Broj: I Kž-105/17-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika N. N. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 10. veljače 2017. broj Ik I-1443/16-7, u sjednici održanoj 8. ožujka 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika N. N..

Obrazloženje

Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je, na temelju članka 59. KZ/11. i članka 159.a stavka 1. točaka 5. i 6. u vezi s člankom 157. stavkom 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13.; dalje: ZIKZ), prijedlog Zatvorske bolnice u Z. za uvjetni otpust zatvorenika N. N..

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik N. N., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje u tekstu: ZKP/08.) koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi članka 44. stavka 2. ZIKZ-a, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski je sud prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika N. N., kojega je Zatvorska bolnica u Z. podnijela po službenoj dužnosti u smislu članka 158.a ZIKZ‑a, odbio jer sigurnosna mjera izrečena zatvoreniku nije postigla svrhu zbog koje je izrečena, kao i zbog toga što zatvorenik treba izdržati još jednu kaznu zatvora.

Zatvorenik N. N. u žalbi, pokušavajući osporiti utvrđenje prvostupanjskog suda da sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja mu je izrečena pravomoćnom presudom Županijskog suda u Vukovaru od 10. rujna 2014. broj K-21/14, potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20. siječnja 2015. broj I Kž-651/14, nije postigla svrhu, ukazuje na nalaz Zatvorske bolnice u Z. na temelju kojega je doneseno rješenje Županijskog suda u Vukovaru broj Kv I-25/16-8, tvrdeći da je on „u totalnoj suprotnosti“ s mišljenjem dostavljenim u ovom predmetu te da se „radi o dvostrukim mjerilima“.

Međutim, iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. siječnja 2017. broj I Kž-681/16-4, kojim je potvrđeno rješenje Županijskog suda u Vukovaru od 30. studenog 2016. broj Kv I-25/16-8, proizlazi da je tom pravomoćnom odlukom, između ostalog, određeno da će se nastavak psihijatrijskog liječenja osuđenog N. N. provesti u ambulantnim uvjetima kaznionice ili zatvora, kroz redovite kontrole kod nadležnog psihijatra i uzimanja preporučene terapije, a ne, kako to žalbom sugerira zatvorenik, da je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja postigla svrhu zbog koje je izrečena jer bi, da je tako kako žalitelj navodi, sud, u skladu s odredbom članka 68. stavka 5. KZ/11., obustavio njeno izvršavanje, a ne bi samo promijenio način izvršenja te mjere.

Zbog toga, suprotno žalbenim tvrdnjama postoji razlog za odbijanje prijedloga Zatvorske bolnice u Z. za uvjetni otpust zatvorenika N. N. propisan odredbom članka 159.a točke 5. ZIKZ-a.

Osim toga, zatvorenik N. N. u žalbi ne dovodi u sumnju drugi obligatorni razlog odbijanja prijedloga za uvjetni otpust podnesenog po službenoj dužnosti – činjenice da on treba izdržati i drugu kaznu zatvora koja mu je u međuvremenu izrečena (kaznu zatvora u trajanju jedne godine na koju je osuđen pravomoćnm presudom Općinskog suda u Vukovaru od 13. listopada 2016. broj K-266/14, potvrđenom presudom Županijskog suda u Zadru od 22. prosinca 2016. broj Kž-379/16) – koji bi i sam za sebe, prema odredbi članka 159.a točke 6. ZIKZ-a, bio osnova za donošenje pobijane odluke.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a, ispitao i po službenoj dužnosti pobijano rješenje te je našao da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te da na štetu zatvorenika nije povrijeđen kazneni zakon.

Slijedom iznesenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a, odbijena je žalba zatvorenika N. N., kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 8. ožujka 2017.