Broj: Gž-1665/2016
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Heleni Vlahov Kozomara, u ostavinskom postupku iza pok. I. B., sina S., iz ….. rješavajući žalbu zainteresirane osobe M. K. iz Z., …… zastupane po punomoćnici S. B., odvjetnici iz O., izjavljenu protiv rješenja o nasljeđivanju, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. O-1841/15-25 od 18. ožujka 2016. godine, dana 15. studenoga 2016. godine,
r i j e š i o j e
Uvaženjem žalbe zainteresirane osobe M. K. u k i d a s e rješenje o nasljeđivanju, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. O-1841/15-25 od 18. ožujka 2016. godine.
Obrazloženje
Rješenjem o nasljeđivanju suda prvog stupnja utvrđeno je da ostavinsku imovinu iza pok. I. B., čine nekretnine i pokretnine pobliže navedene u izreci tog rješenja, te je odlučeno da se ostavina uručuje Gradu Z., da će zemljišnoknjižni odjel tog suda izvršiti nakon pravomoćnosti tog rješenja upisa prava nasljednika na nekretninama navedenih pod toč. I. izreke rješenja, da će HZMO i R. A. d.d. izvršiti nakon pravomoćnosti tog rješenja, isplatu novčanih sredstava na ruke nasljednika, u cijelosti, a računovodstvo tog suda izvršit će nakon pravomoćnosti tog rješenja, isplatu novčanih sredstava na ruke nasljednika, u cijelosti.
Protiv tog rješenja žali se zainteresirana osoba M. K. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
U žalbi navodi da je živjela sa ostaviteljem u izvanbračnoj zajednici 34 godine, živjeli su na adresi M. K. u Z., ….. o čemu je obavijestila sud podneskom od 2. lipnja 2015. godine. Prvostupanjski sud nije prihvatio navode žaliteljice, već je temeljem potvrde o prebivalištu kao javne isprave, uz primjenu odredbe čl. 222. st. 4. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/03, 81/03, 163/03, 35/05; dalje ZN), utvrdio da se
M. K. ne može priznati status zakonske nasljednice, te je ostavinu uručio Gradu Z.. Žaliteljica smatra da potvrda o prebivalištu, odnosno činjenica da izvanbračni drugovi nisu formalno imali prijavljeno prebivalište na istoj adresi, ne predstavlja zakonsku presumpciju da M. K. nije izvanbračna supruga ostavitelja i time zakonska nasljednica.
Smatra da je sud trebao činjenicu da li M. K. pripada pravo na nasljeđivanje kao izvanbračnoj supruzi uvrditi na nedvojben način, po potrebi saslušanjem M. K. kao stranke i saslušanjem svjedoka koji o tome imaju neposrednih i relevantnih saznanja i zatim donjei svoju odluku. Navodi da Grad Z. u ovom ostavinskom postupku nije sudjelovao, niti se izjasnio o nasljednom pravu M. K., niti ga je osporio.
Predlaže uvaženjem njezine žalbe pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
Žalba je osnovana.
U ostavinskom postupku koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu iza pok.I. B., žaliteljica M., K. je tvrdila da je ostaviteljeva izvanbračna supruga, pa kako je utvrđeno da M. K. ima prijavljeno prebivalište u Z. na adresi …… što je različito od prebivališta ostavitelja, sud prvog stupnja smatra da temeljem tih javnih isprava postoji presumpcija da ostavitelj nije živio s njom.
Navedena činjenična i pravna utvrđenja suda prvog stupnja za sada se ne mogu prihvatiti.
Naime, odredbom čl. 8. ZN-a propisano je da na temelju zakona ostavitelja nasljeđuju svi njegovi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci, njegov bračni drug, njegovi roditelji, njegovi posvojitelji, njegova braća i sestre i njihovi potomci, njegovi djedovi i bake i njihovi potomci i njihovi ostali prednici (st.1.).Na temelju zakona ostavitelja nasljeđuje njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim.
Izvanbračnom zajednicom u smislu tog zakona smatra se životne zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala duže vrijeme te je prestala ostaviteljevom smrću pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka u smislu odredbe čl. 3. Obiteljskog zakona (NN br. 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 - u nastavku teksta ObZ). Učinci izvanbračne zajednice primjenjuju se na situaciju neudane žene i neoženjenog muškarca koji ne žive u drugoj izvanbračnoj zajednici, a koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.
Te činjenice ne mogu se utvrđivati u ostavinskom postupku koji je po svojoj prirodi izvanparnični postupak. Ako neka od osoba u ostavinskom postupku svoje pravo temelji na izvanbračnoj zajednici, ona svoje pravo izvanbračnog druga može dokazati samo
pravomoćnom presudom donesenom u parničnom postupku u kojem je utvrđeno postojanje izvanbračne zajednice u času smrti ostavitelja. Ako takva presuda ne postoji, ostavinski sud može po pravilima upućivanja na parnicu zbog spora o činjenicama (čl.222.ZN-a) prekinuti ostavinski postupak i uputiti izvanbračnog druga na parnični postupak radi utvrđenja činjenice da li je u času smrti postojala izvanbračna zajednica sa ostaviteljem.
Kako u konkretnom slučaju uvjerenje o prebivalištu nije isprava na temelju koje se može utvrditi činjenica postojanja izvanbračne zajednice, tada je odlučno da li između M. K. i Grada Z. postoji spor o navedenoj činjenici.
U konkretnom slučaju, bez obzira na tvrdnju žaliteljice prema kojoj je u času smrti postojala izvanbračna zajednica sa ostaviteljem, iz zapisnika od 17. ožujka 2016. godine (list 40 spisa) proizlazi da je prisutna zastupnica Grada Z. izjavila da ne priznaje da je ostavitelj živio zadnje tri godine prije smrti u izvanbračnoj zajednici s bilo kojom ženom, te smatra da M. K. ne ispunjava uvjete za status izvanbračne zajednice, činjenica postojanja izvanbračne zajednica je sporna.
Stoga će sud prvog stupnja u nastavku postupka, ako i dalje postoji spor o postojanju izvanbračne zajednice između M. K. i pok. I. B., prekinuti ostavinski postupak i uputiti žaliteljicu na pokretanje parnice radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice.
Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe M. K. rješenje suda prvog stupnja ukinuti i predmet vratiti tom sudu na ponovni postupak, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. t. 3. ZPP-a.
U Rijeci, dana 15. studenoga 2016. godine
