Broj: Gž-3339/2017
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Nediljke Radić kao predsjednice vijeća, te Miha Mratovića (suca izvjestitelja) i Ivice Botice, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Unicredit Leasing Croatia d.o.o. Zagreb, Heinzelova 33, OIB:18736141210, zastupanoga po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, protiv tuženika Duška Bartolinčić iz Zagreba, Trg Senjskih uskoka 3, OIB:06487419077, zastupanoga po punomoćniku Mireli Paoli Frlan, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 25. srpnja 2017. pod poslovnim brojem P-2923/10, u sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2017.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 25. srpnja 2017. pod poslovnim brojem P-2923/10, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Glavna rasprava će se održati pred drugim sucem.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
" I/ Ukida se rješenje o ovrsi pod brojem Ovrv-792/07 od 10. 01. 2008. godine na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju namiri iznos od 651.344,06 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 610.942,18 kuna teče od dana 19. 05. 2007. godine do 31. 07. 2015. godine po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. 08. 2015. godine do isplate po stopi koja se utvrđuje prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima - uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznosod 40.401,88 kuna bez zatezne kamate, kao troškove ovršnog postupka u iznosu od 6.173,20 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos ovršnog troška teče od 11. 01. 2008. godine do 31. 07. 2015.godine po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. 08. 2015. godine do isplate po stopi koja se utvrđuje prema čl. 29 Zakona o obveznim odnosima - uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od tri dana pod prijetnjom ovrhe.
Platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Alemke Gajski iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-792/07 od 10. 01. 2008. godine ukida se u preostalom dijelu.
Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 72.032,10 kuna bez zatezne kamate, kao i da mu naknadi troškove parničnoga postupka uvećane za zakonsku zateznu kamatu tekuću na iznos troškova od dana donošenja prvostupanjske presude do namirenja po stopi koja se utvrđuje prema čl. 29 Zakona o obveznim odnosima - uvećanjem prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.
II/ Nalaže se tužitelju platiti tuženiku na ime parničnoga troška iznos od 30.000,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom određenom po čl. 29. st. 2 i 8 ZID-a ZOO-a tekuće od presuđenja pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana."
Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tužitelj osporavajući presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP - „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13) s prijedlogom da se presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev.
Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
Žalba je osnovana.
Ovaj postupak započeo je na način da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu 21. prosinca 2007. nadležnom javnom bilježniku, koji je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, no po tuženikovu prigovoru nastavilo se raspravljati u parnici.
Inače vjerodostojna isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi jest mjenica naznačena na ukupnu svotu od 651.344,06 kuna.
Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazilo bi da sud smatra kako je prigovor zastare kojeg je istaknuo tuženik osnovan s obzirom da bi prema Zakonu o mjenici ("Narodne novine" broj 74/94 i 92/10) se mjenica morala podnijeti na isplatu uz roku od godinu dana od dana izdavanja, a mjenica je izdana 18. lipnja 2003., a podnesena na naplatu 6. listopada 2004. (u biti se radi o dospijeću mjenice a ne o naplati kako to pogrešno ističe prvostupanjski sud). Dodatno prvostupanjski sud u obrazloženju navodi kako bi mjenično pravni zahtjevi imatelja mjenice protiv indosanta i protiv trasanta zastarjeli za godinu dana računajući od pravodobno podignutog protesta, a ako se u mjenici nalazi odredba bez troškova onda od dospjelosti, pa kako je dan dospjelosti 6. listopada 2004. da bi prema tuženiku tužiteljevi zahtjevi zastarjeli 7. listopada 2005., znači istekom zastarnog roka od godinu dana sukladno odredbi članka 78. Zakona o mjenici.
Prvostupanjski sud je po pravnom shvaćanju ovog suda počinio apsolutno bitnu povredu postupka propisanu odredbom članka 354. stavak 2. točka 11.ZPP-a iz razloga kako slijedi:
- kao prvo izreka prvostupanjske presude je nerazumljiva, jer u biti nije jasno je li prema izreci prvostupanjski sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev, s obzirom da takvo očitovanje u izreci nije naznačeno,
- Zakon o mjenici poznaje više vrsta mjenica a prvostupanjski sud se ne očituje o kojoj vrsti mjenice se radi, time da je po pravnom shvaćanju ovog suda cijeneći mjenicu koja se nalazi na listu spisa 4 valjalo tumačiti da se radi o vlastitoj mjenici, koja je ispunjena na mjeničnom blanketu za trasiranu mjenicu. Stoga se takva mjenica bez obzira na mjenični blanket ima smatrati vlastitom mjenicom budući da bi to proizlazilo i iz mjeničnog očitovanja, a i iz prirode pravnog posla između stranaka. Stoga valja ukazati prvostupanjskom sudu da izdavatelj vlastite mjenice odgovara onako kao odgovara akceptant trasirane mjenice u smislu odredbe članka 112. stavak 1. Zakona o mjenici, a zahtjevi prema akceptantu zastarijevaju u roku od tri godine računajući od dospjelosti u smislu odredbe članka 78. stavak 1. Zakona o mjenici,
- iz stanja spisa proizlazi kako je tužitelj podneskom od 16. kolovoza 2016. (list spisa 128-130) preinačio tužbu, te bi se samo iz izreke presude moglo zaključiti da je sud raspravio o tužbenom zahtjevu kako je postavljen prema navedenom podnesku od 16. kolovoza 2016. Nakon što tuženik podnese prigovor protiv platnog naloga tužitelj može u skladu s odredbama članaka 190. i 191. preinačiti tužbu, a radi se o pravnom shvaćanju koje je prihvaćeno na sjednici Građansko-privrednog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 12. prosinca 1988. ( Pregled sudske prakse 40/95-a). Osim što je tužitelj preinačio tužbu na način da je zatražio isplatu drugih iznosa od onih koje je zahtijevao u prijedlogu za donošenje rješenja na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je istaknuo i drugu činjenično pravnu osnovu svog zahtjeva, jer je istaknuto kako svoj zahtjev temelji na osnovnom pravnom poslu, a ne na mjenici, te se stoga ne radi o identičnom sporu. Naime, sudska praksa se izjasnila da kad je tužitelj pravomoćno odbijen sa zahtjevom da mu tuženik isplati određeni iznos kao mjerničnom vjerovniku, tužitelj u novoj parnici može zatražiti taj isti iznos kao vjerovnik iz osnovnog pravnog posla, te se ne radi o presuđenoj stvari ( tako primjerice i Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci Rev-63/88 objavljenoj u Pregledu sudske prakse 43/108). Naravno u obrnutoj situaciji kada je tužitelj odbijen u zahtjevu s osnove temeljnog pravnog posla nije dopušteno u novoj parnici istu tu novčanu tražbinu utužiti s osnove mjenice. Stoga proizlazi da se prvostupanjski sud nije očitovao o preinaci tužbe,
- s obzirom da se prvostupanjski sud nije očitovao o preinaci tužbe, to je izostalo bilo kakvo očitovanje glede pravnog odnosa između stranaka, a po osnovi temeljnog pravnog posla, ugovora o leasingu te stoga i izostalo očitovanje o pravima i obvezama stranaka koje valja procijeniti prema odredbama Zakona o obveznim odnosima ( dalje ZOO/91 – " Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01) s obzirom da je pravni odnos između stranaka nastao prije stupanja na snagu Zakona o leasingu ("Narodne novine" broj 135/06).
Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će raspraviti prigovor zastare, a sukladno kako mu je to navedeno i u obrazloženju ove presude. zatim će prihvatiti tuženikov dokazni prijedlog u svezi utvrđivanja činjenica prodaje objekta leasinga, jer iz isprava koje su priložene spisu je samo vidljivo da će objekt leasinga biti prodan u ovršnom postupku, ali nije jasno kolika je postignuta cijena, a s obzirom da bi treća osoba kao ovrhovoditelj zahtijevala isplatu iznosa od 25.462,79 kuna s pripadajućom kamatom od 18. studenog 2003., kao i troškove postupka u iznosu od 1036,00 kuna uvećano za 1.220,00 kuna.
Slijedom navedenog, kako je ostalo u cijelosti nejasno je li potraživanje tužitelja zastarjelo, te općenito koja su i prava i obveze stranaka iz temeljnog pravnog posla, valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu, predmet vratiti prvostupanjskom sudu , te sukladno odredbi članka 371. ZPP-a narediti da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem.
U Splitu, 11. siječnja 2018.
