Broj: Kž 623/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. M., zbog kaznenog djela iz članka 315. stavka 2. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 7. studenoga 2016. broj Ik I-217/2016.-11, u sjednici održanoj 6. prosinca 2016.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika M. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu na temelju članka 59. stavka 2. KZ/11. odbijen je kao neosnovan prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika M. M. Zatvorenik se trenutno nalazi u Zatvoru u K. na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od jedne godine, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu od 9. svibnja 2016. broj K-122/16., potvrđene presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 7. srpnja 2016. broj Kž-150/2016.-4 zbog kaznenog djela iz članka 315. stavaka 2. i 4. KZ/11. Zatvorenik se nalazi na izdržavanju kazne od 21. veljače 2016., a kazna mu ističe 21. veljače 2017.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik M. M., po punomoćnici Đ. L., odvjetnici iz O., zbog „apsolutno bitne povrede iz članka 468. stavka 1. točka 11. Zakona o kaznenom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene Kaznenog zakona“, s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje preinači na način da se zatvoreniku odobri uvjetni otpust ili da se ukine te predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Sukladno članku 44. stavku 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 56/13. i 150/13. - dalje u tekstu: ZIKZ) u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne okolnosti o kojima ovisi primjena odredbe članka 59. stavka 2. KZ/11. te s pravom zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za odobravanje uvjetnog otpusta zatvoreniku M. M., zbog čega je osnovano odbio njegov osobni prijedlog za uvjetni otpust, dajući valjano obrazloženje za svoju odluku. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju zatvorenik upire u žalbi.

Naime, iz izvješća zatvora u K. proizlazi da je zatvorenik u provođenju pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora postigao razinu uspješnosti "zadovoljava", da ne koristi izvanzatvorske pogodnosti te da je kod njega kriminalni povrat srednje do visoko vjerojatan. Osim toga, iz podataka u spisu proizlazi da je protiv zatvorenika u tijeku kazneni postupak zbog kaznenog djela iz članka 235. stavka 1. KZ/11. (istovrsnog kaznenog djela zbog kojeg zatvorenik sada izdržava kaznu zatvora) i kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. KZ/11. Prema tome, vodeći računa o svim okolnostima iz članka 59. stavka 2. KZ/11., a osobito imajući na umu činjenicu vođenja kaznenog postupka zbog istovrsnog kaznenog djela protiv zatvorenika, kao i uspješnost primjene programa izvršavanja kazne zatvora te stupnja kriminalnog povrata kod zatvorenika, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da sve prethodno utvrđene okolnosti upućuju na to da još nije postignuta svrha kažnjavanja, zbog čega da nisu ispunjeni ni uvjeti za otpust zatvorenika s izdržavanja kazne zatvora, a to je pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

S obzirom na izneseno, okolnost da zatvorenik M. M. prema izvješću Probacijskog ureda Z. II ima osiguran postpenalni prihvat kod roditelja da se planira oženiti te da ga čeka posao na slobodi nisu takvog značaja da bi opravdale drugačiju odluku.

Budući da zatvorenikovom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 6. prosinca 2016.