Broj: Rev 2175/10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Nenada Perina predsjednika vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice M. L., II. tužiteljice A. L. i III. tužitelja I. L., svi iz T., koje sve zastupa punomoćnica J. M. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika E. o. d.d., Podružnica S., kojeg zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja, protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžnš-281/09 od 13. svibnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj I P-747/07 od 21. rujna 2009., u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2013.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžnš-281/09 od 13. svibnja 2010. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj I P-747/07 od 21. rujna 2009. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijeni su tužbeni zahtjevi da tuženik na ime naknade štete isplati tužiteljima solidarno 25.000,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna sa zateznim kamatama i troškovima postupka.
Naloženo je tužiteljima naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu 12.200,00 kn sa zateznim kamatama od 21. rujna 2009. do isplate.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u kojoj predlažu da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji preinače ili ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija je osnovana.
Prema odredbi čl. 392. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) revizijski sud je bio ovlašten ispitati pobijanu presudu u onom dijelu koji se pobija revizijom u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP kao i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.
U provedenom postupku utvrđeno je:
- da je prednik tužitelja pok. S. L. (suprug i otac) poginuo u prometnom udesu koji se dogodio …., a koji je sam izazvao na način da je motornim vozilom prilikom vožnje pao u more,
- da je njegovo vozilo marke "Škoda Favorit" reg. oznaka … bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj … za razdoblje od 27. travnja 2003. do 27. travnja 2004. time da je bilo ugovoreno i prošireno osiguravateljno pokriće – AO plus,
- da je odredbom čl. 7. st. 2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (dalje: Uvjeti), a koji su sastavni dio ugovora o osiguranju određeno među ostalim da se obostrane obveze i prava iz ugovora produžuju za najviše 30 dana – počekni rok ako osiguratelju nije najmanje tri dana prije isteka roka osiguranja bila uručena izjava ugovaratelja osiguranja da ne pristaje na takvo produženje,
- da je odredbom čl. 8. st. 1. Pravila proširenog osiguravajućeg pokrića za odštetne zahtjeve osoba koje se ne smatraju trećim osobama – AO plus - (dalje: Pravila) određeno da se na prošireno osiguranje primjenjuju pravila za osnovno osiguranje, ako nisu u suprotnosti s ovim pravilima, a što je u smislu st. 4. tog članka određeno i prilikom tumačenja ugovora,
- da je odredbom čl. 7. Pravila određeno da u slučaju promjene korisnika odnosno vlasnika motornog vozila AO plus ostaje na snazi kao i osnovno osiguranje, bez prava iz počeknog roka,
- da je u čl. 1. Pravila navedeno da je "korisnik" vozač koji je upravljao motornim vozilom, dok je "srodnik korisnika" ona fizička osoba koja bi uslijed udesa sa smrtnom posljedicom korisnika mogla ostvariti kao oštećeni svoje pravo na naknadu štete,
- čl. 2. Pravila kojim je uređen opseg pokrića osiguratelja rečeno je da se društvo obvezuje naknaditi štetu ne samo zbog tjelesnih ozljeda korisnika prilikom uporabe motornog vozila već i u slučaju udesa sa smrtnom posljedicom korisnika kada se društvo obvezuje naknaditi štetu njegovim srodnicima što su upravo tužitelji koji svoj zahtjev za naknadu štete temelje na sklopljenoj polici osiguranja s proširenim pokrićem, bez obzira na činjenicu što se štetni događaj kao osigurani slučaj ostvario u počeknom roku.
Nižestupanjski sudovi su zahtjev tužitelja odbili kao neosnovane time da je prvostupanjski sud izrazio pravno shvaćanje da kod proširenog osiguravajućeg pokrića – AO plus - nije ugovoren počekni rok.
Drugostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 7. Pravila svoje shvaćanje zasniva na tome da je smrću korisnika po sili zakona i to na temelju odredbe čl. 129. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03 i 163/03), došlo do promjene vlasnika vozila, budući da u času smrti ostavitelja nasljednik stječe nasljedno pravo te na njega ex lege prelazi ostavina umrle osobe pa su tužitelji postali vlasnici predmetnog vozila "…bez obzira na stvarno vozno stanje istoga".
Na osnovu rečenog pozivom na čl. 7. Pravila drugostupanjski sud je odbio predmetne tužbene zahtjeve.
Izložena pravna shvaćanja su pogrešna.
Točno je da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, a to je čas smrti ostavitelja (ako predmetni automobil imajući na umu način štetnog udesa, u času smrti uopće postoji, budući da pored ostalog pravo vlasništva prestaje i propašću stvari), ali isto tako je izvjesno da je upravo smrt korisnika, pored tjelesnih ozljeda obuhvaćena pokrićem osiguratelja u smislu čl. 2. st. 1. Pravila kojim je izričito rečeno da će u slučaju udesa sa smrtnom posljedicom društvo zbog smrti korisnika naknaditi štetu njegovim srodnicima.
Zbog toga, u situaciji kada promjena vlasnika motornog vozila nastupi po sili zakona nasljeđivanjem upravo u trenutku nastanka osiguranog slučaja (udesa sa smrtnom posljedicom korisnika), a imajući također na umu da se na prošireno osiguranje primjenjuju pravila za osnovno osiguranje ako nisu sa njima u suprotnosti, valja zaključiti da prava iz počeknog roka iz osnovnog osiguranja ne mogu biti isključena pozivom na čl. 7. Pravila u kojem je rečeno da u slučaju promjene korisnika odnosno vlasnika motornog vozila prošireno osiguravajuće pokriće ostaje na snazi kao i osnovno osiguranje bez prava iz počeknog roka.
Budući, da zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu utvrđene činjenice vezane uz osnove i visine naknade štete (do ugovorene svote osiguranja), valjalo je na temelju čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U Zagrebu, 10. travnja 2013.
