Objavljeno u NN 7/2018 (19.1.2018.):

Državni zavod za mjeriteljstvo

Na temelju članka 25. stavka 7. Zakona o mjeriteljstvu (»Narodne novine«, broj 74/14) ravnateljica Državnog zavoda za mjeriteljstvo donosi

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

(1) Ovim Pravilnikom propisuje se postupak ispitivanja mjerila toplinske energije namijenjenih za uporabu u kućanstvu, trgovini i lakoj industriji, prilikom redovne ili izvanredne ovjere.

(2) Mjerenje u kućanstvima obavlja se pomoću mjerila razreda točnosti 3., a mjerenje u trgovini i lakoj industriji obavlja se mjerilom razreda točnosti 2.

Članak 2.

(1) Tehnički i mjeriteljski zahtjevi za mjerila toplinske energije utvrđeni su odredbama Pravilnika o tehničkim i mjeriteljskim zahtjevima koji se odnose na mjerila (»Narodne novine«, broj 21/16).

(2) Mjerila toplinske energije koja su u uporabi mogu se podnositi na redovno ili izvanredno ovjeravanje sve dok zadovoljavaju zahtjeve na temelju propisa koji su bili na snazi u vrijeme stavljanja u uporabu.

(3) Ako se nakon propisanog postupka ispitivanja mjerila utvrdi da mjerilo zadovoljava propisane tehničke i mjeriteljske zahtjeve ovlašteni će mjeritelj ovjeriti mjerilo.

Članak 3.

Pojedini izrazi u smislu ovoga Pravilnika imaju sljedeće značenje:

1. Mjerilo toplinske energije je mjerilo oblikovano za mjerenje one toplinske energije koju u krugu za izmjenu topline stvara tekućina koja se naziva tekućinom za prijenos topline, koje se izrađuje kao cjelovito, sastavljeno ili hibridno mjerilo i koje se sastoji od podsklopova, osjetila protoka, para temperaturnih senzora i računske jedinice.

2. Podsklop je sklopovski uređaj (hardware), naveden kao takav, čije su funkcije neovisne i čine mjerilo zajedno s drugim podsklopovima s kojima je spojiv ili s mjerilom s kojim je spojiv.

II. POSTUPAK ISPITIVANJA MJERILA TOPLINSKE ENERGIJE PRILIKOM REDOVNE ILI IZVANREDNE OVJERE

Članak 4.

Postupak ispitivanja mjerila toplinske energije prilikom redovne ili izvanredne ovjere opisan je u Dodatku I. koji je tiskan uz ovaj Pravilnik i njegov je sastavni dio.

III. SADRŽAJ I ROK ČUVANJA ISPITNOG IZVJEŠĆA

Članak 5.

(1) Sadržaj ispitnog izvješća opisan je u Dodatku II. koji je tiskan uz ovaj Pravilnik i njegov je sastavni dio.

(2) Ispitno izvješće čuva se godinu dana nakon isteka ovjernog razdoblja.

(3) Ovjerno razdoblje za redovno ovjeravanje mjerila toplinske energije utvrđeno je propisom kojim se utvrđuju ovjerna razdoblja za pojedina zakonita mjerila.

IV. TROŠKOVI OBAVLJANJA REDOVNE ILI IZVANREDNE OVJERE

Članak 6.

Iznos i način plaćanja naknade za troškove obavljanja redovne ili izvanredne ovjere utvrđen je propisom kojim se utvrđuje visina i način plaćanja naknada za mjeriteljske poslove koje obavlja Državni zavod za mjeriteljstvo ili ovlašteno tijelo.

V. ZAVRŠNA ODREDBA

Članak 7.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 011-02/18-02/01

Urbroj: 558-01/1-18-1

Zagreb, 12. siječnja 2018.

Ravnateljica
Brankica Novosel, v. r.

Dodatak I.

POSTUPAK ISPITIVANJA MJERILA TOPLINSKE ENERGIJE PRILIKOM REDOVNE ILI IZVANREDNE OVJERE

Cilj ovog dodatka je propisivanje postupka ispitivanja mjerila prilikom redovne ili izvanredne ovjere kojim se utvrđuje da li mjerila toplinske energije zadovoljavaju propisane mjeriteljske i tehničke zahtjeve.

1. Definicije

1.1. Mjerila toplinske energije

1.1.1. cjelovito mjerilo toplinske energije

cjelovito mjerilo koje se sastoji od osjetila protoka, para temperaturnih senzora i računske jedinice, koji čine neodvojive komponente mjernog instrumenta

1.1.2. sastavljeno mjerilo toplinske energije

sastavljeno mjerilo koje se sastoji od odvojenih podsklopova, koji se sastoje od osjetila protoka, para temperaturnih senzora i računske jedinice ili koji obuhvaća jedan odvojeni podsklop i kombinaciju dvaju podsklopova

1.1.3. hibridno mjerilo toplinske energije

Mjerilo toplinske energije koje se prilikom ovjeravanja može smatrati sastavljenim mjerilom toplinske energije, međutim, nakon ovjeravanja, njegovi će se podsklopovi smatrati neodvojivim

1.2. Osjetilo protoka

1.2.1 osjetilo protoka

podsklop kojim prolazi tekućina koja prenosi toplinu, bilo na ulazu ili na povratu iz kruga izmjene topline te koji mjeri obujam ili masu tekućine koja prolazi i daje računskoj jedinici signal ovisan o obujmu ili masi tekućine koja prolazi (volumetrijski ili maseni protok).

1.2.2. protok tekućine q

protok tekućine koja prenosi toplinu

1.2.3. gornja granica protoka q_s

najveći protok na kojem mjerilo toplinske energije mora raditi u kratkim razdobljima (<1 h dnevno; <200 h/godišnje) bez premašivanja najvećih dopuštenih pogreški

1.2.4. trajni protok q_p

najveći trajni protok na kojem mjerilo toplinske energije mora raditi bez premašivanja najvećih dopuštenih pogreški

1.2.5. donja granica protoka q_i

najmanji protok na kojem mjerilo toplinske energije mora raditi bez premašivanja najvećih dopuštenih pogreški

1.3. Temperaturni senzor

1.3.1 temperaturni senzor

podsklop para temperaturnog senzora, koji mjeri temperature tekućine koja prenosi toplinu na ulazu i na povratu iz kruga za izmjenu topline

1.3.2. temperatura tekućine θ

temperatura tekućine koja prenosi toplinu

1.3.3. temperatura tekućine θ_in

vrijednost temperature tekućine koja prenosi toplinu na ulazu u krug za izmjenu topline

1.3.4. temperatura tekućine θ_out

vrijednost temperature tekućine koja prenosi toplinu na povratu iz kruga za izmjenu topline

1.3.5. temperaturna razlika Δθ

apsolutna vrijednost razlike temperatura tekućine koja prenosi toplinu na ulazu i na povratu iz kruga za izmjenu topline (θ_in – θ_out s Δθ ≥ 0;)

1.3.6. gornja/donja granica temperaturnog raspona θ_max/θ_min

najviša/najmanja temperatura tekućine koja prenosi toplinu na kojoj mjerilo toplinske energije mora raditi bez premašivanja najvećih dopuštenih pogreški

1.3.7. gornja/donja granica temperaturne razlike Δθ_max/Δθ_min

najveća/najmanja temperaturna razlika pri kojoj mjerilo toplinske energije mora raditi bez premašivanja najvećih dopuštenih pogrešaka

1.3.8. minimalna dubina uranjanja

Uranjanje pri kojem promjena pri navedenoj temperaturi dostiže maksimum od 0.1 °C (od vrijednosti izmjerene pri potpunom uranjanju).

1.4. Računska jedinica

1.4.1. računska jedinica, računalo količine topline

Podsklop koji zaprima izlazne signale iz osjetila protoka, para temperaturnih senzora, senzora tlaka, dalje ih obrađuje te određuje i navodi količinu predane ili preuzete topline.

1.4.2. gornja granica toplinske snage P_S

najveća toplinska snaga na kojoj mjerilo toplinske energije mora raditi bez premašivanja najvećih dopuštenih pogreški

1.5. Senzor tlaka

podsklop koji mjeri tlak u krugu izmjene topline

1.6. Najveći dopušteni radni tlak PS

najveći pozitivni unutarnji tlak koji mjerilo toplinske energije može trajno izdržati na gornjoj granici temperaturnog raspona, izražen u barima

1.7. Nazivni tlak PN

brojčana oznaka koja je primjereno zaokružena vrijednost unutarnjeg tlaka u svrhu upućivanja

2. Mjeriteljski zahtjevi

Mjeriteljski zahtjevi za cjelovita i sastavljena mjerila za mjerenje toplinske energije koju stvara tekućina koja prenosi toplinu namijenjeni za korištenje u stambenim, poslovnim i lako industrijskim okruženjima temelje se na odredbama Pravilnika o tehničkim i mjeriteljskim zahtjevima koji se odnose na mjerila (»Narodne novine«, broj 21/16).⁾, koji su primjenjivi na relevantne zahtjeve u okviru usklađenih normi.

Mjeriteljski zahtjevi koji su bili primjenjivi u razdoblju kada su cjelovita i sastavljena mjerila toplinske energije stavljena u uporabu također će se primjenjivati u postupku ispitivanja navedenih instrumenata.

2.1. Naznačeni uvjeti rada

2.1.1. Okolišni uvjeti

Mjerila toplinske energije i njihovi podsklopovi moraju raditi pravilno pod različitim okolišnim temperaturama koje je proizvođač odredio kao temperaturni raspon rada, koji mora iznositi barem +5 °C do +55 °C za unutarnje okruženje i – 25 °C do +55 °C za vanjsko okruženje.

2.1.2. Tekućina koja prenosi toplinu

Raspon naznačenih uvjeta rada za tekućinu koja prenosi toplinu određuje proizvođač korištenjem vrijednosti navedenih u nastavku:

za temperaturu tekućine: θ_max, θ_min;

za temperaturne razlike na ulazu θ_in i na povratu θ_out iz kruga za izmjenu topline: Δθ_max, Δθ_min, ovisno o sljedećim ograničenjima:

Δθ_max/Δθ_min ≥ 10,

Δθ_min = 3 K ili 5 K ili 10 K;

za tlak tekućine: najviši pozitivni unutarnji tlak koji kontinuirano može podnijeti mjerilo toplinske energije na gornjoj granici topline;

za protok tekućine: q_s, q_p, q_i, ako q_p i q_i podliježu sljedećim ograničenjima: q_p/q_i ≥ 10, uglavnom u omjeru 10, 25, 50, 100 ili 250;

za toplinsku snagu: P_S.

2.2. Razredi točnosti

Određena su tri razreda točnosti za mjerila toplinske energije: Razred 1, razred 2 i razred 3.

Za odvojene temperaturne senzore i odvojene računske jedinice nisu određene klase točnosti.

2.3.     Najveća dopuštena pogreška (NDP) prilikom redovne i izvanredne ovjere

2.3.1. NDP cjelovitog mjerila toplinske energije

Najveće dopuštene pogreške cjelovitih mjerila toplinske energije za pojedinačne razrede točnosti izražene kao postotak stvarne vrijednosti navedene su u nastavku:

a)     za razred 1.:E = E_f + E_t + E_c, ako je E_f određen u skladu s 2.3.1.1. a)

b)     za razred 2.:E = E_f + E_t + E_c, ako je E_f određen u skladu s 2.3.1.1. b)

c)     za razred 3.:E = E_f + E_t + E_c, ako je E_f određen u skladu s 2.3.1.1. c)

Kritična vrijednost promjene za cjelovito mjerilo jednaka je odgovarajućoj apsolutnoj vrijednosti najveće dopuštene pogreške primjenjive na dan razred točnosti.

2.3.1.1. NDP osjetila protoka E_f

Relativna najveća dopuštena pogreška osjetila protoka E_f izražena u % za pojedinačne razrede točnosti:

a) razred 1.: E_f = (1 + 0.01 q_p/q), ali ne više od 5%;

b) razred 2.: E_f = (2 + 0.02 q_p/q), ali ne više od 5%;

c) razred 3.: E_f = (3 + 0.05 q_p/q), ali ne više od 5%,

gdje pogreška E_f povezuje pokazanu vrijednost s istinitom vrijednosti odnosa između izlaznog signala osjetila protoka i mase ili obujma.

2.3.1.2. NDP temperaturnih senzora E_t

Relativna najveća dopuštena pogreška temperaturnih senzora E_t izražena u % iznosi:

E_t = (0.5 + 3 Δθ_min/Δθ)

gdje pogreška E_t povezuje pokazanu vrijednost s istinitom vrijednosti koja nastaje odnosom između izlaznog signala temperaturnog senzora i temperaturne razlike.

2.3.1.3. NDP računskih jedinica E_c

Relativna najveća dopuštena pogreška računske jedinice E_c izražena u % iznosi:

E_c = (0.5 + Δθ_min/Δθ)

gdje pogreška E_c povezuje pokazanu vrijednost s istinitom vrijednošću toplinske energije.

2.3.2. NDP sastavljenih mjerila toplinske energije

Najveća dopuštena pogreška sastavljenog mjerila toplinske energije za pojedinačne razrede točnosti ne smije premašivati aritmetičku sredinu najveće dopuštene pogreške podsklopova navedenih u 2.3.1.1. do 2.3.1.3.

Proizvođač kombinacije podsklopova izjavit će mjeriteljska obilježja svakog podsklopa i jamčiti najveću dopuštenu pogrešku u pogledu kombinacije podsklopova.

Za kombinaciju podsklopova, najveća dopuštena pogreška navedene kombinacije iznosi aritmetičku sredinu najvećih dopuštenih pogreški svakog podsklopa kombinacije.

2.3.3. NDP mjerila toplinske energije u uporabi

Najveće dopuštene pogreške mjerila toplinske energije u uporabi je dvostruka vrijednost najveće dopuštene pogreške pri redovnom ovjeravanju.

3. Oznake na mjerilu toplinske energije

Osim podataka koji su propisani Pravilnikom o tehničkim i mjeriteljskim zahtjevima koji se odnose na mjerila (»Narodne novine«, broj 21/16), Dodatkom I, Temeljni zahtjevi, mjerila toplinske energije moraju biti označena i sljedećim oznakama:

3.1. Oznake na cjelovitom mjerilu toplinske energije:

a) razred točnosti;

a) granice protoka (q_i, q_pi q_s);

b) temperaturne granice (θ_min i θ_max);

c) granice temperaturnih razlika (Δθ_min i Δθ_max);

d) oznaka smjera protoka;

e) mjesto ugradnje osjetila protoka: ulaz ili povrat

3.2.     Oznake na podsklopovima sastavljenog mjerila toplinske energije

3.2.1. Oznake na osjetilu protoka:

a) razred točnosti;

b) granice protoka (q_i, q_p i q_s);

c) temperaturne granice (q_min i q_max);

d) nazivni faktor mjerila (npr. litre/impuls) ili odgovarajući izlazni signal;

e) oznaka smjera toka (jedna ili dvije strelice)

3.2.2. Oznake na temperaturnom senzoru

a) identifikacija tipa (npr. Pt 100);

b) temperaturne granice (θ_min i θ_max);

c) granice temperaturnih razlika (Δθ_min i Δθ_max)

3.2.3. Oznake na računskoj jedinici

a) tip temperaturnih senzora (npr. Pt 100, Pt 500);

b) temperaturne granice (θ_min i θ_max);

c) granice temperaturnih razlika (Δθ_min i Δθ_max);

d) nazivni faktor mjerila (npr. litara/impuls) ili odgovarajući izlazni signal koji dolazi od osjetila protoka;

e) mjesto ugradnje osjetila protoka: ulaz ili povrat

3.3. Mjerilo toplinske energije mora biti označen i oznakom koja navodi način njegova stavljanja na tržište:

–     oznaka tipnog odobrenja u skladu sa Zakonom o mjeriteljstvu (NN 74/14) ili oznakom EC-tipnog odobrenja ili oznakom potvrde o provedenom tipnom ispitivanju EEZ-a ili oznakom potvrde o ispitivanju oblikovnog i tehničkog rješenja (H1) u skladu s Pravilnikom o tehničkim i mjeriteljskim zahtjevima koji se odnose na mjerila (NN 21/16),

–     oznaka sukladnosti »CE« i dodatna mjerna oznaka za mjerila toplinske energije odobrene u skladu s Pravilnikom o tehničkim i mjeriteljskim zahtjevima koji se odnose na mjerila (NN 21/16).

–     CE oznaka mora biti najmanje visine 5 mm. Pravokutnik dodatne mjeriteljske oznake (M+godina ovjere) mora biti iste visine. Oznaka tijela za ocjenu sukladnosti (XXXX) mora biti obavezno upisana.

Primjeri oznaka sukladnosti

4.     Postupak ispitivanja prilikom redovne ili izvanredne ovjere mjerila toplinske energije

4.1. Pregled provedenih ispitivanja

Svaka će se redovna ili izvanredna ovjera sastojati od sljedećih postupaka i ispitivanja:

a) vizualni pregled;

b) ispitivanje točnosti cjelovitog mjerila toplinske energije;

c) ispitivanje točnosti odvojivih podsklopova

4.2. Vizualni pregled

Svrha vizualnog pregleda cjelovitog ili sastavljenog mjerila toplinske energije bit će procjena:

–      sukladnosti mjerila predanog na ovjeravanje s odobrenim tipom ili nacrtom mjerila, za koji je sukladnost potvrđena tijekom stavljanja na tržište, a pozornost se mora obratiti na provjeru oznaka navedenih u točki 3.,

–     je li mjerilo mehanički oštećeno i imaju li metalni dijelovi tragove korozije, koja bi imala štetan učinak na rad mjerila.

Ako mjerilo ne ispunjava zahtjeve vizualne provjere, ne provode se daljnja ispitivanja.

4.3. Ispitivanje točnosti cjelovitog mjerila toplinske energije

4.3.1. Oprema za ispitivanje

Proširena mjerna nesigurnost uređaja za ispitivanje ne smije prelaziti 1/5 NDP cjelovitog mjerila toplinske energije.

4.3.2. Ispitivanje točnosti cjelovitog mjerila toplinske energije

Cjelovita mjerila toplinske energije ispitivat će se u okviru svakog u nastavku navedenog raspona temperaturnih razlika i trajnog protoka:

Osim ako je drukčije navedeno u potvrdi o tipnom odobrenju ili na drugi obvezujući način, temperatura povratka bit će u rasponu od 40 °C i 70 °C.

Kako bi se pojednostavilo ispitivanje cjelovitog mjerila toplinske energije, uređaj za prikaz mjerila toplinske energije obično se ne koristi. Međutim, uređaj za prikaz mjerila toplinske energije ispitivat će se barem putem jednog ispitivanja.

Mjerna pogreška za pojedinačnu ispitnu temperaturu i rasponi protoka moraju biti usklađeni sa zahtjevima za najveću dopuštenu pogrešku za provjeru navedenu u točki 2.3.1.

4.3.3. Izračun mjerne pogreške za cjelovito mjerilo toplinske energije

Mjerna pogreška za cjelovito mjerilo toplinske energije određuje se na slijedeći način:

1) izračuna se prava vrijednost toplinske energije;

2) na osnovu izmjerenih i izračunatih vrijednosti izračunava se mjerna pogreška pokazivanja mjerila, koja mora biti u granicama koje su date u 2.3.1.

1) prava vrijednost (dogovorena istinita vrijednost) toplinske energije

iznos toplinske energije koju tekućina koja prenosi toplinu preda ili preuzme u krugu za izmjenu topline ovisno o tome mjeri li mjerilo protoka obujam ili masu tekućine koja prenosi toplinu, a određuje se sljedećim formulama:

a) mjerilo protoka mjeri masu tekućine koja prenosi toplinu:

pri čemu je:

Q količina prenesene topline,

q_m maseni protok tekućine koja prenosi toplinu koja prolazi mjerilom toplinske energije,

Δh razlika između posebnih entalpija tekućine koja prenosi toplinu i temperatura na ulazu i povratu iz kruga za izmjenu topline,

t vrijeme

b) mjerilo protoka mjeri obujam tekućine koja prenosi toplinu:

pri čemu je:

Q količina prenesene topline,

V obujam tekućine koja prenosi toplinu koja prolazi mjerilom toplinske energije,

k koeficijent toplinske vodljivosti, koji je funkcija obilježja kruga za izmjenu topline na relevantnim temperaturama i tlaku,

Δθ temperaturna razlika tekućine koja prenosi toplinu na ulazu ili na povratu iz kruga za izmjenu topline

Dogovorena istinita vrijednost koeficijenta toplinske vodljivosti k za vodu, ako se koristi kao tekućina koja prenosi toplinu može se preuzeti od dokumenta IAPWS-IF97; tlak će biti postavljen na 16 bara.

Za mjerila namijenjena za korištenje s tekućinom koja prenosi toplinu osim vode, proizvođač mora objaviti koeficijent toplinske vodljivosti koji se koristi kao funkcija temperature i tlaka.

Mjerila toplinske energije mogu biti opremljena sa sučeljima koja omogućuju spajanje dodatnih uređaja. Takvi spojevi međutim neće mijenjati mjeriteljska obilježja određenog mjerila.

2) mjerna pogreška pokazivanja mjerila izražava se u postocima i računa prema sljedećoj formuli:

[(Q_i -Q)/Q] x 100 %

pri čemu je:

Q_i     izmjerena vrijednost toplinske energije (vrijednost koju pokazuje mjerilo);

Q     prava vrijednost toplinske energije.

Ova mjerna pogreška ne smije biti veća od NDP propisane u 2.3.1.

4.4. Ispitivanje točnosti sastavljenog mjerila toplinske energije

Prilikom ispitivanja sastavljenih mjerila toplinske energije, osjetilo protoka, temperaturni senzori i računska jedinica ispitivat će se pojedinačno.

4.4.1. Oprema za ispitivanje

Proširena mjerna nesigurnost uređaja za ispitivanje ne smije prelaziti 1/5 NDP svakog odvojenog podsklopa.

4.4.2. Ispitivanje točnosti osjetila protoka

Pogreške u mjerenju osjetila protoka moraju biti utvrđene za barem tri protoka q navedena u nastavku:

q_i ≤ q ≤ 1,1q_i

0,1q_p ≤ q ≤ 0,11q_p

0,9q_p ≤ q ≤ 1,0q_p

Ispitivanje se provodi pri temperaturi vode od (50 ± 5) °C. Ako je to dopušteno tipnim odobrenjem ili na drugi obvezujući način, provjera se može provoditi s hladnom vodom sukladno postupcima utvrđenim u tipnom odobrenju ili na drugi obvezujući način.

Prilikom ispitivanja osjetila protoka moraju se slijediti smjernice navedene u tipnom odobrenju ili na drugi obvezujući način (npr. zahtjevi o provodljivosti vode, temperaturi vode, ravnim cijevima na ulazu ili na povratu iz kruga itd.).

Radi pojednostavljenja ispitivanja osjetila protoka, dovoljno je ispitati izlazni signal koji koristi računska jedinica barem u jednom ispitivanju.

Pogreška u mjerenju za pojedinačne ispitane protoke mora biti sukladna sa zahtjevima o najvećoj dopuštenoj pogrešci za provjeru utvrđenima u točki 2.3.1.

4.4.2.1. Izračun mjerne pogreške osjetila protoka

Mjerna pogreška osjetila protoka izražava se u postocima i računa prema sljedećoj formuli:

[(V_i -V)/V] x 100 %

Pri čemu je:

V_i obujam koji pokazuje ispitivano osjetilo protoka;

V     obujam koji pokazuje etalon koji se koristi pri mjerenju.

Ova mjerna pogreška ne smije biti veća od NDP za osjetilo protoka propisane u točki 2.3.1.

4.4.3. Ispitivanje točnosti temperaturnog senzora

Svaki se temperaturni senzor iz para temperaturnih senzora treba ispitati bez svojih spremnika (uložaka), u istoj seriji topline pri temperaturama unutar raspona svakog od tri raspona temperature:

Dubina uranjanja temperaturnog senzora treba biti najmanje 90 % njegove ukupne duljine.

Za temperature u povratnom vodu od preko 80 °C, u obzir se trebaju uzeti samo razlike u temperaturi preko 10 K.

Prilikom mjerenja električne otpornosti, struja treba biti takva da gubitak energije ne prelazi 0,2 mW efektivne vrijednosti (RMS).

Mjerna pogreška pojedinog raspona temperature treba ispunjavati zahtjeve za najveću dopuštenu pogrešku tijekom ovjere, navedenu u točki 2.3.1.

Ispitivanje otpora izolacije

Otpor izolacije mjeri se korištenjem ispitivanja istosmjernog napona od 100 V pri temperaturi između 15 °C do 35 °C ili korištenjem napona od 10 V pri višim temperaturama. Otpor se mjeri između unutarnjih žičanih vodiča (spojenih na terminalni blok glave ili na priključak) i navlake senzora. Mjeri se pri laboratorijskoj temperaturi i relativnoj vlažnosti zraka (50 do 80) % i, ako je to tehnički moguće, blizu maksimalne radne temperature senzora. Mjerenje je potrebno provesti na oba polariteta napona; primijenit će se niža vrijednost.

Ako nije tehnički moguće provesti ta mjerenja sa spojenim mjernim pretvaračem, zbog opasnosti od oštećenja, mjerenje se može provesti bez spojenog mjernog pretvarača temperature.

Utvrđeni otpor izolacije ne smije iznositi manje od 100 MΩ.

4.4.4. Ispitivanje točnosti računske jedinice

Računska jedinica mora se ispitati koristeći simulirane signale temperature barem u svakom od sljedećih raspona razlika temperature:

a) Δθ_min ≤Δθ≤ 1,2θ_min;

b) 10 K ≤Δθ≤ 20 K;

c) Δθ_max 5 K ≤ Δθ ≤ Δθ_max.

Simulirani signal protoka ne smije prijeći najveći koji je moguće izmjeriti računskom jedinicom.

Temperatura povrata mora biti u rasponu od 40 °C do 70 °C, osim ako je drukčije navedeno u tipnom odobrenju ili na drugi obvezujući način.

Kako bi se pojednostavilo ispitivanje računske jedinice, obično se ne koristi pokazni uređaj mjerila toplinske energije. Bez obzira na to, pokazni uređaj mjerila toplinske energije mora se ispitati u najmanje jednom ispitivanju.

Pogreška mjerenja za pojedinačne raspone ispitne temperature mora biti u skladu sa zahtjevima najveće dopuštene pogreške navedenima u točki 2.3.1.

4.4.4.1. Izračun mjerne pogreške računske jedinice

Mjerna pogreška računske jedinice računa se kao relativni odnos pokazane, tj. računskom jedinicom izračunane vrijednosti toplinske energije i simulirane prave vrijednosti toplinske energije, tj. vrijednosti toplinske energije izračunate iz simulirane razlike temperature i simuliranoga protoka. Određuje se tako da se razlika temperature simulira spajanjem odgovarajućih preciznih otpornika, a protok se simulira impulsima iz same računske jedinice ili iz preciznog izvora impulsa.

4.4.5. Simultano ispitivanje točnosti podsklopa računske jedinice i para temperaturnih senzora

Podsklop računske jedinice i pripadajućeg para senzora temperature moraju se ispitati u rasponima temperature primjenjivima na senzore temperature:

te u rasponima razlike temperature osiguranima za računske jedinice u skladu s točkom 4.4.4.

Osim toga, potrebno je konačno ispitivanje podsklopa s parom senzora temperature uronjenih u dvije kupke s reguliranom temperaturom. Razlika u temperaturi kupki mora biti između 3 K i 4 K. Simulirani protok ne smije stvoriti signal koji premašuje maksimalni prihvatljivi signal računske jedinice.

Ako se računska jedinica i par senzora temperature ispituju kao neodvojivi podsklop, on se ispituje kao odvojivi podsklop računske jedinice.

Pogreška mjerenja za pojedinačne raspone ispitne temperature mora biti u skladu sa zahtjevima najveće dopuštene pogreške navedenu u točki 2.3.2.

4.4.5.1. Izračun mjerne pogreške računske jedinice s parom temperaturnih senzora računa se na sljedeći način:

Mjerna pogreška računa se prema sljedećoj formuli:

[(I_i-I_r)/I_r] x 100 %

pri čemu je:

I_i izmjereni broj impulsa posle kojih pokazivač toplinske energije promjeni pokazivanje za jedinicu toplinske energije;

I_r izračunat broj impulsa potreban da pokazivač toplinske energije promjeni pokazivanje za N jedinica toplinske energije, a računa se prema formuli:

I_r = V x K = [N x K/Δθ k] x 10³

pri čemu je:

V obujam protekle količine tekućine;

K impulsna konstanta osjetila protoka;

k koeficijent toplinske vodljivosti, koji je funkcija obilježja kruga za izmjenu topline na relevantnim temperaturama i tlaku;

Δθ temperaturna razlika tekućine koja prenosi toplinu na ulazu i na povratu iz kruga za izmjenu topline;

N broj jedinica izmijenjene toplinske energije.

Navedene mjerne pogreške ne smiju biti veće od NDP propisane u točki 2.3.1.

4.4.6. Ispitivanje točnosti kombinacije podsklopova

Ispitivanje kombinacije dvaju podsklopova mjerila toplinske energije provodit će se u okviru naznačenih uvjeta rada, u krajnostima i središnjim točkama raspona obaju podsklopova.

Mjerna pogreška kombinacije podsklopova bit će usklađena sa zahtjevima najveće dopuštene pogreške navedenim u točki 2.3.2.

4.4.7. Ispitivanje točnosti sastavljenog mjerila toplinske energije

Mjerna pogreška sastavljenog mjerila toplinske energije računat će se kao zbroj mjernih pogreški pojedinačnih podsklopova ili kombinacije podsklopova te će biti usklađena sa zahtjevima najveće dopuštene pogreške za mjerila toplinske energije navedenim u točki 2.3.2.

5. Ispitno izvješće

O provedenom postupku ispitivanja ovlašteni mjeritelj radi ispitno izvješće. Sadržaj ispitnog izvješća opisan je u Dodatku II ovoga Pravilnika.

6. Državne ovjerne oznake i ovjerne isprave

Ako se nakon propisanog postupka ispitivanja mjerila utvrdi da mjerilo zadovoljava propisane tehničke i mjeriteljske zahtjeve ovlašteni će mjeritelj ovjeriti mjerilo.

Na mjerilo se postavljaju državne ovjerne oznake u obliku naljepnice i/ili u obliku žiga za utiskivanje.

Ako se tijekom ovjeravanja mjerila utvrdi da mjerilo ne zadovoljava propisane zahtjeve, mjerilo se označuje oznakom »Mjerilo je neispravno«.

Ako podnositelj zahtjeva zatraži, Zavod ili ovlašteno tijelo dužni su izdati ovjernicu i kad je mjerilo označeno ovjernom oznakom.

Državne ovjerne oznake, oznake za označivanje mjerila te sadržaj i oblik ovjernice utvrđen je propisom kojim se utvrđuju vrsta, oblik i način postavljanja državnih ovjernih oznaka koje se rabe kod ovjeravanja zakonitih mjerila, oznaka za označivanja mjerila, te ovjernih isprava.

Dodatak II.

ISPITNO IZVJEŠĆE O REDOVNOJ/ IZVANREDNOJ OVJERI MJERILA TOPLINSKE ENERGIJE

Ispitno izvješće o ispitivanju mjerila toplinske energije prilikom redovne ili izvanredne ovjere mora sadržavati najmanje sljedeće:

1) podatke o ovjeravatelju (naziv, adresa, broj ovjeravatelja zaveden u bazi DZM-a);

2) podatke o vlasniku mjerila;

3) podatke o mjerilu (naziv, proizvođač, vrsta, serijski broj, godina proizvodnje, broj stare ovjerne oznake);

4) službena oznaka tipa mjerila ili oznaka potvrde o odobrenju tipa mjerila (B) ili oznaka potvrde o ispitivanju oblikovnog i tehničkog rješenja (H1)

5) podatke o upotrijebljenim etalonima (proizvođač, vrsta, serijski broj, podaci o sljedivosti etalona – tko je umjerio, rok valjanosti umjeravanja, broj potvrde o umjeravanju ili broj oznake »Umjereno«);

6) mjeriteljski zahtjevi (naziv propisa),

7) kratak opis ili naziv mjerne metode;

8) datum i vrijeme ispitivanja;

9) vanjske uvjete (ako su propisani pri ispitivanju);

10) rezultate mjerenja (rezultati vizualnog pregleda i rezultati ispitivanja točnosti)

11) ocjenu ispravnosti mjerila;

12) prezime i ime ovlaštenog mjeritelja koji je izvršio ispitivanje,

13) potpis ovlaštenog mjeritelja,

14) pečat za dokumente ovjeravatelja

Svaka stranica ispitnog izvješća mora biti označena rednim brojem stranice i ukupnim brojem stranica izvješća.