Broj: Kž 466/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Ileane Vinja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. O., zbog kaznenog djela iz čl. 154. st. 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 19. lipnja 2017., broj Ik I-66/17-13, u sjednici održanoj 14. rujna 2017.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijano rješenje te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Županijski sud u Sisku je rješenjem od 19. lipnja 2017., broj Ik I-66/17-13, na temelju čl. 59. KZ/11 i čl. 157. st. 1. čl. 159. st. 3. ZIKZ odobrio uvjetni otpust zatvoreniku D. O. sa izdržavanja jedinstvene kazne zatvora koju izdržava po presudi Županijskog suda u Varaždinu broj Kv-I-40/17, od 19. svibnja 2017., u trajanju od četiri godine i pet mjeseci, zbog kaznenih djela iz čl. 154. st. 2. u vezi st. 1. toč. 5. i čl. 139. st. 2. KZ/11, te čl. 228. st. 1. KZ/11.

Istim rješenjem prvostupanjski je sud na temelju čl. 163. ZIKZ odredio zatvoreniku i posebne obveze za vrijeme trajanja uvjetnog otpusta i to javljanje Policijskoj postaji Đ., te Probacijskom uredu u V., dok je na temelju čl. 161. st. 2. ZIKZ određeno da zatvorenik može mjesto prebivališta ili boravišta mijenjati samo uz suglasnost suca izvršenja.

Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Spis je prije dostave sucu izvjestitelju u skladu sa čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08) dostavljen državnom odvjetniku.

Žalba je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da sud prvog stupnja u pobijanoj odluci nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve parametre od kojih zapravo ovisi odluka o uvjetnom otpustu, pri čemu posebno ukazuje na propuštenu ispravnu analizu suda o okolnostima da je zatvorenik u provedbi pojedinačnog programa izvršenja kazne zatvora ocijenjen na razini zadovoljava, te da se kod njega pojavljuju česte oscilacije u ponašanju. Osim toga osnovano državni odvjetnik u žalbi ističe kako je zatvorenik tijekom izdržavanja kazne počinio više stegovnih prijestupa, pri čemu posljednji teži prijestup u ožujku 2016., kao i da je zatvorenik u siječnju 2017., presudom Općinskog suda u Varaždinu pravomoćno presuđen zbog kaznenog djela teške krađe.

Naime, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, prilikom odluke o odobravanju uvjetnog otpusta prvostupanjski sud je propustio ocijeniti sve okolnosti važne za uvjetni otpust, a koje su već ranije spomenute u žalbi državnog odvjetnika, pri čemu još posebno i mišljenje, kao i negativan prijedlog Kaznionice u G., koji se djelomično temelji na ranije istaknutim okolnostima, kao i činjenici da je u momentu podnošenja prijedloga za uvjetni otpust zatvorenik imao još jednu nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Varaždinu zbog kaznenog djela iz čl. 229. KZ/11, kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

Pritom posebno valja naglasiti kako iz podataka iz spisa nedvojbeno proizlazi da je Kaznionica u G. u svoj prijedlog za uvjetni otpust sa mišljenjem temeljila na objedinjenoj kazni iz presude Županijskog suda u Varaždinu broj Kv-I-135/15, od 29. lipnja 2015. godine (list 2 spisa), kojom je zatvorenik osuđen na jedinstvenu kaznu u trajanju od tri godine i sedam mjeseci, dok prvostupanjski sud pobijano rješenje temelji na sasvim drugoj pravomoćnoj presudi i to Kv-I-40/17, od 19. svibnja 2017., i na objedinjenoj kazni od četiri godine i pet mjeseci, iz čega bi se moglo zaključiti da je od momenta podnošenja prijedloga za uvjetni otpust Kaznionice u G. po službenoj dužnosti do donošenja pobijane odluke došlo do još jednog objedinjavanja kazne zatvoreniku, u kojem pravcu činjenično stanje na kojem se temelji pobijana odluka nije potpuno utvrđeno.

Iz navedenih razloga, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda za sada se ne može prihvatiti stajalište suda prvog stupnja o tome da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za uvjetni otpust zatvorenika D. O., a posebno ne zaključak o tome koje je sve kazne objedinio zatvorenik i tvrdnju da je od tih kazni izdržao tri četvrtine. Stoga je trebalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će uzeti u obzir sve činjenične primjedbe na koje mu je ukazano ovim rješenjem, a potom donijeti zakonitu i pravilnu odluku, utemeljenu na odredbama ZIKZ-a, koju će potom obrazložiti valjanim i jasnim razlozima.

Slijedom navedenog, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 14. rujna 2017.