Broj: Gžo-139/2013
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu po sucu ovoga suda Sovjetke Režić, kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza smrti ostavitelja A. Š. po. M. iz L. rješavajući žalbu nasljednice M. P. iz S., zastupane po punomoćniku T. L., odvjetniku u S. protiv rješenja Općinskog suda u Imotskom j O 533/11 od 15.veljače 2013., dana 16.lipnja 2014.,
r i j e š i o j e
Preinačuje se pobijano rješenje u dijelu pod toč. II. te dijelu toč.IV.izreke na način da se sin ostavitelja A. Š. upućuje na parnicu protiv ostalih nasljednika: D., M. P. i I. Š. .
Obrazloženje
Rješenjem suda prvog stupnja prekinut je ostavinski postupak iza smrti ostavitelja te je nasljednica M. P. upućena na pokretanje parničnog postupka protiv nasljednika I. Š. , radi utvrđenja da u ostavinu pok. A. spada zgrada u S. na predjelu K..
Žali se nasljednica M. P. pobijajući rješenje iz žalbenoga: pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači odnosno ukine.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba je osnovana.
Prvostupanjski je sud donio pobijano rješenje temeljem odredbe čl. 224. st. 1. toč. 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj: 48/03, 163/03, 35/05 i 127/13, dalje- ZN) kojom je propisan prekid ostavinskog postupka i dužnost ostavinskog suda na upućivanje stranaka na parnicu ako su među njima sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavine.
Prema odredbi čl. 225. st. 1. ZN-a na parnicu se upućuje stranka čije je pravo ocijeni manje vjerojatnim.
S obzirom na to da je na ročištu na kojemu je proglašena ostaviteljeva vlastoručna oporuka sin ostavitelja, I. Š. naveo da u ostavinu pokojnog A. ne spada zgrada na predjelu K. u S. pozvavši se pritom na ugovor o darovanju zaključen s ostaviteljem kojega nije predočio sudu niti ustvrdio da bi se temeljem tog ugovora upisao kao vlasnik darovane nekretnine, dok je prisutna nasljednica M. P. osporila tvrdnju svoga brata, prvostupanjski je sud na parnicu uputio ostaviteljevu kćerku M., ocijenivši njeno pravo manje vjerojatnim.
S pravom žaliteljica u svojoj žalbi primjećuje da se pravo onoga koji se poziva na besteretno raspolaganje ostavitelja za života bez predočenja formalno valjanog ugovora o darovanju ne može smatrati vjerojatnijim od njenog zakonskog prava nasljeđivanja nekretnine bez obzira na to je li upisana na ime ostavitelja.
Osim toga, iz dikcije čl. 224. st.1. ZN-a proizlazi da u parnici trebaju kao stranke sudjelovati svi nasljednici, pa ih onaj tko tvrdi da je za života stekao dio imovine ostavitelja treba obuhvatiti tužbom.
Iz navedenih je razloga valjalo, primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11 i 25/13) prihvatiti žalbu i pobijano rješenje preinačiti.
U Splitu, 16. lipnja 2014. godine
