Broj: Kž 78/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika B. V., zbog kaznenog djela iz članka 217. stavka 1. točke 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 20. siječnja 2017. broj Ik I-417/2016, u sjednici održanoj 15. veljače 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijano rješenje te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, pod točkom I. izreke, na temelju članka 59. KZ/11 i članka 159. stavka 1., 2. i 3. te članka 157. stavka 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. – dalje u tekstu: ZIKZ), zatvorenik B. V. otpušten je na uvjetni otpust s izdržavanja jedinstvene kazne u trajanju od 2 (dvije) godine i 7 (sedam) mjeseci koju izdržava po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Rijeci od 1. prosinca 2015. broj Kv-598/15, K-845/12, te je određeno da uvjetni otpust započinje trenutkom otpusta s izdržavanja kazne zatvora i traje do isteka neizdržanog dijela kazne zatvora na koju je osuđen, a koji će biti određen nalogom za otpust. Za prebivalište uvjetno otpuštenog zatvorenika određena je R., ...

 

Istim su rješenjem, pod točkom II. izreke, na temelju članka 60. stavka 2. u svezi članka 62. stavka 2. točke 5. (ispravno bi bilo točke 11.) KZ/11 zatvoreniku B. V. određene posebne obveze i to prijava nadležnoj policijskoj postaji u R. (III PP R.) prvi radni dan nakon uvjetnog puštanja i potom javljanje jednom mjesečno te javljanje Probacijskom uredu u R., ..., prvi radni dan nakon uvjetnog otpuštanja i dalje po dogovoru.

 

Na temelju članka 161. stavka 2. ZIKZ-a određeno je da uvjetno otpušteni zatvorenik B. V. može promijeniti prebivalište samo uz suglasnost suca izvršenja Županijskog suda u Rijeci, kojem se treba javiti radi nadzora i pomoći tijekom uvjetnog otpusta.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Sukladno odredbi članka 495. u vezi članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13. i 145/13. – dalje u tekstu: ZKP/08), spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen nadležnom državnom odvjetniku.

 

Žalba je osnovana.

 

S pravom državni odvjetnik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane odluke propustio uzeti u obzir sve okolnosti koje je bio dužan cijeniti, čime je nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

 

Naime, obrazlažući razloge kojima se rukovodio prilikom donošenja zaključka da su u konkretnoj situaciji ostvareni uvjeti za odobravanje uvjetnog otpusta, prvostupanjski sud navodi da, unatoč tome što se radi o višestruko osuđivanoj osobi koja je izdržavala više zatvorskih kazni, ponašanje zatvorenika tijekom izdržavanja kazne zatvora ukazuje na određene pomake u njegovom ponašanju. Također, navodi da je zatvorenik ocijenjen ocjenom ,,uspješan" i radno angažiran, da nije stegovno tretiran i uredno funkcionira, kao i to da protiv njega nema drugih kaznenih postupaka u tijeku te da ima osiguran postpenalni prihvat na adresi svog prebivališta i podršku brata i šogorice koji ga posjećuju i financijski pomažu.

 

Međutim, opravdano državni odvjetnik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud u cijelosti zanemario ostale okolnosti koje su od značaja prilikom odlučivanja o uvjetnom otpustu, a ponajprije ličnost zatvorenika, odnos prema počinjenom kaznenom djelu te je li došlo do promjene njegovog ponašanja nakon počinjenog kaznenog djela, kao i to da nije u dovoljnoj mjeri cijenio dosadašnju osuđivanost zatvorenika, a sve u smislu odredbe članka 59. stavka 2. KZ/11.

 

Naime, iz dijagnostičkih podataka sadržanih u Izvješću Zatvora u R. u odnosu na ličnost zatvorenika proizlazi da je strukturalno psihički poremećena osoba, iskrivljenih moralnih načela prilagođenim vlastitom egocentrizmu i narcizmu, psihopatski strukturiran, seksualno poremećenih stavova i ponašanja, bez empatije za druge, kao i to da radne navike nije nikada razvio. U dijelu izvješća koje se odnosi na ,,aktualnu procjenu rizičnosti od strane stručnog tima" i ,,procjenu vjerojatnosti recidiva uvažavajući poslijepenalni prihvat" navedeno je da je ,,kriminalni povrat izvjestan". Također, vezano uz pojedinačni program izvršavanja kazne zatvora proizlazi da je zatvorenik potpuno nekritičan prema svom ponašanju, a kazneno djelo nekritički priznaje. Stoga je mišljenje stručnog tima Zatvora u R. da prijedlog za uvjetni otpust treba odbiti zbog ranije višestruke osuđivanosti, dijagnostičkih podataka kao i slabih materijalnih prilika koje uz dosadašnji stil predstavljaju rizik za recidiv.

 

Nadalje, prvostupanjski sud prilikom iznošenja okolnosti vezanih uz postpenalni prihvat samo fragmentarno iznosi sadržaj izvješća Probacijskog ureda u R. pa tako pored dijela izvješća citiranog u pobijanom rješenju u kojem se navodi da obitelj zatvorenika istome pomaže financijski i da je suglasna da po otpustu boravi na adresi prebivališta, u cijelosti  zanemaruje dio izvješća u kojem stoji da obitelj zatvorenika smatra da zatvorenik ima problema s konzumacijom alkohola i tableta zbog čega bi se nakon izdržavanja kazne zatvora trebao uputiti na psihijatrijsko liječenje jer bi u protivnom postojao visok rizik da nastavi s ponašanjem koje izlazi iz zakonskih i društvenih okvira pri čemu ne vjeruje da će zatvorenik na to pristati, kao i to da još uvijek egzistira dug zatvorenika prema mobilnom operateru za koji je izvjesno da ga zatvorenik neće biti u mogućnosti sam podmiriti budući da nema nikakva primanja ni osigurano zaposlenje niti je sposoban za rad.

 

Imajući na umu iznesene okolnosti, uz činjenicu da je zatvorenik do sada 19 puta bio osuđivan, od čega u 18 navrata na bezuvjetne kazne zatvora pri čemu je na izdržavanju kazne proveo sveukupno 25 godina, žalbenim je navodima ozbiljno doveden u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da će uvjetno otpuštanje zatvorenika, uz pobijanim rješenjem određene mu posebne obveze, poticajno djelovati na zatvorenika da ubuduće ne čini kaznena djela te krene ispravnim putem uz podršku brata i šogorice.

 

Slijedom navedenog, trebalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Prilikom ponovnog odlučivanja, prvostupanjski će sud uzevši u obzir primjedbe na koje mu je ovdje ukazano, s posebnom pozornošću utvrditi i ocijeniti sve činjenice koje su od utjecaja na tu odluku, te donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku koju će potom i valjano obrazložiti.

 

Stoga je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 15. veljače 2017.