Broj: Revr 278/17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. M. Š. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu F. & Š. iz Z., protiv tuženika Hrvatske radiotelevizije, Z., OIB: ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž R-753/16 od 7. prosinca 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-126/16-10 od 24. svibnja 2016., u sjednici održanoj 24. svibnja 2017.,
p r e s u d i o j e
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se nadomjesti ugovor o radu sklopljen 1. prosinca 2015. između parničnih stranaka, u sadržaju pobliže navedenom u izreci prvostupanjske presude. Isto tako odbijen je zahtjev tužiteljice kojim je tražila da joj tuženik obračuna i isplati sva davanja sukladno zakonu, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka.
Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravovremeno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) i to zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se da se revizija prihvati, pobijana drugostupanjska presuda preinači i usvoji zahtjev tužiteljice, odnosno podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija tužiteljice nije osnovana.
Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za donošenje presude koja će nadomjestiti Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, kao i isplatu svih davanja koja proizlaze iz tog ugovora.
Suprotno tvrdnji revidentice sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati, razlozi su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude i provedenih dokaza. Osim toga nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, pri čemu valja naglasiti da je ocjena provedenih dokaza pridržana za prvostupanjskih sud, a isti je tu ocjenu proveo u skladu s odredbu čl. 8. i čl. 220. ZPP.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno sljedeće:
- da je tužiteljica počev od 2007. pa nadalje kontinuirano sklapala s tuženikom Izvođačke ugovore, time da je posljednji u nizu sklopljen 28. listopada 2015.,
- da je tim ugovorima tuženik naručio, a tužiteljica kao izvođač prihvatila za tuženika izvesti interpretaciju teksta u razdoblju od 3. studenoga 2005. do 29. studenoga 2015. u točno ugovorenim terminima,
- da je tuženik prema tom zadnjem ugovoru tužiteljici trebao platiti iznos od 3.500,00 kn bruto,
- da su u tim ugovorima ugovorne strane izričito utvrdile da se ne zasniva radni odnos i da obavljanje poslova iz tih ugovora nema obilježja radnog odnosa.
Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi smatraju da su ugovorne strane bile slobodne, u smislu odredbe čl. 249. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO), odrediti pravni karakter zaključenog ugovora i ovlaštenja koja iz njega proizlaze.
Kako iz samih Izvođačkih ugovora jasno proizlazi da ugovorne strane utvrđuju da nije sklopljen ugovor o radu i da ne postoji radni odnos, to su neosnovani navodi tužiteljice koja zahtijeva da se u ovom predmetu nadomjesti presudom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Naime, da bi došlo do sklapanja ugovora o radu potrebno je da postoji suglasnost radnika i poslodavca, a u konkretnom slučaju takve suglasnosti nema, čak štoviše izričito je ugovoreno da se ne sklapa radni odnos, odnosno ugovor o radu.
Navedeni zaključak nižestupanjskih sudova ne dovodi u pitanje niti činjenica da se tužiteljica prvi puta javila na raspisani natječaj za radno mjesto spikera kod tuženika, pri čemu nakon tog natječaja nije došlo do zasnivanja radnog odnosa, odnosno sklapanja ugovora o radu.
Radi navedenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga je valjalo reviziju tužiteljice odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 24. svibnja 2017.
