Broj: Gž-1877/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Nediljke Radić, kao predsjednice vijeća, te Miha Mratovića (suca izvjestitelja) i Ivice Botice, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice R. I. iz Đ., ..., OIB: ..., zastupane po punomoćniku J. J., odvjetniku u Đ., protiv tuženika-protutužitelja I. G. iz P., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. S., odvjetniku u N., radi predaje i utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja I. G. protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu, od 17. svibnja 2017. pod poslovnim brojem P-1149/2016, u sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2017.

p r e s u d i o   j e

I. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja I. G. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu od 17. svibnja 2017. pod poslovnim brojem P-1149/2016.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice-protutuženice R. I. za nadoknadom troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u cijelosti je prihvaćen tužbeni zahtjev, te je obvezan tuženik I. G. predati tužiteljici R. I. u posjed nekretnine pobliže označene kao kat.čest. ... oranica gajevi i kat.čest. broj ... oranica gajevi, upisane u Z.U. ... k.o. P., te je obvezan tuženik I. G. nadoknaditi tužiteljici R. I. parnični trošak u iznosu od 4.982,50 kuna s pripadajućim kamatama od presuđenja.

Odbijen je protutužbeni zahtjev kojim je tuženik I. G. tražio da ga se utvrdi vlasnikom nekretnina upisanih u Z.U. broj ... k.o. P. i to kat.čest. broj ..., što bi tužiteljica – kao protutužena bila dužna priznati i trpjeti brisanje svog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi uz istodobni upis tih prava u korist I. G.

Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tuženik-protutužitelj I. G. osporavajući presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda ukine i prekine postupak do odluke Vrhovnog suda o reviziji u predmetu Općinskog suda u Đakovu pod poslovnim brojem P-310/12.

Tužiteljica-protutužena R. I. osporila je žalbene navode, predložila potvrditi presudu i obvezati tuženika-protutužitelja na nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Zahtjev tužiteljice-protutužene za nadoknadom troška sastava odgovora na žalbu nije osnovan.

Predmet postupka između stranaka jest zahtjev tužiteljice R. I. za predaju u posjed (rei vindicatio).

Ujedno je predmet postupka i zahtjev tuženika I. G. za utvrđenjem prava vlasništva predmetnih nekretnina.

Suprotno od žalbenih navoda obrazloženje prvostupanjske presude nije kontradiktorno razlozima i dokazima, a presuda se može ispitati, a što znači da prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu postupka propisanu odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju povredu se opisno ukazuje u žalbi.

Ispitujući presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u ovaj sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio i neku drugu apsolutno bitnu povredu postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- kako su predmetne nekretnine u tuženikovu posjedu,

- kako je u zemljišnim knjigama kao vlasnik upisana tužiteljica,

- kako su predmetne nekretnine po rješenju Općinskog suda u Đakovu pod poslovnim brojem I-733/95 Rješenjem o dosudi dosuđene ovrhovoditelju C.b.,

- kako je C. b. predmetne nekretnine prodala D. I., koji se na temelju tog pravnog posla i uknjižio kao vlasnik,

- kako je predmetne nekretnine D. I. darovao tužiteljici, te se tužiteljica upravo na temelju ugovora o darovanju i upisala kao vlasnik,

- kako je tuženik vodio parnicu pred Općinskim sudom u Đakovu pod poslovnim brojem P-310/12 protiv C.b. radi utvrđenja prava vlasništva, no tuženik je pravomoćno odbijen u svom zahtjevu.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da tuženik-protutužitelj I. G. nije mogao dosjelošću steći pravo vlasništva predmetnih nekretnina u odnosu na tužiteljicu, te da tužiteljica stoga kao vlasnik predmetnih nekretnina ima pravo zahtijevati od tuženika kao posjednika predaju u skladu s odredbom članka 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu: ZV).

Činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud, te ove zaključke s uspjehom nije osporio tuženik-protutužitelj u žalbi.

Naime, u situaciji kad su predmetne nekretnine rješenjem o dosudi dosuđene trećoj osobi, a ovo utvrđenje prvostupanjskog suda u žalbi nije osporeno, onda je sukladno odredbi članka 101. Ovršnog zakona ( „Narodne novine“, broj: 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/09, dalje u tekstu: OZ/96) kupac i to upravo C.b. stekla pravo vlasništva predmetnih nekretnina, te su u biti tada bilo kakva stvarna prava koja bi eventualno tuženik-protutužitelj imao na predmetnim nekretninama prestala.

Naime, sukladno odredbi članka 130. stavka 2. ZV-a propisano je kako vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano, a što analognom primjenom odredbe članka 101. OZ/96 i znači da se tuženik-protutužitelj nije mogao s uspjehom suprotstaviti pravu C.b., a što je uostalom pravomoćnom presudom Općinskog suda u Đakovu pod poslovnim brojem P-310/12 i odlučeno.

Stoga, cijeneći načelo ("nemo plus iuris") iako se ovdje u užem smislu riječi ne radi o presuđenoj stvari, jer je tuženik-protutužitelj vodio parnicu protiv C.b., a ne tužiteljice-protutužene R. I., valjano je prvostupanjski sud zaključio da su ostvarene pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 161. ZV-a, dok nisu bile ostvarene pretpostavke za prihvaćanje protutužbenog zahtjeva.

Suprotno od žalbenih navoda odluka o troškovima postupka je pravilna jer je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi odredbe članka 155. ZPP-a, a sve poštivajući Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje u tekstu: Tarifa) jer predmetni spor predstavlja reivindikacionu parnicu, po tužbi, te parnicu radi utvrđenja prava vlasništva, a koji predmeti ne predstavljaju slučajeve iz Tarifnog broja 7. točka 2. citirane Tarife, već se radi o predmetu za koji se primjenjuje tarifni broj 7. točka 1.  citirane Tarife, te je pravilno sud i odredio visinu troškova s obzirom na vrijednost predmeta spora.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. točka 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika-protutužitelja I. G. i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zahtjev tužiteljice-protutuženice R. I. za nadoknadom troška sastava odgovora na žalbu valjalo je odbiti, jer se radilo o nepotrebnom trošku u smislu odredbe članka 155. ZPP-a.

U Splitu, 5. listopada 2017.