Broj: Gž 1251/13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Emiru Čustoviću, kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza pok. K.Đ. rođ. B., iz D. rođene 7. travnja 1927. g., a umrle 25. travnja 2012. g., odlučujući o žalbi M.S. i V.S., koje zastupa punomoćnik T.R., odvjetnik u Z., izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. O. 410/13 od 19. lipnja 2013. godine, dana 17. rujna 2014. godine,
r i j e š i o j e
Žalba se uvažuje, te se ukida rješenje Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. O. 410/13 od 19. lipnja 2013. godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
Rješenjem označenim u izreci prekinut je ostavinski postupak iza umrle K.Đ. rođene B., te su njezini unuci M.S. i V.S. upućeni da pokrenu parnicu protiv M.S. (kćerke) i A.M.S. (unuke) radi utvrđenja sadržaja oporuke ostaviteljice.
To rješenje pravovremenom žalbom pobijaju unuci M.S. i V.S.
M.S. je odgovorila na žalbu.
Žalba je osnovana.
M.S. je kćer ostaviteljice, a M.S., V.S. i A.M.S. su njeni unuci.
Nasljeđivanje je oporučno. Vlastoručna oporuka ostaviteljice od 28. veljače 2012. godine proglašena je na ročištu održanom pred prvostupanjskim sudom od 22. svibnja 2012. godine. Navedenom oporukom ostaviteljica je svu svoju nepokretnu i pokrenu imovinu ostavila „svojoj obitelji tj. kćerki M.S., koja ima troje djece, V.S., M.S. i A. M. S., sa željom i preporukom da se sa svojom djecom dogovori na miran način da i oni nešto dobiju od moje imovine, ali to prepuštam njima, te da i dalje žive u miru i ljubavi“.
A. M. S. je dala nasljedničku izjavu kojom joj je priznala nasljedstvo majci na temelju oporuke, jer je prava volja ostaviteljice bila da ostavina pripadne majci. Za slučaj da se oporuka tumači drugačije, tj. da se protumači da su i unuci oporučni nasljednici prihvaća se nasljedstva i ustupa ga majci, upravo zato što drži da je volja ostaviteljice bila da sva imovina pripadne majci.
M.S., V.S. i M. S. nisu dali nasljedničke izjave, ali su se na ročištu održanim pred javnim bilježnikom A. S. sporili oko tumačenja oporuke. Tako je M.S. smatrala da je prema oporuci ona jedini nasljednik i da će po pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju odlučiti što će dati svojoj djeci, dok su V.S. i M.S. tvrdili da su i unučad oporučni nasljednici ostaviteljice.
Zbog postojanja ovog spora između M.S. i A.M.S. s jedne strane i M.S. i V.S.ć s druge strane, prvostupanjski sud je prekinuo ostavinski postupak oslonom na odredbu članka 222. stavak 2. točka 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05 i 127/13 - dalje: ZN) i uputio V.S. i M.S. u parnicu radi utvrđenja sadržaja oporuke ostaviteljice, smatrajući da je došlo do spora o činjenicama među strankama.
Prema navedenoj odredbi ZN-a sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke u parnicu ako su sporne činjenice o kojima ovisi nasljedstvo ili sadržaj oporuke.
U konkretnom slučaju među strankama ne postoji spor o činjenicama od kojih bi zavisio sadržaj oporuke, već stranke različito tumače oporuku, i to M.S. i A.M.S. tvrde da je M.S. jedini oporučni nasljednik dok M.S. i V.S. tvrde da su pored M. i unuci oporučni nasljednici ostaviteljice. Dakle, stranke različito tumače oporuku, a ne postoji, za sada, spor o niti jednoj činjenici o kojoj bi ovisio sadržaj oporuke.
S obzirom da se ostavinski postupak može prekinuti samo ako postoji spor o činjenicama o kojima ovisi sadržaj oporuke to nije bilo uvjeta za prekid postupka, pa je pobijano rješenje valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, oslonom na odredbu članka 380. točka 3. supsidijarnog Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13).
U Dubrovniku, 17. rujna 2014. godine
