Baza je ažurirana 21.10.2024. 

zaključno sa NN 102/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž-899/2016 Županijski sud u Bjelovaru
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž-899/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Vidi Štefičić, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu 1. tužiteljice A. B. iz K.,   (OIB …), 2. tužiteljice Š. B. iz K., . (OIB …) i 3. tužiteljice H. K. iz K., (OIB …), koje zastupa punomoćnik A. M., odvjetnik iz K., protiv tuženika S. d.o.o. V., (OIB …),  koga zastupaju zakonski zastupnici M. S., K. S., B. S. i punomoćnik H. B., odvjetnik iz V., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici, broj Psp-20/2015-16 od 13. svibnja 2016., dana 26. rujna 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Koprivnici broj Psp-20/2015-16 od 13. svinja 2016. u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev (točka I. izreke) i u odluci o trošku u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužiteljicama A. B. i Š. B. nadoknadi troškove parničnog postupka (točka II. izreke).

 

              II. U ostalom, a nepobijanom dijelu kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev i u dijelu kojim je naloženo tužiteljici H. K. da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka (točka III., IV. i V.  izreke) prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

 

              III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

 

Obrazloženje

 

Općinski sud u Koprivnici donio je rješenje broj Psp-20/2015-16 od 13. svibnja 2016. čija izreka u cijelosti glasi:

 

„I. Utvrđuje se da je tuženik S. d.o.o. V., (OIB …), dana 17. studenog 2015. godine bez znanja i dozvole tužiteljica A. B. iz K., (OIB …) i Š. B. iz K., (OIB ..) smetao tužiteljice u posljednjem mirnom posjedu nekretnine upisane na ime i u korist tužiteljica označene kao dio zgrade na kojem nije zasnovano etažno vlasništvo, odnosno etaže sa oznakom E-3, koja se nalazi na čkbr... kuća na Z. sa 199 m2, a koje etažno vlasništvo je upisano u zk.ul.br. .. k.o. K., a koje se nalazi u K., na način da je dana 17. studenog 2015. godine uputio radnike koji su na predmetnoj nekretnini tužiteljica u prostoru ulaza (haustora) u dvorište razbili betonsku ploču, te iskopali rupu dimenzija otprilike 150 cm sa 60 cm i dubine 95 cm, a iskopani materijal ostavili u prostoru ulaza – haustora i to nagrnut na zid, i naređuje se tuženiku S. d.o.o. V., (OIB …), uspostava stanja kakvo je bilo u času smetanja posjeda, te se zabranjuje tuženiku S. d.o.o. V., (OIB …), ubuduće takvo i slično smetanja posjeda tužiteljica A. B. iz K., Z. (OIB …) i Š. B. iz K., (OIB …).

 

              II.              Tuženik S. d.o.o. V.,  (OIB …), dužan je tužiteljicama A. B. iz K., (OIB …) i Š. B. iz K., (OIB…), naknaditi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.125,04 kn, u roku od 8 dana.

 

              III.              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljica u dijelu koji glasi:

 

              "Utvrđuje se da je tuženik S. d.o.o. V., (OIB …), dana 17. studenog 2015. godine bez znanja i dozvole tužiteljice H. K. iz  K., (OIB…), smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu nekretnine upisane na ime i u korist tužiteljice označene kao dio zgrade na kojem nije zasnovano etažno vlasništvo, odnosno etaže sa oznakom E-3, koja se nalazi na čkbr. .. kuća na Z. sa 199 m2, a koje etažno vlasništvo je upisano u zk.ul.br. .. k.o. K., a koje se nalazi u K., Z., na način da je dana 17. studenog 2015. godine uputio radnike koji su na predmetnoj nekretnini tužiteljica u prostoru ulaza (haustora) u dvorište razbili betonsku ploču, te iskopali rupu dimenzija otprilike 150 cm sa 60 cm i dubine 95 cm, a iskopani materijal ostavili u prostoru ulaza – haustora i to nagrnut na zid, i naređuje se tuženiku S. d.o.o. V., H.D. (OIB …), uspostava stanja kakvo je bilo u času smetanja posjeda, te se zabranjuje tuženiku S. d.o.o. V., (OIB …, ubuduće takvo i slično smetanja posjeda tužiteljice H. K. iz  K., (OIB …), pod prijetnjom izricanja novčane kazne."

 

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljica u dijelu koji se odnosi na zaprečivanje novčanom kaznom tuženiku u slučaju ponovnog smetanja posjeda u odnosu na 1. tužiteljicu A. B. i 2. tužiteljicu Š. B..

             

              V. Tužiteljica H. K. iz  K., (OIB …), dužna je tužitelju S. d.o.o. V., (OIB …), naknaditi troškove ovoga parničnog postupka u iznosu od 2.600,00 kn, u roku od 8 dana.„

 

Protiv dijela rješenja kojim je usvojen tužbeni zahtjev i u odnosu na odluku o trošku kojom je naloženo tuženiku da tužiteljicama A. B. i Š. B. naknadi troškove parničnog postupka (točka I. i II. izreke), žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede  odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da drugostupanjski sud rješenje suda prvog stupanja u pobijanom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev, odnosno da istom u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

              Tuženik neosnovano ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer rješenje suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, izreka rješenja je razumljiva i ne proturječi sama sebi i razlozima rješenja, te je sud prvog stupnja na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u njihovoj međusobnoj povezanosti, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka pravilno odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane - pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. i čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br: 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, dalje: ZPP) na koju tuženi ukazuje u žalbi.

 

Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi čl. 365. st. 2. u svezi s čl. 381. ZPP-a ovaj sud ne nalazi postojanje nekih drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

Tuženik neosnovano ističe i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja utvrdio sve činjenice važne za donošenje odluke, te je na tako utvrđene činjenice pravilno primijenio materijalno pravo donoseći pobijano rješenje.

 

Predmet spora je zahtjev za smetanje posjeda.

 

Tužbenim zahtjevom tužiteljice traže da se utvrdi da ih je tuženik bez njihovog znanja i odobrenja smetao u posljednjem mirnom posjedu nekretnina upisanih u korist tužiteljica A. B., Š. B. i H. K., označene kao dio zgrade na kojem nije zasnovano etažno vlasništvo, odnosno etaže sa oznakom E-3 koja se nalazi na čkbr. .. kuća na Z sa 199 m2, a koje etažno vlasništvo je upisano u zk.ul.br. .. k.o. K., a koje se nalazi u K., Z., na način da je 17. studenog 2015. uputio radnike koji su na predmetnoj nekretnini tužiteljica u prostoru ulaza (haustora) u dvorište razbili betonsku ploču, te iskopali rupu dimenzija otprilike 150 cm sa 60 cm i dubine 95 cm, a iskopani materijal ostavili u prostoru ulaza – haustora i to nagrnut na zid, te da se naredi tuženiku uspostava stanja kakvo je bilo u času smetanja posjeda i zabrani ubuduće takvo ili slično smetanje posjeda tužiteljicama.

 

Koga drugi samovlasno smeta u posjedu bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo ima pravo na zaštitu posjeda – a  kako je to propisano čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje: ZVDSP).

 

Odredbom čl. 22. st. 1. ZVDSP-a propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štiti putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

 

              Raspravljanje o tužbu zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastaloga smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete – kako je to propisano čl. 441. ZPP-a.

 

              Tijekom postupka, a kako to pravilno utvrđuje i obrazlaže prvostupanjski sud, provedenim dokazima koje je sud prvog stupnja pravilno cijenio sukladno čl. 8. ZPP-a i za ocjenu istih dao valjano i iscrpno obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud  - utvrđeno je da se tužiteljice A. B. i Š. B. nalaze u posjedu kako dvorišta, tako i ulaznog prostora u dvorište – haustora, na predmetnoj nekretnini, te da ih je tuženik smetao u posjedu nekretnine na način što je 17. studenog 2015. uputio radnike koji su na predmetnoj nekretnini u prostoru ulaza (haustora) u dvorište, razbili betonsku ploču, iskopali rupu dimenzija oko 150 cm sa 60 cm i dubine 95 cm, te iskopani materijal ostavili u prostoru ulaza - haustora nagrnuto na zid – to je pravilno sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 21. st. 1., st. 3. i 4. i čl. 22. st. 1., 2. i 3. ZVDSP-a kada je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljica A. B. i Š. B. za smetanje posjeda, a proizvoljni su i neutemeljeni žalbeni navodi tuženika da je tuženik suposjednik predmenih  nekretnina, jer to ne proizlazi iz provedenih dokaza.

             

              Tužiteljice A. B. i Š. B. samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva nisu uspjele u parnici i to u odnosu na tužbeni zahtjev koji se odnosi na zaprečivanje novčanom kaznom tuženiku u slučaju ponovnog smetanja posjeda, zbog tog dijela zahtjeva nisu nastali posebni troškovi, pa je pravilno sud prvog stupnja, a sukladno odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a naložio tuženiku da tužiteljicama A. B. i Š. B. u cijelosti nadoknadi parnični trošak, a u iznosu od 3.125,04 kn, koji je bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. ZPP-a) i u skladu je sa Tarifom o nagradama  i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa niti u odnosu na trošak žalba nije osnovana.

 

              Radi navedenog, kako ne postoje žalbeni razlozi, a niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 380. t. 2. ZPP-a odbijena je žalba tuženika i potvrđeno je prvostupanjsko pobijano rješenje u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljica A. B. i Š. B. i u odluci o parničnom trošku kojim je naloženo tuženiku da ovim tužiteljicama naknadi troškove parničnog postupka (točka I. i II. izreke), dok u ostalom, a nepobijanom dijelu (točka III., IV. i V. izreke) prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

 

              Budući je žalba tuženika odbijena kao neosnovana odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe.

 

Bjelovar, 27. rujna 2016.

Copyright © Ante Borić