Broj: Rev 2742/12

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz Ž., kojeg zastupa punomoćnik L. L., odvjetnik u Ž., protiv tuženika „C. “ d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik M. T., dipl. iur. kod tuženika, uz sudjelovanje umješača M. Ć. iz Ž., kojeg zastupa punomoćnik I. P. odvjetnik u V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, broj Gž - 1901/08-3 od 20. rujna 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Županji broj P - 358/07-42 od 9. lipnja 2008., u sjednici održanoj 15. lipnja 2016.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i tuženika, te potvrđena prvostupanjska presuda kojom je djelomično prihvaćen zahtjev tužitelja na isplatu po osnovu naknade neimovinske štete u iznosu od 50.500,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos od 26. ožujka 2007. do isplate, te po osnovu imovinske štete u iznosu od 8.200,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos od 9. lipnja 2008. do isplate, dok je u više traženom zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Odlukom o troškovima postupka obvezan je tuženik naknaditi tužitelju iznos od 19.298,00 kuna.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ista preinači shodno u reviziji iznijetim navodima.

Tuženik je odgovorio na reviziju s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koju trpi u uzročnoposljedičnoj vezi s štetnim događajem od 17. rujna 2006., kada je u prometnoj nezgodi zadobio teške tjelesne ozljede.

Nižestupanjski sudovi su djelomično prihvatili a djelomično odbili zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete nakon što su u provedenom postupku utvrdili: - da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede višeivernog prijeloma lijeve bedrene kosti i prijelom glavice lijeve palčane kosti, zbog kojih ozljeda je hospitaliziran i intenzivno liječen na odjelu za anesteziologiju O. V. u razdoblju od 17. do 19. rujna 2006., nakon čega je premješten na odjel za kirurgiju gdje su mu obavljena tri operacijska zahvata, - da je tužitelj s odjela za kirurgiju otpušten 4. listopada 2006., nakon čega je liječenje od 3. do 24. studenoga nastavio u V. , - da je zbog utvrđenog posttraumatskog stresnog poremećaja tužitelj u razdoblju liječenja bio i na psihijatrijskom tretmanu, - da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda i operacija trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od tjedan dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 20. dana, te slabog intenziteta u trajanju od još daljnjih 90. dana, nakon čega trpi povremene bolove lakog intenziteta i imat će ih i ubuduće po različitim aktivnostima, ali ponekad i bez jasnog razloga, - da je tužitelj trpio primarni strah jakog intenziteta nekoliko minuta nakon nezgode, nakon čega trpi sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju 20. dana, a slabijeg intenziteta u vidu zabrinutosti za ishod liječenja naredna 2. mjeseca, koji strah se i dalje manifestira kroz simptome posttraumatskog stresnog poremećaja, - da je kod tužitelja preostala naruženost izgleda i sukladnosti tijela u lakom stupnju koja se očituje u vidu postoperacijskog ožiljka na lijevoj natkoljenici i povremenom šepanju, - da je unatoč provedenom liječenju kod tužitelja posljedicom ozljeda pretrpljenih u nezgodi zaostalo trajno umanjenje životnih aktivnosti od 30%, a očituje se u teškom posttraumatskom iskustvu s razvojem posttraumatskog stresnog poremećaja, što dovodi do poteškoća u daljnjem školovanju, – da je tužitelj zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju bio prisiljen pauzirati jednu godinu na fakultetu, – da je tužitelju zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju bila potrebna tuđa pomoć i njega nekvalificirane osobe 5. sati dnevno u razdoblju od mjesec dana, 4. sata dnevno tri mjeseca i nakon toga 3. mjeseca po 3. sata dnevno, a što prema cijenama ovih usluga u mjestu prebivališta tužitelja iznosi 10.000,00 kuna, – da je tuženik po osnovu naknade neimovinske štete iz ovog štetnog događaja isplatio tužitelju 36.500,00 kuna, te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu 1.800,00 kuna, troškove liječenja 1.048,00 kuna, troškove prijevoza i uništene odjeće 1.971,00 kuna, te troškove uništenih naočala 1.097,00 kuna.

Navodi kojima revident (u kontekstu revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava) dovodi u pitanje utvrđenja nižestupanjskih sudova o naprijed iznijetim činjenicama u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima iznosi svoje stavove o ocijeni provedenih dokaza – koji su različiti od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP-a), te navode ovaj sud ne može razmatrati.

U navedenom stanju stvari nižestupanjski su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo pozivom na odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/07 i 41/08 – dalje: ZOO) kada su tužitelju utvrdili pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 87.000,00 kuna, te tako nakon što je odbijen prethodno isplaćeni iznos od 36.500,00 kuna konačno i dosudili tužitelju po osnovu neimovinske štete iznos od 50.500,00 kuna. Naime, riječ je o povredi prava osobnosti kod koje, kako to ispravno cijene nižestupanjski sudovi, težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade nezavisno od naknade imovinske štete, u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Isto tako, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade nižestupanjski sudovi su vodili računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi pravična novčana naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom namjenom, a kako to nalaže odredba čl. 1100. st. 2. ZOO-a. Suprotno revizijskim navodima tužitelja, nižestupanjski sudovi su pravilno, imajući na umu sve okolnosti konkretnog slučaja, visinu pravične novčane naknade iz čl. 1100. st. 1. ZOO sagledali (te utvrdili u jednom ukupnom iznosu) i kroz činjenicu duševnih boli koje trpi tužitelj zbog ograničenja životnih aktivnosti, te obavljanja aktivnosti na studiju uz pojačane životne napore.

Orijentacijski kriteriji na koje se u reviziji poziva tužitelj (prihvaćeni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenoga 2002.) doneseni su sa svrhom omogućavanja ujednačene sudske prakse i ne predstavljaju matematičku formulu koja se primjenjuje pukim automatizmom, jer treba imati na umu sve okolnosti konkretnog slučaja. Zbog toga su odstupanja od iznosa navedenih u orijentacijskim kriterijima nužna i u skladu su s odredbom čl. 1100. ZOO.

Isto tako, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 1095. st. 1 ZOO kada su tužitelju priznali imovinsku štetu koja se odnosi na troškove tuđe pomoći i njege prema cijenama ovih usluga u mjestu prebivališta tužitelja.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a istu valjalo odbiti kao neosnovanu, a kako je to odlučeno u izreci.

Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 15. lipnja 2016.