Broj: Kž-802/16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Rigljan kao predsjednice vijeća, te Sonje Brešković Balent i Vladimira Vinje, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Višnje Pikec kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv I okrivljenog S. P. i dr., zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 230 st. 1 Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), rješavajući povodom žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru i II okrivljenog G. M., izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Vukovaru broj: K-164/13 od 13. travnja 2016. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 29. studenog 2016. godine,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba II okrivljenog G. M., te se povodom te žalbe i žalbe državnog odvjetništva a po službenoj dužnosti i u odnosu na I okrivljenog S. P., u k i d a prvostupanjska presuda i predmet vraća sudu na ponovno suđenje.
Uslijed gornje odluke, žalba državnog odvjetništva postala je bespredmetna.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom I okrivljeni S. P. i II okrivljeni G. M. proglašeni su krivim zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 230 st. 1 KZ/11, činjenično opisanog izrekom te presude, te su na temelju čl. 230 st. 1 KZ/11 oba okrivljenika osuđeni na kazne zatvora od po 1 godine i 2 mjeseca svaki. Na temelju čl. 54 KZ/11 II okrivljenom G. M. se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode od jednog dana i to od 02. travnja 2013. godine do 03. travnja 2013. godine, kao i vrijeme trajanja istražnog zatvora, računajući od 03. listopada 2015. godine do 13. travnja 2016. godine. Na temelju čl. 148 st. 1 u vezi čl. 145 st. 2 toč. 1 i 6 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – dalje u tekstu: ZKP/08) I okrivljeni S. P. i II okrivljeni G. M. dužni su solidarno platiti troškove kaznenog postupka u iznosu, utvrđenom prvostupanjskom presudom, dok je II okrivljeni G. M. dužan sam naknaditi 3.000,00 kuna na ime troškova sudskomedicinskog vještaka kao i sudski paušal od 700,00 kuna.
Protiv navedene presude žali se Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru zbog odluke o kazni i predlaže, da se pobijana presuda preinači na način da se obojica okrivljenika strože kazne.
Žali se II okrivljeni G. M. po braniteljici B. T., odvjetnici iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog oduke o kazni te predlaže, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na žalbu II okrivljenog G. M. dalo je Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru u kojem odgovoru smatra da je žalba II okrivljenika neosnovana i predlaže da se odbije.
Na žalbu državnog odvjetništva, odgovor su dali I okrivljeni S. P. po branitelju D. P., odvjetniku iz V. kao i II okrivljeni G. M. osobno, u kojima oba okrivljenika drže da je žalba državnog odvjetništva neosnovana i predlažu da se odbije.
U u smislu čl. 474 st. 1 ZKP/08 spis predmeta je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
Žalba II okrivljenog G. M. je osnovana, dok je žalba državnog odvjetništva koje se žali zbog odluke o kazni postala bespredmetna.
U pravu je II okrivljeni G. M. kad ističe da je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1 toč. 11 ZKP/08, budući da presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama. S obzirom da I okrivljeni S. P. nije uložio žalbu na presudu, a razlozi zbog kojih je ukinuta odluka u korist II okrivljenog G. M. idu u korist i I okrivljenog S. P., to je sud po službenoj dužnosti u smislu čl. 479 ZKP/08 i u odnosu na I okrivljenika postupio kao da njegova žalba postoji.
Prvostupanjski sud je I i II okrivljenike osudi da su počinili kazneno djelo razbojništva upravo na način kako je to opisano u činjeničnom opisu izreke presude tj. da su postupali "po prethodnom dogovoru i zajednički, u nakani da se protupravno okoriste, od D. V. uzeli mobitel vrijedan 5.040,00 kuna bez SIM kartice, upotrijebivši najprije silu na način da su mu zadali više udaraca otvorenim dlanovima ruku u predjelu glave, lica i potiljka, te zatvorenim dlanovima ruku u tijelo i prsa, a potom ga rukama odgurali u dvorište i mračni prostor iza škole…".
Prvostupanjski sud je utvrdio da su oba okrivljenika postupila na način opisan u činjeničnom opisu ali je prilikom utvrđenja krivnje u odnosu na obojicu okrivljenika izostalo obrazloženje glede bitnih i odlučnih činjenica koje se odnose na kazneno djelo razbojništva iz čl. 230 st. 1 KZ/11. Na stranici 7 stavak 5 presude na mjestu gdje je trebala biti analiza i ocjena dokaza te obrazloženje iz kojih činjenica i dokaza prvostupanjski sud zaključuje da su okrivljenici počinili kazneno djelo na način kako ih se teretilo i ostvarili objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela, slijedi samo zaključak "zbog obrazloženog u radnjama okrivljenika se očigledno stječu svi bitni elementi kaznenog djela iz čl. 230 st. 1 KZ/11". Takav zaključak prvostupanjskog suda, bez da se obrazloži koji su to objektivni elementi kaznenog djela razbojništva, a koji su to subjektivni elementi kaznenog djela razbojništva, predstavljaju manjkavo obrazloženje, budući da je razbojništvo složeno kazneno djelo koje se sastoji od uporabe sile i oduzimanja stvari a pri tome je potrebna i svijest i volja da se oduzme tuđa stvar radi stjecanja protupravne imovinske koristi. Potrebno je stoga obrazložiti i svjesni element kaznenog djela tj. krivnju ili namjeru kao i oblik krivnje, a što je u prvostupanjskoj presudi u cijelosti izostalo.
Napominje se također da su okrivljenici proglašeni krivima da su djelovali "zajednički i po prethodnom dogovoru" što znači supočiniteljstvo a presuda nema niti jedan razlog o ovoj odlučnoj činjenici pa je i u pogledu navedenog supočiniteljstva presuda potpuno manjkava.
Kako dakle presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, to je presuda apsolutno ništava i ne može se ispitati po ostalim žalbenim razlozima II okrivljenika niti po žalbenim razlozima državnog odvjetništva, pa je valjalo presudu prihvaćanjem žalbe II okrivljenika, a po službenoj dužnosti i u odnosu na I okrivljenika, ukinuti i u smislu čl. 483 st. 1 ZKP/08 predmet vratiti sudu na ponovno suđenje.
U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovom odlukom, te će nakon iznova provedenog dokaznog postupka donijeti novu, zakonitu i valjano obrazloženu presudu na način, da će utvrditi, a potom i obrazložiti, sva bitna obilježja kaznenog djela razbojništva kako objektivna, tako i subjektivno obilježje kaznenog djela, te je dužan i utvrditi a potom i obrazložiti da li su okrivljenici djelovali zajednički i dogovorno tj. kao supočinitelji, a napominje se također, ako okrivljenici budu proglašeni krivima da je sud dužan prije no što okrivljenike osudi zbog počinjenog kaznenog djela utvrđivati olakotne i otegotne okolnosti u smislu čl. 41 KZ/11, a tek potom izreći kaznu jer visina i vrsta kazne ovisi upravo o olakotnim i otegotnim okolnostima svakog pojedinog okrivljenika, a ne kako je to učinio prvostupanjski sud najprije utvrditi kaznu i osuditi okrivljenike a tek potom obrazlagati okolnosti iz čl. 41 KZ/11.
U Zagrebu, 29. studenog 2016.
