Broj: Kž 591/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog L. S., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 2. i s člankom 153. stavkom 1. te člankom 152. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i okrivljenog L. S., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 16. studenog 2017. broj Kov-88/17, u sjednici održanoj 12. prosinca 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

I.              Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačava se pobijano rješenje u točki II./ izreke na način da se odbija kao neosnovan prijedlog okrivljenog L. S. da se iz spisa predmeta izdvoji kao nezakonit dokaz zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, I. policijske postaje Zagreb broj 511-19-27/3-K-335/17 od 7. lipnja 2017.

 

II.              Odbija se žalba okrivljenog L. S., kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, pod točkom I. izreke odbijen prijedlog okrivljenika da se iz spisa izdvoje kao nezakoniti zapisnici o ispitivanju svjedoka G. M., R. M. i A. Š.. Pod točkom II. izreke, na temelju članka 431. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), iz spisa predmeta izdvojen je kao nezakoniti dokaz zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora Ministarstva unutarnjih poslova, broj 511-19-27/3-K-335/17 od 7. lipnja 2017.

 

 

Protiv tog rješenja u odnosu na točku I. izreke žalbu je podnio okrivljeni L. S. po braniteljici, odvjetnici L. M. M., zbog „svih zakonom predviđenih razloga“, s prijedlogom „ukinuti pobijano rješenje i vratiti na ponovno odlučivanje, podredbno preinačiti poobijano rješeneje na način da se iz spisa izdvoje kao nezakoniti zapisnici o ispitivanju svjedoka A. M., R. M. i A. Š..“.

 

Protiv odluke u točki II. žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se „pobijano rješenje o izdvajanju iz spisa predmeta kao nezakonitog dokaza – zapisnika o pretrazi doma i drugih prostora MUP-a RH Policijske uprave zagrebačke I. Policijske postaje Zagreb broj 511-19-27/3-K-335/17 od 7. lipnja 2017. ukine i vrati na ponovno odlučivanje.“.

 

Sukladno odredbi članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba okrivljenika nije osnovana.

 

U odnosu na točku I. izreke

 

U pravu je državni odvjetnik kada, podnoseći žalbu u odnosu na točku II. izreke pobijanog rješenja, tvrdi da je prvostupanjski sud donio pogrešan zaključak da je sporni zapisnik Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, I. policijske postaje Zagreb broj 511-19-27/3-K-335/17 od 7. lipnja 2017. o pretrazi doma i drugih prostora (listovi 29 do 31 spisa predmeta) nezakonit dokaz.

 

Nije sporno da u konkretnoj situaciji okrivljeniku nije bio uručen nalog suca istrage Županijskog suda u Zagrebu o pretrazi doma i drugih prostorija od 7. lipnja 2017. broj Kir-t-345/17., kao niti to da okrivljenik i njegova braniteljica nisu bili prisutni pretrazi. Međutim, to istodobno nije okolnost zbog koje bi sporni zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora predstavljao nezakonit dokaz u smislu članka 10. stavka 2. točke 2. ZKP/08., kako to navodi prvostupanjski sud, smatrajući da je okrivljeniku povrijeđeno međunarodnim pravom zajamčeno pravo obrane iz članka 6. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. - dalje u tekstu: EKLJP) jer zbog neuručivanja naloga o pretrazi okrivljenik nije mogao realizirati svoje pravo iz članka 253. stavka 1. ZKP/08. te izvijestiti branitelja koji može biti prisutan pretrazi.

 

Naime, kako proizlazi iz stanja spisa predmeta, u času izdavanja naloga za pretragu (7. lipnja 2017.) te njegove realizacije, odnosno sastavljanja spornog zapisnika o pretrazi doma i drugih prostora (također 7. lipnja 2017.), tadašnja aktualna adresa stanovanja okrivljenika nije bila dostupna policijskim službenicima koji su provodili pretragu. Iz dostavne naredbe u nalogu suca istrage za pretragu proizlazi da je nalog trebao biti uručen, među ostalima, okrivljeniku, i to prije početka pretrage. No, okrivljenik na adresi tadašnjeg prijavljenog prebivališta u Z…, što je istodobno i adresa stana u kojem je pretraga provedena, nije zatečen (uhićen je tek sutradan, 8. lipnja 2017.). Kako je svrha pretrage bila pronalazak bioloških tragova, sredstva izvršenja kaznenog djela, kao i drugih dokaza važnih za kazneni postupak, policijski su službenici, postupajući na temelju članka 243. stavka 1. ZKP/08., nalog o pretrazi prije početka pretrage predali vlasniku stana M. L. (preslika dostavnice na listovima 27. i 28. spisa predmeta). Stoga se ne može osnovano zaključiti da bi na opisani način okrivljeniku bilo povrijeđeno međunarodnim pravom zajamčeno pravo obrane pa da bi se slijedom toga sporni zapisnik o pretrazi smatrao nezakonitim dokazom.

 

Nadalje, prvostupanjski sud ispušta iz vida odredbu članka 250. ZKP/08. kojom su taksativno propisani slučajevi kada se zapisnik o pretrazi i dokaz pribavljen pretragom ne mogu upotrijebiti kao dokaz u postupku. Tako je u pogledu obvezne prisutnosti određenih osoba, a sukladno članku 250. točki 7. ZKP/08., propisano da se zapisnik o pretrazi ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku ako je pretraga provedena bez osobe koja mora prisustvovati pretrazi. Sukladno, pak, odredbi članka 254. stavka 2. ZKP/08., na koji se poziva citirana odredba članka 250. ZKP/08., ta osoba nije okrivljenik (ili njegov branitelj), već su to najmanje dva punoljetna građanina kao svjedoci. Pri tomu, iz spornog zapisnika je vidljivo da su pretrazi, osim vlasnika stana M. L., bila prisutna dva punoljetna građana kao svjedoci.

 

Prema tomu, nije bilo osnova za izdvajanjem iz spisa predmeta zapisnika o pretrazi doma i drugih prostora Ministarstva unutarnjih poslova, broj 511-19-27/3-K-335/17 od 7. lipnja 2017., s obzirom na to da sporni zapisnik ne predstavlja nezakonit dokaz.

 

Slijedom navedenog, a budući da je žalba državnog odvjetnika osnovana, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

 

U odnosu na točku II. izreke

 

Pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada je pod točkom I. izreke pobijanog rješenja odbio prijedlog za izdvajanje iz spisa zapisnika o ispitivanju svjedoka G. M. (odnosno ispravno: „A. M.“, kako prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja i naglašava), R. M. i A. Š. pred državnim odvjetnikom, čije izdvajanje se predlaže zato što ispitivanju nisu bili prisutni okrivljenik i njegova braniteljica.

 

Najprije treba navesti da je o pitanju dužnosti državnog odvjetnika da tijekom istrage o ispitivanju svjedoka obavještava obranu, a s tim u vezi o zakonitosti takvih ispitivanja, Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo pravno stajalište (primjerice: rješenje broj I Kž-Us-66/17. od 23. svibnja 2017., rješenje broj I Kž-543/2017. od 8. studenog 2017.). U ovom predmetu nema razloga odstupiti od tog stajališta.

 

Protivno žalbenim navodima, zapisnici čije se izdvajanje predlaže sastavljeni su u skladu s odredbama ZKP/08., prilikom provođenja istrage koja je zakonom povjerena državnom odvjetniku, a u cilju utvrđivanja postojanja osnovane sumnje da je kazneno djelo počinjeno odnosno radi prikupljanja dokaza i podataka potrebnih za donošenje odluke hoće li se podignuti optužnica ili obustaviti postupak.

 

Naime, prema odredbama ZKP/08. državni odvjetnik nije dužan obavijestiti obranu o tome kada i gdje će tijekom istrage ispitati svjedoke, i to neovisno o tomu radi li se ili ne o predmetu u kojem sukladno članku 66. ZKP/08. okrivljenik mora imati branitelja, kako to neosnovano smatra žalitelj. Zakon ne zabranjuje državnom odvjetniku pozivanje, ali hoće li ili neće državni odvjetnik pozvati obranu na ispitivanje svjedoka u istrazi ovisi o procjeni državnog odvjetnika. Ta procjena ovisi o okolnostima konkretne situacije i ona može nositi neke prednosti, ali nosi i rizik za državnog odvjetnika jer nekonfrontirani iskaz ne smije biti korišten isključivo ili u odlučujućoj mjeri kao temelj za osudu (članak 431. stavak 2. ZKP/08.). Stoga nije u pravu žalitelj kada smatra da sporni zapisnici ne mogu predstavljati dokaz u postupku te da ih je stoga potrebno izdvojiti iz spisa predmeta jer bi u protivnom bilo povrijeđeno načelo kontradiktornosti i jednakosti oružja.

 

Točno je da u istrazi ne postoji prava jednakost oružja i da je državni odvjetnik u prednosti pred okrivljenikom. Doduše, obrana ima određena prava tijekom istrage, postoji i mogućnost dokaznog ročišta, ali ta prava ne utječu na postojanje suštinske procesne nejednakosti između državnog odvjetnika i okrivljenika tijekom istrage. Ta nejednakost dovodi do toga da kazneni postupak gledano u cjelini mora uspostaviti normalnu funkcionalnu ravnotežu između dvije stranke u postupku. Upravo zato ostvarenje načela pravičnog suđenja i jednakosti oružja iz članka 29. stavka 2. podstavka 6. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., i 5/14. - dalje u tekstu: Ustav) i članka 6. stavka 1. EKLJP treba promatrati u odnosu na cjelokupni kazneni postupak, a ne na jednu izdvojenu cjelinu kako to čini žalitelj. Tome u prilog govori navedena praksa ovoga suda, ali i praksa ESLJP iz koje jasno slijedi da se pravičnost postupka procjenjuje u cjelini (Taxquet v. Belgium i mnoge druge). Ako je obrana u nekoj fazi postupka stavljena u nejednaki položaj prema tužitelju, onda moraju postojati činitelji protuteže koji će nadoknaditi otežani položaj u kojem je bila obrana ako u ranijoj fazi postupka nije mogla ispitati svjedoka optužbe (Khawaya and Tahery v. United Kingdom, Salikhov v. Russia, a osobito Schatschaschwili v. Germany, Paić v. Croatia i Seton v. United Kingdom).

 

Slijedom toga, zapisnici o ispitivanju svjedoka koje je ovdje proveo državni odvjetnik tijekom istrage bez pozivanja obrane nisu nezakoniti dokazi prema ZKP/08., a niti to ispitivanje krši pravo na pravični postupak kako je ono postavljeno u članku 6. EKLJP i članku 29. Ustava. U mogućem kasnijem stadiju kaznenog postupka (rasprava) funkcionalna nejednakost optužbe i obrane iz istrage može biti nadoknađena postupovnim jamstvima obrane, a osobito dosljednom primjenom konfrontacijskog standarda iz članka 431. stavka 2. ZKP/08.

 

Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti su ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.

 

Zagreb, 12. prosinca 2017.