Broj: Gžst-184/2014

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Ivana Tironija, suca izvjestitelja i Marije Šimičić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja dr. Z. R. iz S. G., …zastupan po punomoćniku S. Ć., odvjetniku u S., protiv tuženika pod 1) A. R. pok. P. iz B., pod 2) A. J. S. iz S..pod 3) M. J. iz O., ..pod 4) V. D. pok. M. iz J., pod 5) T. D. pok. M., iz J., pod 6) D. Š. iz Z., … pod 7) M. D., iz J., pod 8) P. I. iz J., pod 9) V. G. iz S. N., …i pod 10) M. M. iz S. N…., radi utvrđenja i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o žalbi tuženika pod 4) Vinka Deškovića protiv presude zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: IP - 323/13 od 28. veljače 2014., dana 25. veljače 2016.     

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukida se presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: IP - 323/13 od 28. veljače 2014. u dosuđujućem dijelu slijedećeg sadržaja: Utvrđuje se da je tužitelj Z. R. suvlasnik čest. zgr. 91/1, upisane u Z.U. 13. k.o. G. i za daljnjih 56/960 + 18/960 + 28/960 dijela cjeline, pa su dužni tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe izdati tužitelju ispravu podobnu za upis prav vlasništva navedene nekretnine na ime tužitelja, a ukoliko taj rok bezuspješno protekne ovlašten je tužitelj u zemljišniku Općinskog suda u S. G., zatražiti i postići upis navedenog prava na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika i to: prednika tuženika od pod 1) do pod 10), Ć. J. pok. P. za 56/960 ili osobno sa ovih tuženika za upisane dijelove, prednice tuženika od pod 1) do pod 10) Ć. A. pok. P., za 18/960 ili osobno sa ovih tuženika za upisane dijelove i prednice tuženika pod 4) do pod 10), I. M. M. za 28/960, ili osobno sa ovih tuženika za upisane dijelove.

 

II. Odbacuje se djelomično kao nedopuštena žalba tuženika pod 4) V. D. protiv presude zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: IP - 323/13 od 28. veljače 2014. i to u onom dijelu u kojem se ne odnosi na tuženika pod 4.) V. D..           

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjski je sud donio presudu zbog ogluhe slijedećeg sadržaja:

 

Utvrđuje se da je tužitelj Z. R. suvlasnik čest. zgr. 91/1, upisane u Z.U. 13. k.o. G. i za daljnjih 56/960 + 18/960 + 28/960 + 14/1920 + 14/1920 + 14/1920 dijela cjeline, pa su dužni tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe izdati tužitelju ispravu podobnu za upis prava vlasništva navedene nekretnine na ime tužitelja, a ukoliko taj rok bezuspješno protekne ovlašten je tužitelj u zemljišniku Općinskog suda u S. G., zatražiti i postići upis navedenog prava na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika i to: prednika tuženika od pod 1) do pod 10), Ć. J. pok. P. za 56/960 ili osobno sa ovih tuženika za upisane dijelove, prednice tuženika od pod 1) do pod 10) Ć. A. pok. P., za 18/960 ili osobno sa ovih tuženika za upisane dijelove i prednice tuženika pod 4) do pod 10), I. M. M. za 28/960 ili osobno sa ovih tuženika za upisane dijelove; prednika tuženika od pod 1) do pod 3), R. P. za 14/960 ili osobno sa ovih tuženika za upisane dijelove; prednice tuženika pod 2) i pod 3) J. F. za 14/1920 ili osobno sa ovih tuženika za upisane dijelove; te od tuženika pod 1) R. A. za 14/1920 dijelova cjeline. Također prvostupanjski je sud donio i rješenje kojim je utvrdio da je tužba u odnosu na tuženika pod 10) M. M. povučena. 

 

Protiv označene presude zbog ogluhe tuženik pod 4) V. D. podnio je žalbu u kojoj tek navodi kako se protivi predmetnoj presudi "jer je to vlasnost trećih osoba, a ne tuženika".

 

Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem u bitnome navodi kako je "protivljenje" predmetnoj presudi tuženika pod 4) Vinka Deškovića neosnovano jer da se presuda zbog ogluhe ne može pobijati zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a drugih nedostataka da pobijana presuda nema.

 

Žalba tuženika pod 4) V. D. dijelom je osnovana, a dijelom ju je trebalo odbaciti kao nedopuštenu.

 

U odnosu na dio pobijane presude zbog ogluhe, a koji se odnosi i na tuženika pod 4) V. D. za reći je slijedeće. Sud može donijeti presudu zbog ogluhe ukoliko je pored ostalih pretpostavki predviđenih odredbama  članka 331. b ZPP-a, ispunjena i pretpostavka da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a ovo u smislu odredbe članka 331. b stavak 1. točka 2. ZPP-a. U konkretnom slučaju osnovanost tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na tuženika pod 4) V. D. ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi.

             Dakle, kako za donošenje predmetne presude zbog ogluhe u onom dijelu koji se odnosi ne tuženika pod 4) V. D. nije bila ispunjena pretpostavka predviđena odredbom članka 331.b. stavak 1. točka 2. ZPP-a to je prvostupanjski sud donoseći pobijanu odluku počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka predviđenu odredbom članka 354. stavak 2. točka 5. ZPP-a, a na koju povredu u žalbi očigledno ukazuje tuženik pod 4) V. D..

              No, predmetnu presudu zbog ogluhe trebalo je ukinuti u dijelu sadržaja kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, ne samo u odnosu na tuženika pod 4) V. D. već i u odnosu na ostale tuženike i to u onom dijelu u kojem se oni, zajedno sa tuženikom pod 4) V. D., označavaju kao nasljednici prednika J. Ć. (tuženici od pod 1) do pod 10)), kao nasljednici prednice A. Ć. pok P. (tuženici od pod 1) do pod 10)) i kao nasljednici prednice M. M. I. (tuženici od pod 4) do pod 10)), a sve ovo iz slijedećih razloga.

 

              Nasljednik se postaje i nasljedno pravo stječe ipso iure, smrću umrle fizičke osobe. Rješenje o nasljeđivanju u svojem je bitnom dijelu deklaratorne naravi. Naime njime se utvrđuje ono što se zbilo već u trenutku ostaviteljeve smrti, dakle tko je postao njegov nasljednik i uz koje modalitete (veličinu nasljednog dijela, ograničenja, opterećenja i dr.). No, do utvrđenja koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima, sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine, a ovo sukladno odredbi članka 141. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13. i 33/15.)

  Stvar je u zajedničkom vlasništvu kad na nepodijeljenoj stvari postoji vlasništvo dviju ili više osoba (zajedničara) koje sve u njemu imaju udjela, ali veličina njihovih udjela nije određena, bez obzira na to što je odrediva, a stvar može biti u zajedničkom vlasništvu samo na temelju zakona, što je propisano odredbama članka 57. stavci 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14.)

U našem pravnom poretku postoje četiri oblika zajedničkog vlasništva od čega je jedan od njih nasljednička zajednica. Postojanje nasljedničke zajednice i nemogućnosti samostalnog raspolaganja pojedinim objektima i udjelima na ovoj imovini od strane pojedinog nasljednika nužno dovodi do toga da nasljednici do diobe zajedničke stvari (nekretnine) upravljaju i raspolažu nasljedstvom odnosno nasljedničkom zajednicom kao cjelinom. Nadalje,  nasljedničku zajednicu, kao cjelinu, u odnosu prema trećim osobama, predstavljaju i njome upravljaju svi nasljednici zajednički, bez obzira na veličinu i vrijednost njihovih nasljednih dijelova Slijedom navedenog nedvojbeno je kako nasljednici u sporovima sa trećim osobama o pravima i obvezama iz nasljedničke zajednice imaju položaj nužnih, a time i jedinstvenih suparničara (osim ako iz zakona ne proizlazi što drugo) jer oni u pogledu ostavine koja je na njih prešla po samom zakonu, stoje u jedinstvenoj, nedjeljivoj pravnoj zajednici. Iz predmetne tužbe nije za zaključiti kako se tuženici od pod 1) do pod 10) ne nalaze u nasljedničkoj zajednici u odnosu na nasljedstvo preostalo iza smrti J. Ć. pok. P., (tuženici od pod 1) do pod 10)); iza smrti A. Ć. pok. P. ( tuženici od pod 1) do pod 10)) i iza smrti M. M. I. (tuženici od pod 4) do pod 10)).      

             Nužni suparničari u procesnom smislu imaju položaj jedinstvenih suparničara te se smatraju kao jedna parnična stranka, pa se u slučaju da pojedini suparničar propusti koju parničnu radnju, učinak parničnih radnji koje su poduzeli drugi suparničari proteže i na one koji te radnje nisu poduzeli. Sukladno tome žalba tuženika pod 4) V. D. proteže se i na ostale tuženike u onom dijelu u kojem su oni u odnosu na predmet spora nužni, a time i jedinstveni suparničari, u smislu odredbe članka 201. ZPP-a.

           Sukladno iznijetom pobijanu je odluku u dijelu koji se odnosi na tuženika pod 4) V. D. i u kojem je dijelu tuženik pod 4) V. D. nužni i jedinstveni suparničar sa ostalim tuženicima trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a sukladno odredbi članka 369. stavak 1. ZPP-a, u svezi i sa odredbom članka 201. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

            Za napomenuti je prvostupanjskom sudu i slijedeće. Tužitelj je u tužbenom zahtjevu zatražio u odnosu i na tuženika pod 4) V. D. utvrđenje prava vlasništva te nalaganje tuženicima  izdavanje tabularne isprave za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. No, tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje tužbe na utvrđenje ako pravnu zaštitu može postići kondemnatornom tužbom.

           Konačno, treba reći i to da ako tužitelj tužbom ne bi kao tuženike obuhvatio sve nužne suparničare, sud bi prvo trebao tužitelju vratiti tužbu ta ga pozvati u smislu odredbe članka 109. ZPP-a, da istu dopuni na način da kao tuženike označi sve nužne suparničare, a sve pod prijetnjom zakonskih posljedica predviđenih označenim člankom. Ovo znači da bi u slučaju da tužitelj vrati sudu tužbu bez da je kao tuženike označio sve nužne suparničare, tužbu trebalo odbaciti.

           Odluka iz točke II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja temelji se na odredbi članka 367. stavak 1. ZPP-a, u svezi sa odredbama članka 358. stavak 1. i 3. ZPP-a.           

 

U Splitu, 25. veljače 2016.