Broj: Kž 352/2017
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćalete kao zapisničara, u predmetu izvršavanja kazne zatvora zatvorenika M. K. osuđenog zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 24. svibnja 2017. broj Ik I-224/17-10, u sjednici održanoj 12. srpnja 2017.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika M. K..
Obrazloženje
Rješenjem prvostupanjskog suda je, na temelju članka 159.a točke 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13.; dalje u tekstu: ZIKZ), odbijen kao neosnovan prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika M. K. podnesen po službenoj dužnosti.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik M. K. po opunomoćeniku, odvjetniku N. C., s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine sporno Rješenje i prema zatvoreniku primijeni institut uvjetnog otpusta“.
Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje: ZKP/08.) koji se u ovom postupku primjenjuje u skladu s odredbom članka 44. stavka 2. ZIKZ-a, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Zatvorenik M. K. u žalbi ističe da je on otac desetoro maloljetne djece koja žive s majkom, njegovom suprugom koja nema rodbine koja bi joj pomogla, da žive od socijalne pomoći, a da su djeca često bolesna. Navodi da je on u Zatvoru u Z. ocijenjen ocjenom „zadovoljava“, da nije stegovno kažnjavan niti su ga radno angažirali, da Zatvor u Z. nije dao pozitivno mišljenje samo zato što se on jednom prilikom nije na vrijeme vratio s prekida izdržavanja kazne zatvora, ali da mu je tada bilo operirano dijete te da je on lišen slobode u kući, dakle, da nije imao namjeru bježati, a smatra da se u preostalom vremenu „koje još treba izdržati neće promijeniti apsolutno ništa u odnosu na njega“.
Suprotno ovim žalbenim tvrdnjama, ispravno je prvostupanjski sud, cijeneći sve okolnosti dosadašnjeg tijeka izvršavanja kazne zatvora, zaključio da je radi ostvarenja svrhe kažnjavanja nužno nastaviti s izvršavanjem kazne zatvora.
Naime, zatvorenik M. K. je, prema izvješću Zatvora u Z. – čije navode zatvorenik žalbom ne dovodi u pitanje – u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora kontinuirano ocjenjivan ocjenom „zadovoljava“ jer nije došlo do tretmanskog napretka, radi se o specijalnom povratniku koji je bio priveden na izdržavanje predmetne kazne zatvora, a nije se vratio s odobrenog mu prekida već je za njim bila raspisana tjeralica. Sve ove okolnosti, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, upućuju na zaključak o zatvorenikovom negativnom odnosu prema izdržavanju kazne zatvora kao i nekritičkom odnosu prema vlastitom ranijem kriminalnom ponašanju, zbog čega se ne može isključiti vjerojatnost njegovog kriminalnog povrata.
Zbog iznesenog, a imajući u vidu i raniju zatvorenikovu osuđivanost zbog istovrsnih kaznenog djela te kazne koje su mu bile izricane, a koje nisu utjecale na promjenu njegovog ponašanja, žalbenim navodima nije doveden u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da je radi ostvarenja svrhe kažnjavanja potrebno nastaviti s izvršavanjem izrečene mu kazne zatvora, zbog čega nije ostvarena pretpostavka za uvjetni otpust zatvorenika M. K. propisana odredbom članka 59. stavka 1. KZ/11. prema kojoj se osuđenik može otpustiti s izdržavanja kazne zatvora i ako se, između ostalog, osnovano očekuje da neće počiniti kazneno djelo.
Konačno, obiteljske, zdravstvene i imovinske prilike zatvorenika i njegove obitelji, ako nisu bile cijenjene prilikom izricanja kazne, nisu od utjecaja na odluku o uvjetnom otpustu, već mogu biti predmetom preispitivanje odluke o kazni u povodu zahtjeva za obnovu kaznenog postupka.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., ispitao i po službenoj dužnosti pobijano rješenje te je našao da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. tog Zakona te da na štetu zatvorenika nije povrijeđen kazneni zakon.
Slijedom iznesenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a, odbijena je žalba zatvorenika M. K. kao neosnovana, kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 12. srpnja 2017.
