Baza je ažurirana 04.11.2024.
zaključno sa NN 103/24
EU 2024/2679
Broj: Gž-1202/2017
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca i to Davorke Hudoletnjak kao predsjednice vijeća, Gorana Milakovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Smiljke Premužić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. S. iz P., OIB:…, zastupan po punomoćniku D. G., odvjetniku iz Z., protiv I tuženika T. S. iz Z., Z. R. 1, OIB:…, zastupan po punomoćniku B. Đ., odvjetniku iz Z. i II tuženika R. S. iz Z., II, OIB:…, zastupanog po punomoćniku K. M., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-89/07 od 24. travnja 2017. godine, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 07. rujna 2017.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-89/07 od 24. travnja 2017. godine.
Obrazloženje
Prvostupanjski sud donio je presudu P-89/07 od 24. travnja 2017. godine, čija izreka glasi:
„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„I Nalaže se tuženiku, T. S., isplatiti tužitelju iznos od 120.749,19 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose, i to:
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.07.2006. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.08.2006. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.09.2006. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.10.2006. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.11.2006. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.12.2006. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.01.2007. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.02.2007. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.03.2007. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.04.2007. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.05.2007. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.06.2007. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.07.2007. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.08.2007. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.09.2007. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.10.2007. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.11.2007. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.12.2007. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.01.2008. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.02.2008. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.03.2008. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.04.2008. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.05.2008. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.06.2008. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.07.2008. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.08.2008. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.09.2008. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.10.2008. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.11.2008. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.12.2008. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.01.2009. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.02.2009. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.03.2009. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.04.2009. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.05.2009. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.06.2009. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.07.2009. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.08.2009. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.09.2009. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.10.2009. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.11.2009. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.12.2009. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.01.2010. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.02.2010. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.03.2010. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.04.2010. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.05.2010. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.06.2010. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.07.2010. godine do isplate,
a sve po kamatnoj stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate i to do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II Nalaže se tuženiku, R. S., isplatiti tužitelju iznos od 120.749,19 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose, i to:
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.07.2006. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.08.2006. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.09.2006. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.10.2006. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.11.2006. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.12.2006. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.01.2007. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.02.2007. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.03.2007. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.04.2007. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.05.2007. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.06.2007. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.07.2007. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.08.2007. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.09.2007. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.10.2007. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.11.2007. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.12.2007. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.01.2008. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.02.2008. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.03.2008. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.04.2008. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.05.2008. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.06.2008. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.07.2008. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.08.2008. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.09.2008. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.10.2008. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.11.2008. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.12.2008. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.01.2009. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.02.2009. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.03.2009. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.04.2009. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.05.2009. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.06.2009. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.07.2009. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.08.2009. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.09.2009. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.10.2009. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.11.2009. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.12.2009. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.01.2010. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.02.2010. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.03.2010. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.04.2010. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.05.2010. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.06.2010. godine do isplate,
- na iznos od 2.505,17 kn od 15.07.2010. godine do isplate,
a sve po kamatnoj stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate i to do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
III Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno nadoknade trošak ovog parničnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, tekućim od zaključenja glavne rasprave do isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“, kao neosnovan.
II Nalaže se tužitelju, F. S. iz P., OIB:…, naknaditi I tuženiku, T. S. iz Z., OIB:…, trošak parničnog postupka u iznosu od 20.000,00 kn (dvadeset tisuća kuna) u roku od 15 dana.
III Nalaže se tužitelju, F. S. iz P., OIB:…, naknaditi II tuženiku, R. S. iz Z., , OIB:…, trošak parničnog postupka u iznosu od 33.125,00 kn (trideset i tri tisuće stotinu dvadeset i pet kuna) u roku od 15 dana.”
Protiv ove presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) i predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba nije osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2,4,8,9,11, 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pa neosnovano u žalbi tužiteljica i tuženik iznose taj žalbeni razlog.
Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu naknade koja se odnosi na korist koju su ostvarili tuženici time što su u cijelosti koristili nekretnine i to u naravi četverosobni stan na…, koja je upisana kao suvlasništvo tužitelja u 1/2 dijela, a koje su tuženici suvlasnici preostale ½ dijela.
Prvostupanjski sud je pravilnom ocjenom izvedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP-a utvrdio slijedeće činjenično stanje:
- da je tužitelj bio suvlasnik predmetne nekretnine s N. S., svaki u 1/2 dijela,
- da je N. S. preminula 22. siječnja 2007. godine te su njezinim nasljednicima, vezano uz predmetnu nekretninu, proglašeni I i II tuženici, pa su stoga isti suvlasnici predmetne nekretnine svaki u 1/4 dijela od 22. siječnja 2007. godine.
- da tužitelj u utuženom razdoblju nije živio u predmetnoj nekretnini obzirom je isti nakon rastave braka s N. S. iz predmetne nekretnine iselio u P.
- da su tužitelj i I i II tuženici predmetnu nekretninu prodali Z. i M. B. temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 03. svibnja 2010. godine te da je nekretnina predana u posjed kupcima 07. lipnja 2010. godine,
-da je tužitelj raspolagao ključevima predmetne nekretnine i da brave nisu mijenjane,
-da je tužitelj imao fizičku mogućnost posjedovanja predmetne nekretnine,
-da je tužitelj ušao u kuću 2006. kada ju je vlastitim ključevima otvorio,
-da tuženici nisu onemogućavali tužitelja u vršenju prava na suposjed.
Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo donoseći pobijanu presudu.
U konkretnom slučaju mjerodavne su odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP), koje uređuju pravni položaj poštenog odnosno nepoštenog posjednika. Naime, ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu osobe od koje se zahtjeva isplata naknade, tada valja primijeniti odredbe čl.164. st.1. i čl.165. st.1. ZVDSP-a, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari.
Poštenje posjeda je regulirano odredbom čl.18.st.3. ZVDSP – i prema njoj posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s tim da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, a prema odredbi st.5. istog članka poštenje posjeda se predmnjeva a onaj tko tvrdi protivno dužan je to i dokazati. Odredbom čl.18.st.4. ZVDSP propisano je i to da ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu.
Dakle, u smislu te zakonske odredbe, posjednik se može smatrati poštenim najkasnije dok mu nije uručena vlasnička tužba, a ako je pošteni posjednik tužen vlasničkom tužbom, smatra se nepoštenim posjednikom od trenutka dostave tužbe pod pretpostavkom da je parnica uredno nastavljena i da ju je vlasnik zaista i dobio.
U ovoj pravnoj stvari tužitelj je prvotno podnio tužbu radi predaje u posjed protiv tadašnje suvlasnice nekretnina N. S. i protiv T. i R. S., koji u vrijeme podnošenja tužbe nisu bili vlasnici nekretnina, no parnica radi predaje u suposjed nije nastavljena, pa je prema tome, tužitelj nije niti dobio, jer je tijekom postupka preinačio tužbu na način da je tražio samo isplatu naknade za korištenje stvari.
Osim toga, odredbom čl. 38. st. 1. ZVDSP-a, propisano je da ako nije što drugo određeno da svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Pored toga odredbom čl. 42. st. 1. ZVDSP je propisano da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. O izvršavanju suposjeda cijele nekretnine protivno odredbi čl.38.st.1. ZVDSP moglo bi se doista govoriti samo u slučaju da je tužitelj kao suvlasnik doista imao volju i želju izvršavati suposjed suvlasničke nekretnine, da je tu volju na bilo koji način iskazao tuženicima i da su ga oni u toj njegovoj namjeri osujetili – odnosno onemogućili ga izvršavanjem svoga suposjeda.
Dakle, tuženici kao suvlasnici imaju pravo izvršavati glede cijele nekretnine sve ovlasti koje proizlaze iz njihovog suvlasničkog dijela – dakle izvršavati i posjed, a načinom na koji su u konkretnom slučaju oni izvršavali te svoje ovlasti oni nisu postupali protivno odredbi čl.38.st.1. ZVDSP, odnosno nisu vrijeđali prava tužitelja kao jednog od suvlasnika, jer je on i sam u svojem stranačkom iskazu priznao da je tijekom 2006. godine ključevima koje je imao za predmetnu nekretninu ušao nesmetano u nju, što znači da tuženici nisu promijenili brave na vratima i time onemogućili tužitelja u izvršavanju njegovog suposjeda stvari.
Zbog toga pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tužitelju ne pripada pravo potraživati od tužene naknadu za korištenje cijele nekretnine u suvlasništvu stranaka jer se tuženici ne mogu smatrati nepoštenim suposjednicima u smislu odredbe čl.165.st.1. ZVDSP, a nisu niti onemogućavali tužitelja u njegovom pravu na suposjed nekretnina.
Odluka o parničnom trošku rezultat je pravilne primjene odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.
Kako ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje žalbenih razloga na koje ukazuje žalba a ni onih na koje se pazi po službenoj dužnosti, to je onda valjalo, temeljem odredbe čl.368.st.1. ZPP-a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Bjelovar, 07. rujna 2016.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.