Broj: Kž 428/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Marina Mrčele i Miroslava Šovanja kao članova vijeća te višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. J., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi osuđenog D. J. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 6. srpnja 2017., broj Kv I-23/17., u sjednici održanoj 29. kolovoza 2017.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba osuđenog D. J. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Osijeku, na temelju članka 498. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.) prihvaćen je zahtjev osuđenog D. J. za tzv. nepravom obnovom postupka te su preinačene u odluci o kazni:

-          presuda Županijskog suda u Osijeku broj K-15/14. od 6. lipnja 2014. potvrđena presudom ovog suda broj I Kž 500/14. od 10. veljače 2015., a kojom je osuđenik proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.) i osuđen na kaznu zatvora četiri godine i šest mjeseci i

-          presuda Općinskog suda u Našicama broj K-356/13. od 10. travnja 2014. kojom je osuđenik proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela iz članka 217. stavka 1. točke 3. u vezi sa člankom 217. stavkom 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12.)

pa je osuđeni D. J. na temelju članka 53. stavka 1. i 51. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.; dalje: KZ/11.) osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora četiri godine i osam mjeseci u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 16. travnja 2012. do 17. travnja 2012., vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. ožujka 2013. do 16. travnja 2013. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i na izdržavanju kazne od 12. siječnja 2014. i dalje.

Protiv te presude žalbu je podnio osuđenik osobno. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog odluke o kazni i predlaže da mu se kazna još „makar malo“ ublaži.

Spis je, u skladu s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Osuđenik u žalbi navodi da „se puno kaje“, da ne poriče da je kriv za djela za koja je osuđen, ali je bio „prisiljen“ jer je „izgubio posao, obitelj i sve ostalo“, da „teško podnosi kaznu i nije [mu] dobro“ te moli drugostupanjski sud „da mi pokušate makar malo ublažiti kaznu kako bih došao do sebe“. No, žalbeni navodi ne dovode u pitanje pravilnost prvostupanjske odluke niti predstavljaju okolnosti koje bi mogle utjecati na izbor vrste i mjere kazne u ovom predmetu.

Naime, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe o stjecaju. Prilikom izbora mjere jedinstvene kazne, kao olakotno je cijenjena mlađa životna dob osuđenika, držanje pred sudom (iskreno priznanje i kajanje) i spremnost obeštećenja oštećenika. Kao otegotno je cijenjena ranija osuđivanost i za jednako kazneno djelo. Takvi razlozi su dostatni i uvjerljivi i žalbom nisu dovedeni u sumnju.

Budući da ni ispitivanjem pobijane presude, sukladno odredbi članka 476. stavka 1. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 29. kolovoza 2017.