Broj: Kž 485/16-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika N. C., zbog kaznenog djela iz članka 188. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje u tekstu: KZ/97) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 6. srpnja 2016. broj Ik I-354/16-10, u sjednici održanoj 14. rujna 2016.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika N. C.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika N. C. podnesen po službenoj dužnosti od strane upravitelja Kaznionice u L.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik N. C. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odobri uvjetni otpust zatvoreniku ili pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred potpuno izmijenjeno vijeće.
Spis predmeta je, sukladno članku 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Nije u pravu zatvorenik kada, upirući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08, ističe u žalbi da mu nije bilo omogućeno da se očituje o navodima protivne strane kao i da je prekršeno načelo kontradiktornosti budući da je postupak, prema mišljenju zatvorenika, bio jednosmjeran, arbitraran i pristran. Suprotno takvim žalbenim prigovorima, uvidom u spis Županijskog suda u Varaždinu broj Ik I-354/16, utvrđeno je da je dana 16. lipnja 2016., održana sjednica vijeća kojoj je prisustvovao zatvorenik N. C. i na kojoj se zatvorenik očitovao o prijedlogu za uvjetni otpust te naveo one okolnosti koje je smatrao bitnim za odluku suda o zahtjevu za uvjetni otpust podnesen po službenoj dužnosti. Time je on bio prisutan radnji u postupku, bio je upoznat s prijedlogom za uvjetni otpust i saslušan je prije donošenja odluke, pa načelo kontradiktornosti nije povrijeđeno.
Ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08 nije nađeno da bi bila počinjena neka druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Nadalje, pobijajući pravilnost pobijane odluke, zatvorenik u svojoj žalbi u bitnome ističe da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o prijedlogu za uvjetni otpust uzeo u obzir izmišljene i netočne navode izvješća Kaznionice u L. koje, po mišljenju zatvorenika, nemaju važnost za ostvarivanje njegovih zakonskih prava već su subjektivna mišljenja i procjene službenika koji su nekompetentne osobe za takve procjene.
Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, odlučujući o prijedlogu za uvjetni otpust podnesen po službenoj dužnosti, uzeo u obzir sve za to odlučne okolnosti utvrđene po kompetentnim i nadležnim tijelima te je, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno zaključio da taj prijedlog, na temelju članka 159.a točke 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. – dalje u tekstu: ZIKZ), treba odbiti.
Naime, citiranom zakonskom odredbom propisano je da će sud rješenjem odbiti prijedlog za uvjetni otpust podnesen po službenoj dužnosti u smislu članka 158.a ZIKZ-a ako s obzirom na pribavljena mišljenja ocijeni da bi za postizanje svrhe kažnjavanja bilo nužno nastaviti s izdržavanjem kazne.
U pravu je zatvorenik N. C. kada u žalbi navodi da iz izvješća P. ureda Z. I. od 18. svibnja 2016., izvješća Centra za ... Z., Podružnica D. od 7. lipnja 2016. i izvješća Kaznionice u L. od 28. travnja 2016. proizlazi da on ima podršku obitelji s kojom je u kontaktu kao i s maloljetnom kćerkom. Ima osiguran postpenalni prihvat u obiteljskoj kući u Z., na adresi ... te izražava želju da se, nakon puštanja na slobodu, bavi stolarijom za što ima strojeve i alate u obiteljskoj kući.
Međutim, životne okolnosti zatvorenika i njegova spremnost za uključivanje u život na slobodi predstavljaju samo neke od okolnosti koje je sud dužan cijeniti prilikom odluke o zahtjevu za uvjetni otpust.
Stoga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da, uzimajući u obzir ličnost zatvorenika, njegov prijašnji život i osuđivanost, odnos prema počinjenom djelu i žrtvi, ponašanje zatvorenika tijekom izdržavanja kazne zatvora i uspješnost primjene programa izvršavanja kazne zatvora, navedeni program izvršavanja kazne zatvora u odnosu na zatvorenika N. C. za sada nije postigao svrhu kažnjavanja u potpunosti.
To iz razloga, što usprkos uključenosti u programe te završena tri programa osposobljavanja kao i činjenicu da nije bio pasivan u provedbi programa izvršavanja kazne zatvora, zatvorenik N. C. od samog početka izdržavanja kazne manifestira neprimjereno i ekscesno ponašanje pa je tako, kako to proizlazi iz izvješća Kaznionice u L., čak 69 puta stegovno kažnjavan, a za vrijeme izdržavanja kazne zatvora je počinio i kazneno djelo prijetnje prema službenoj osobi u vezi s njezinim radom za koje kazneno djelo je osuđen presudom Općinskog suda u Varaždinu od 18. lipnja 2015. broj K-542/13 na kaznu zatvora u trajanju 11 mjeseci, a navedena presuda postala je pravomoćna 4. srpnja 2015. K tome je 6. travnja 2016. ponovno prijavljen za lakši stegovni prijestup, a 15. travnja 2016. je prema njemu pokrenut još jedan stegovni postupak. Dakle, zatvorenik se učestalo i dalje ponaša na neprimjeren način, čvrsto uvjeren u ispravnost svog ponašanja i svojih stavova.
Kraj takvog činjeničnog stanja, pravilnost pobijane odluke nije dovedena u sumnju žalbenim navodom zatvorenika da zadnje tri godine izdržavanja kazne zatvora nije teže stegovno tretiran, a što pokazuje, kako ističe „... jako velike pozitivne promjene moje osobnosti, u karakternim osobinama, životnim stavovima...“. Suprotno navedenom, pomaci u ostvarenju programa izvršavanja kazne zatvora kod zatvorenika N. C. su minimalni, a vjerojatnost kriminalnog povrata je značajna.
Dakle, imajući u vidu minimalne tretmanske pomake i lošu postpenalnu prognozu, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da u odnosu na zatvorenika N. C. još nije postignuta svrha kažnjavanja te da bi za njezino postizanje bilo nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.
Budući da pravilnost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje žalbom zatvorenika, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 14. rujna 2016.
