Broj: Kž 464/2017
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te doc. dr. sc. Marina Mrčele i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog B. V., zbog kaznenoga djela iz članka 274. stavka 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 3. kolovoza 2017. broj Kir-398/17., u sjednici održanoj 3. listopada 2017.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog B. V. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem sutkinja istrage Županijskog suda u Varaždinu odbila je prijedlog okrivljenog B. V. za izdvajanje službenih zabilješki o obavljenim obavijesnim razgovorima kao nezakonitih dokaza.
Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okrivljeni B. V. po branitelju, odvjetniku H. Ž., „zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl.468.st.2. i 3. ZKP-a, jer sudac istrage nije postupio sukladno čl.86.st.1. ZKP-a te izdvojio nezakonite dokaze“ te je predložio da se rješenje „ukine u pobijanom dijelu te preinači u smislu žalbenih navoda“.
Sukladno članku 495. i vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.
Žalba nije osnovana.
Žalitelj ustraje u prijedlogu za izdvajanje službenih zabilješki o obavijesnim razgovorima s A. M. (list 43 i 44 spisa), A. P. (list 40 i 41 spisa) i B. L. (list 52 spisa). Navodi da je navedenim osobama „prilikom provedbe obavijesnog razgovora predočena fotografija na kojoj se nalazio“ okrivljenik i da su time „redarstvene vlasti provele radnju prepoznavanja u predistražnoj fazi postupka, te koja radnja nema dokazni položaj“, a „ostvareni učinci bi mogli biti nepovoljni za točnost samih dokaza“. Smatra da je pokazivanjem fotografije okrivljenika „izvršen štetan utjecaj na dosjećanje budućih svjedoka u kasnijem dijelu postupka“ te da će „eventualni budući dokazi, temeljeni na iskazima svjedoka, predstavljati plodove otrovne voćke [jer] je upravo opisanim potezom policije kontaminirano sjećanje budućih svjedoka“.
Žaliteljev navod da je riječ o nezakonitim dokazima je pogrešan, a upiranje na moguću nevjerodostojnost budućih svjedoka (štetan utjecaj, kontaminirano sjećanje) je u ovoj fazi postupka pravno bez značaja.
Naime, prvostupanjski sud je pravilno naveo da tri službene zabilješke uopće nisu dokazi, a nisu niti radnja prepoznavanja. Pritom se pravilno pozvao na članak 86. stavak 3. ZKP/08. Službene bilješke u ovoj fazi postupka (istrazi) služe za ocjenu postojanja osnovane sumnje kao uvjeta za provođenje istrage. One ostaju u spisu do podizanja optužnice, a ako državni odvjetnik podnese optužnicu, onda ih neće dostaviti sudu, odnosno ako ih dostavi, onda će biti izdvojene (članak 86. stavak 4. ZKP/08.). Dakle, iako službene zabilješke nisu dokazi, one imaju svoju svrhu u istrazi. No, one nisu nezakoniti dokazi u smislu članka 10. ZKP/08. i nije ih potrebno izdvajati iz spisa u fazi istrage.
Treba dodati da je prvostupanjski sud u izreci pobijanog rješenja trebao navesti točno o kojim službenim zabilješkama je riječ. Unatoč tome, pobijano rješenje se moglo ispitati pa nije ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz članka 367. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud će ubuduće voditi računa o ovome i u mogućim budućim sličnim situacijama u izreci rješenja točno navesti o kojim službenim zabilješkama je riječ u rješenjima koje donosi.
Žalbeni navodi o mogućoj nevjerodostojnosti osoba koje će možda biti ispitivane na raspravi su nevažni jer nemaju utjecaj na zakonitost provedenih radnji, a osim toga su preuranjeni. Naime, vjerodostojnost osoba koje će na raspravi možda biti ispitivane ocjenjuje raspravni sud nakon njihova ispitivanja, a ne sudac istrage kako to nepravilno sugerira žalitelj koji u stvari nagađa o mogućem „štetnom utjecaju“ i „kontaminiranosti“. Stoga niti ti žalbeni navodi ne utječu na pravilnost pobijanog rješenja.
Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 3. listopada 2017.
