Broj: Kž 344/16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. S. K. zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11 i 144/12 – dalje KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 29. travnja 2016. broj K-67/15, u sjednici održanoj 13. rujna 2016.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Pobijanom presudom opt. S. K. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl 230. st. 1. i 2. KZ/11, pa je na temelju citirane zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine.
Na temelju čl. 69. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine. Primjenom odredbe čl. 79. st. 1. i 2. KZ/11 od optuženika je oduzet jedan kuhinjski nož, a primjenom odredbe čl. 77. st. 1. KZ/11 od optuženika je oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu 3.043,00 kn, te je naloženo optuženiku ovaj novčani iznos uplatiti u korist državnog proračuna.
Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženiku je naloženo podmiriti troškove kaznenog postupka u iznosu 3.920,00 kn i paušalnu svotu u iznosu 500,00 kn.
Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženika osuditi na kaznu zatvora u duljem trajanju.
Odgovor na žalbu podnio je optuženik, putem braniteljice A.-M. G., s prijedlogom žalbu odbiti kao neosnovanu.
Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba je neosnovana.
Žalitelj nije u pravu kada tvrdi da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih, a podcijenio značaj otegotnih okolnosti.
Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Zadatak suda se, pri tome, ne ograničava samo na kreiranje ostvarenog kaznenog djela iz zakonskog opisa, pravnih formulacija i činjeničnog učina, već sud mora izabrati vrstu i mjeru sankcije koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja.
Uloga suda se ne svodi samo na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac, generalizirajući svrhu kažnjavanja, nastoji obuhvatiti neodređen broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo, a sud u svakom pojedinom slučaju konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebne za odluku o vrsti i mjeri kazne za taj konkretan slučaj.
Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ispravno ocijenio sve okolnosti koje su, u smislu odredbe čl. 47. KZ/11, relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne. Olakotnim je cijenio optuženikovo iskreno i detaljno priznanje počinjenja kaznenog djela, izraženo kajanje i žaljenje, te činjenicu da je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv zbog ovisnosti o opijatima. Otegotnim je cijenio optuženikovu višestruku osuđivanost, kako zbog imovinskih kaznenih djela, tako i zbog zloporabe opojnih droga.
Vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (čl. 47. KZ/11), o svrsi kažnjavanja (čl. 41. KZ/11) i cijeneći ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela, kaznom zatvora u trajanju tri godine izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela.
Takva kazna će utjecati kako na počinitelja da ne čini kaznena djela, tako i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenog djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Stoga će se upravo odmjerenom kaznom optimalno ispuniti zahtjevi kako generalne tako i specijalne prevencije.
Drugostupanjski sud ispituje pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.
Vrhovni sud Republike Hrvatske, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
S obzirom na izloženo, primjenom čl. 482. ZKP/08, trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 13. rujna 2016.
