Broj: Gž-1215/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. I. S., zv. I., OIB: ..., sin M., iz Z., odlučujući o žalbi nasljednika D. O., OIB: ..., iz Z., zastupanog po punomoćnici H. K. L., odvjetnici iz Z., protiv rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: O-2295/16-18 od 29. travnja 2016., dana 3. srpnja 2017.

r i j e š i o   j e

              Prihvaća se žalba nasljednika D. O. te se ukida rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: O-2295/16-18 od 29. travnja 2016. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem o nasljeđivanju prvostupanjskog suda utvrđena je ostavinska imovina iza smrti pok. I. S., sina M. iz Z., OIB: ..., rođenog ..., a umrlog ..., i proglašeni su njegovi nasljednici temeljem javne oporuke ostavitelja od 24. travnja 2014. i zakona.

Protiv ovog rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi nasljednik D. O.. Žalbu podnosi zbog zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a koje se ovdje imaju primijeniti temeljem odredbe čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15 – dalje: ZN). U žalbi, u bitnome ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 125. st. 1. i 126. st. 1. ZPP, jer mu je omogućeno da istakne svoje primjedbe na raspravni zapisnik. Ujedno ističe da mu nije omogućeno postavljati pitanja svjedocima, pa je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, a smatra i da je pobijano rješenje nerazumljivo, pa je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Smatra da je prvostupanjski sud u ovom ostavinskom postupku pogrešno zaključio da usmena oporuka ostavitelja nije valjana.

Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred drugim sucem ili podredno da se isto ukine i nasljednike uputi na parnicu.

              Na žalbu nije odgovoreno.

              Žalba je osnovana.

              Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 125. st. 1. i čl. 126. st. 1. ZPP, jer iz sadržaja zapisnika s održanog ročišta za ostavinsku raspravu ne proizlazi da bi zapisnik bio sastavljen neuredno i da je sudac uskratio žalitelju mogućnost da pročita zapisnik i sastavi prigovore na taj zapisnik. Naime, za slučaj da je istinit navod žalitelja da mu je postupanjem prvostupanjskog suda bilo uskraćeno pravo prigovora odredbom čl. 126. st. 2. ZPP, mogao je sastaviti prigovor na sadržaj takvog zapisnika i zahtijevati da se on priloži uz taj zapisnik.

              Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP, jer iz sadržaja spisa ne proizlazi da je žalitelju onemogućeno raspravljanje u ovom postupku, a osobito da bi to bilo učinjeno propuštanjem dostave.

              Prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ono ne može ispitati.

              Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. u svezi čl. 381. ZPP, zbog čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

              Međutim, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je materijalno pravo, bar za sada, pogrešno primijenjeno.

              Naime, u ovom ostavinskom postupku nije sporno da je ostavitelj javnom oporukom (čl. 32. ZN) raspolagao svojom imovinom koja se odnosi na nekretnine upisane u zk. ul. 304, k.o. B. N., z.k.č. 1447 put površine 163 čhv, z.k.č. 1451 oranica K. površine 883 čhv i z.k.č. 1452, livada K. površine 219 čhv u suvlasništvu ostavitelja u 2/4 dijela (točka I.A rješenja) u korist žalitelja D. O. i da ostala ostavinska imovina ostavitelja nije obuhvaćena navedenom javnom oporukom.

              Nije sporno ni da je ostavitelj za života 4. ožujka 2015. sačinio i usmenu oporuku (čl. 37. ZN), kojom je svojom imovinom raspolagao u korist oporučnog nasljednika D. O., da je ta oporuka proglašena kod prvostupanjskog suda 6. srpnja 2015. i da su valjanost ove oporuke osporavali zakonski nasljednici iza smrti ostavitelja.

              Obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je, nakon saslušanja svjedoka usmene oporuke, zaključio da je ta oporuka ostavitelja nevaljana, pa je pobijanim rješenjem o nasljeđivanju ostavinsku imovinu ostavitelja rasporedio temeljem navedene javne oporuke i zakona (čl. 11. ZN), zaključujući da se u konkretnom slučaju ne radi o sporu o činjenicama, pa nasljednike nije potrebno uputiti na parnicu temeljem odredbe čl. 222. do čl. 225. ZN, imajući u vidu načelo ekonomičnosti, hitnosti i oficioznosti, kao temeljena načela ostavinskog postupka.

              Ovakvo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda nije pravilno.

              Odredbom čl. 222. st. 1. i 2. točka 1. ZN propisano je da će sud prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili postupak pred upravnim tijelom, ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi neko njihovo pravo i da će na taj način sud postupiti osobito ako su sporne činjenice o kojima ovisi nasljedno pravo, a osobito valjanost ili sadržaj oporuke ili odnos nasljednika i ostavitelja na temelju kojega se po zakonu nasljeđuje.

              Cijeneći sadržaj ove zakonske odredbe i činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, a naročito činjenicu da je u ovom postupku sporna valjanost usmene oporuke temeljem koje žalitelj polaže pravo na ostavinsku imovinu ostavitelja, prvostupanjski sud o valjanosti te oporuke nije mogao odlučiti u ovom ostavinskom postupku, već je ovaj ostavinski postupak trebao prekinuti (čl. 222. st. 2. točka 1. ZN) i žalitelja, kao stranku čije je pravo manje vjerojatno (čl. 225. st. 1. ZN) uputiti na parnicu protiv ostalih nasljednika, radi utvrđenja valjanosti ove usmene oporuke, temeljem koje i polaže pravo na ostavinsku imovinu iza smrti ostavitelja, jer je njegovo pravo manje vjerojatno od prava zakonskih nasljednika (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Gzz-25/80 od 26. lipnja 1970.).

              Kako prvostupanjski sud nije postupio na ovaj način, bar za sada, pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je ostavinsku imovinu ostavitelja rasporedio temeljem javne oporuke ostavitelja i zakona, pa je žalbu žalitelja valjalo prihvatiti kao osnovanu i na temelju odredbe čl. 380. točka 3. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

              U nastavku ovog postupka prvostupanjski sud će rješenjem odrediti prekid ovog ostavinskog postupka na temelju odredbe čl. 222. st. 1. i 2. točka 1. ZN i žalitelja uputiti na parnicu radi utvrđenja valjanosti navedene usmene oporuke ostavitelja, temeljem koje u ovom postupku polaže pravo na nasljedstvo iza smrti ostavitelja (čl. 225. st. 1. ZN).

Pula - Pola, 3. srpanj 2017.