Broj: Rev 317/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Brune Frankovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja D. R. iz Z., zastupanog po punomoćnicima T. T. i I. U., odvjetnicima u Z., protiv tuženice C. o. d.d. Z., radi naknade štete odlučujući o reviziji tužitelja protiv  presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gžn-963/10-2 od 28. rujna 2010., kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-7842/04 od 26. studenog 2009., u sjednici održanoj 15. prosinca 2015.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom kao neosnovan odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zahtijevao da se tuženiku naloži naknaditi mu štetu isplatom iznosa od 100.860,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom i naknaditi mu parnične troškove.

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivajući se na revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje pobijane presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva ili podredno, ukidanje  nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP), koja se odredba primjenjuje u ovom postupku na temelju odredaba čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 57/11), revizijski sud je pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. toč. 8. ZPP ovaj sud nije našao da bi bila počinjena ova bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj je u reviziji naveo da je tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

Suprotno tvrdnji revidenta u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Prema ocjeni ovoga suda u pobijanoj drugostupanjskoj presudi na temelju odredbe čl. 375. st. 1. ZPP navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama i obrazloženje drugostupanjskog suda nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

 

Nije u pravu revident ni kada tvrdi da je kod nižestupanjskih sudova počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. i čl. 221. ZPP jer su nižestupanjski sudovi pravilnom primjenom ovih zakonskih odredbi odlučili koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog dokaza te su o odlučnoj činjenici, pravno relevantnoj za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtijeva – krivnji osiguranika tuženika za štetni događaj iz kojeg tužitelj trpi štetu zaključili primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

Činjenica što nije prihvaćena njegova ocjena  provedenih dokaza i što je nezadovoljan zaključcima suda o utvrđenim činjenicama upućuju na razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim te razloge ovaj sud nije uzeo u obzir jer pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije razlog za izjavljivanje revizije (članak 385. ZPP).

 

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za naknadu štete koja je tužitelju nastala u prometnoj nezgodi od 12. kolovoza 2003., a za koju tvrdi da je odgovoran osiguranik tuženika.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužitelj12. kolovoza 2003. doživio prometnu nezgodu kada je upravljajući mopedom po desnoj prometnoj traci istočnim kolnikom A. V. H., u pravcu sjevera, u križanju sa prilaznim kolnikom za naselje H., na stražnji lijevi dio mopeda, prednjim bočnim dijelom naletjelo osobno vozilo reg. oznake ..., koje je u križanju sa zapadnog kolnika skretalo prema naselju H., a kojim je upravljao osiguranik tuženika,

- da je u trenutku nezgode bio uključen uređaj za davanje svjetlosnih prometnih znakova – semafor,

- da su iskazi sudionika ove prometne nezgode o dinamici njezina nastanka proturječni,

- da u trenutku prometne nezgode oba vozača nisu mogli istovremeno imati upaljen znak zelenog ili crvenog svijetla za svoj pravac skretanja,

- da nije prihvaćen kao vjerodostojan iskaz svjedoka D. K. jer obzirom na nalaz i mišljenje vještaka prometne struke ing. M. V. proizlazi da niti jedna verzija tijeka događaja prema iskazu ovog svjedoka tehnički nije moguća.

 

Nižestupanjski sudovi su na temelju navedenih utvrđenja zahtjev tužitelja za naknadu štete ocijenili neosnovanim zaključujući da tužitelj nije dokazao ( čl.221.a ZPP) postojanje zakonskih pretpostavki za odgovornost tuženika za štetu koju trpi na temelju odredbe čl.178. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), a koje se ovdje, obzirom na dan nastanka štetnog događaja, primjenjuju na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08).

 

Predmet spora valja raspraviti temeljem odredbe čl. 178. st. 1. ZOO. Prema navedenoj zakonskoj odredbi proizlazi da se u slučaju nezgode izazvane motornim vozilom u pokretu koja je uzrokovana isključivom krivnjom jednog imaoca, primjenjuju pravila o odgovornosti po osnovi krivnje.

 

Stoga, da bi tužitelj u ovom postupku mogao od tuženice osnovano zahtijevati naknadu štete mora dokazati da se štetni događaj dogodio na način kao što to tužitelj opisuje u tužbi, te da je zbog nekog skrivljenog ponašanja - prometne nezgode došlo krivnjom njezina osiguranika.

 

Na temelju navedenih zakonskih odredbi, činjeničnih utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji, a koja u revizijskom dijelu postupka ne mogu biti predmetom preispitivanja (argument iz odredbe čl. 385. ZPP) te pravnog zaključka nižestupanjskih sudova da tužitelj nije dokazao postojanje pretpostavki za odgovornost tuženika za nastalu štetu na temelju odredbe čl. 178. st. 1. ZOO, budući nije dokazao da je do štetnog događaja došlo prolaskom osiguranika tuženika kroz navedeno raskršće u trenutku kada bi za svoj pravac skretanja imao upaljen znak crvenog svijetla, to su pravilno, i po ocjeni ovog suda, nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev za naknadu štete.

 

Stoga nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Slijedom navedenog, budući nisu nađeni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 15. prosinac 2015.