je tužitelj u najmu istog bio u razdoblju od travnja 2008. do zaključno rujna 2009. te plaćao mjesečnu najamninu u iznosu od 2.000,00 kuna tj. ukupno za ovo razdoblje 36.000,00 kuna, a sve u uzročno posljedičnoj vezi sa protupravnom radnjom tuženice (koja mu je izmjenom ulaznih vrata i brave na stanu u kojem je ranije živio, oduzela suposjed tog stana), to je upravo tuženica odgovorna za nastalu mu štetu koja sa sastoji u plaćanju navedene najamnine, čime je za taj iznos umanjena imovina tužitelja. Dakle, kako su u konkretnom slučaju ispunjene navedene pretpostavke iz odredbi članaka 1045. stavak 1. i 1046. ZOO-a, trebalo je obvezati tuženicu da s osnova naknade imovinske štete isplati tužitelju iznos od 36.000,00 kuna koji iznos predstavlja ukupan iznos 18 mjesečnih najamnina od po 2.000,00 kuna (razdoblje travanj 2008. - rujan 2009.). Na iznos svake isplaćene najamnine od  2.000,00 kuna tužitelju pripada i zatezna kamata kako je to odlučeno u točki I a) izreke ove drugostupanjske presude, a ovo na temelju odredbi članka 29. i 1086. ZOO-a. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tužitelja djelomično uvažiti i pobijanu presudu djelomično preinačiti, pa je odlučeno kao u točki I. a) izreke ove drugostupanjske presude, a na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.

 

            Tužitelj je predmetnom tužbom zahtijevao i naknadu štete radi troškova  korištenja struje, vode, televizije u iznajmljenom stanu kroz predmetno razdoblje (travanj 2008. - rujan 2009.) u ukupnom iznosu od 8.446,57 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom. Kako bi ovaj trošak tužitelj imao i da je ostao živjeti u predmetnom stanu, to mu u tom dijelu nije nastala šteta koju bi tuženica trebala naknaditi. Stoga je u tom dijelu trebalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan što je prvostupanjski sud i učinio u pobijanoj presudi. Ispitujući prvostupanjsku presudu u ovom dijelu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki I. b) izreke ove drugostupanjske presude, a u suglasju sa odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

Obje parnične stranke su zahtijevale naknadu parničnog troška.

 

Sukladno navedenom, a uzimajući u obzir popisani parnični trošak ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako je tužitelj, koji je bio zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, imao trošak: sastava tužbe 100 bodova, zastupanja na ročištu od 18. studenog 2011. 100 bodova, 14. svibnja 2013. 100 bodova,  18. rujna 2013. 100 bodova, 12. ožujka 2014. 100 bodova, 26. ožujka 2014. 50 bodova, 7. lipnja 2016. 100 bodova, 6. listopada 2016., 100 bodova, sastav podneska od 21. svibnja 2013. 25 bodova, podneska od 15. veljače 2014. 25 bodova, podneska od 13. lipnja 2016. 25 bodova te sastava žalbe na presudu od 26. ožujka 2014. 125 bodova, te sastava žalbe na presudu od 21. studenog 2016. 125 bodova, što sve zbrojeno iznosi 1.075 bodova, a ovo sukladno T. br. 7., 8.  9. i 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/2014. i 107/2015.), dalje "Tarifa". Pri vrijednosti jednog boda od 10,00 kuna (T.br. 50 "Tarife") trošak navedenog zastupanja tužitelja iznosi 10.750,00 kuna. Na ovaj iznos trebalo je tužitelju priznati trošak poreza na dodanu vrijednost od 25%, (T. br. 42. "Tarife), što čini daljnjih 2.687,50 kuna tj. ukupno 13.437,50 kuna. Kako je tužitelj u ovoj parnici uspio sa 81%  (dosuđenih 36.000,00 kuna u odnosu ma zahtijevanih 44.446,57 kuna) to mu je u ovom postotku trebalo priznati i parnični trošak koji tako obračunat iznosi 10.884,38 kuna. Za dodati je kako tužitelju nisu priznati troškovi plaćanja sudskih pristojbi koje je također zahtijevao jer nije dokazao da je s ovog osnova zaista imao izdatke.  

 

              Tuženica je također bila zastupana po punomoćniku koji je odvjetnik pa je imala trošak sastava odgovora na tužbu 100 bodova, zastupanja na ročištima od 18. studenog 2011.  100 bodova, 14. svibnja 2013. 100 bodova, 26. studenog 2013. 100 bodova, 13. veljače 2014. 100 bodova, 7. lipnja 2016. 100 bodova, 6. listopada 2016. 100 bodova, te za sastav podneska od 9. siječnja 2014. 100 bodova, što sve zbrojeno iznosi 800 bodova, a ovo u suglasju sa T. br. 7., 8. i 9. "Tarife".  Pri vrijednosti jednog boda od 10,00 kuna (T.br. 50 "Tarife") trošak navedenog zastupanja tuženice po odvjetniku iznosi 8.000,00 kuna. Na ovaj iznos trebalo je tuženici priznati trošak poreza na dodanu vrijednost od 25%, (T. br. 42. "Tarife), što čini daljnjih 2.000,00 kuna ili ukupno 10.000,00 kuna. Kako je tuženica uspjela sa 19% to joj je u tom postotku trebalo priznati i parnični trošak koji tako obračunat iznosi 1.900,00 kuna.

 

Nakon što je sud izvršio prebijanje priznatih parničnih troškova stranaka, proizašlo je kako je tuženica u obvezi naknaditi tužitelju s osnove parničnog troška iznos od 8.984,38 kuna. Slijedom navedenog trebalo je odlučiti kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude, a na temelju odredbi članaka 166. stavak 2., 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.                          

 

U Splitu, 5. prosinca 2017.