Broj: Kr 67/2017
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. D. zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. i dr. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu os. D. D. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Karlovcu od 6. srpnja 2016. broj K-72/15 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 14. prosinca 2016. broj Kž-370/16-4 u sjednici održanoj 27. rujna 2017.
p r e s u d i o j e
Odbija se zahtjev os. D. D. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom koju čine uvodno citirane presude os. D. D. je zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11 na temelju 229. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
Osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, putem branitelja H. B., odvjetnika iz O., ne naznačujući osnovu pobijana pravomoćne presude iz čl. 517. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i da se osuđeniku zatvorska kazna zamjeni radom za opće dobro „sukladno prvostupanjskoj odluci Općinskog suda u Karlovcu posl. br. K-72/2015-7 od 6. srpnja 2016.“
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je podnio odgovor na zahtjev u kojem predlaže da se zahtjev odbije kao neosnovan.
Zahtjev nije osnovan.
Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koji je podnio osuđenik se sadržajno odnosi na pobijanje odluke o kazni jer osuđenik navodi da je sud prvog stupnja, koji mu je kaznu zatvora u trajanju od jedne godine zamijenio radom za opće dobro, pravilno vrednovao sve olakotne (koje potom nabraja) i otegotne okolnosti, dok ih je drugostupanjski sud propustio adekvatno vrednovati.
Međutim, osuđeniku se ukazuje da se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi zbog odluke o kazni osim ako se radi o povredi iz čl. 469. toč. 5. ZKP/08 kada je sud kod odlučivanja o kazni prekoračio ovlasti, što ovdje nije slučaj, već samo iz taksativno navedenih osnova propisanim člankom 517. st. 1. toč. 1. do 3. ZKP/08.
Doduše, osuđenik u dijelu zahtjeva implicira počinjenje postupovne povrede, koju ne podvodi niti pod jednu odredbu ZKP/08, navodeći da je drugostupanjski sud izricanjem kazne zatvora u trajanju od jedne godine povrijedio zakonske odredbe na njegovu štetu jer je državni odvjetnik na raspravi predložio izricanje kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci.
Međutim, bez obzira što je državni odvjetnik na raspravi održanoj 6. srpnja 2016. predložio da se osuđeniku izrekne kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, kako se ne radi o slučaju prihvaćanja predložene kazne od strane osuđenika iz čl. 417. a. ZKP/08, jer je osuđenik na navedenoj raspravi izričito izjavio da nije suglasan s prijedlogom sankcije tužitelja (list 67/II), drugostupanjski je sud bio ovlašten prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika (koji je predložio izricanje bezuvjetne kazne zatvora bez primjene instituta rada za opće dobro, list 79.) na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni i osuđeniku izreći kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
Prema tome, kako zahtjev za preispitivanje pravomoćne presude osuđenika nije osnovan, na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, je odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 27. rujna 2017.
