Baza je ažurirana 10.11.2024.
zaključno sa NN 105/24
EU 2024/2679
Broj: Rev-x 734/09
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić i Branka Medančića, članova vijeća, u pravnoj stvari 1.tužitelja S. G. sina R. iz D., i 2.tužitelja B. G. iz D., protiv tuženice M. S. udove N. pravne slijednice pok. N. S. sina F. iz D., koju zastupa punomoćnik N. J., odvjetnik u D., radi činjenja, trpljenja i zaštite od uznemiravanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-1560/07 od 31. siječnja 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-38/89 od 15. ožujka 2007., u sjednici održanoj 3. veljače 2010.,
p r e s u d i o j e
Djelomično se odbija revizija tužitelja kao neosnovana protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-1560/07 od 31. siječnja 2008. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-38/89 od 15. ožujka 2007. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev:
- da je tuženica dužna u roku od 15 dana ukloniti sa dvorišta – šetnice ispred čest. zgr. 386/2 k.o. D. magazin dimenzija 4m x 4m, te prostor na kome se nalazi taj magazin dovesti u prvobitno stanje tj. ono kojem odgovara ostali dio predmetne šetnice,
- da je dužna predati tužiteljima ključeve od ulaznih vrata u dvorište i ulicu … i ulaznih vrata u zgradu čest. zgr. 386/2 k.o. D., te ukloniti sa zajedničkog zida željezne profile svoje odrine te zid dovesti u prvobitno stanje,
- da je dužna trpjeti da tužitelji po svome nahođenju koriste ulaz iz ulice …, dvorišta, glavnog ulaza u zgradu, hodnika u prizemlju te stepenište za pristup na I kat te se ubuduće kloniti bilo kakvog pačanja u smislu ometanja i sprječavanja tužitelja kao vlasnika stana na I katu da se koriste svim zajedničkim dijelovima predmetne nekretnine.
r i j e š i o j e
Djelomično se prihvaća revizija tužitelja te se ukida presuda Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-1560/07 od 31. siječnja 2008. i presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-38/89 od 15. ožujka 2007. i to u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev da je tuženica dužna otvoriti ventil za dotok vodovodne vode u stan na I katu čest. zgr. 386/2 k.o. D., te ponovno uspostaviti – izgraditi stepenište koje vodi iz hodnika u prizemlju na I kat, ulaze i prolaze dovesti u prvobitno stanje te izgraditi nosivi zid koji nosi stepenište i prostoriju na I katu kao i odluka o trošku postupka i u tom dijelu se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da je tuženica dužna ukloniti sa dvorišta šetnice ispred čest. zgr. 386/2 k.o. D. magazin dimenzija 4m x 4m te prostor na kome se nalazi taj magazin dovesti u prvobitno stanje, otvoriti dovodni ventil za dotok vodovodne vode u stan na I katu spomenute zgrade, predati tužiteljima ključeve od ulaznih vrata u dvorište iz ulice … i ulaznih vrata u zgradu čest. zgr. 386/2 k.o. D., te ponovo uspostaviti – izgraditi stepenište koje vodi iz hodnika u prizemlju na I kat te ulaze i prolaze dovesti u prvobitno stanje, izgraditi nosivi zid koji nosi stepenište i prostoriju na I katu, ukloniti sa zajedničkog zida željezne profile odrine te zid dovesti u prvobitno stanje.
Odbijen je i zahtjev da je tuženica dužna trpjeti da tužitelji po svom nahođenju koriste ulaz iz ulice …., dvorišta, glavnog ulaza u zgradu, hodnika u prizemlju te stepeništa za pristup na I kat te se ubuduće kloniti bilo kakvog pačanja u smislu ometanja i sprječavanja tužitelja kao vlasnika stana na I katu da se koriste svim zajedničkim dijelovima predmetne nekretnine uz naknadu troška postupka.
Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu 4.575,00 kn.
Drugostupanjski sud je potvrdio presudu suda prvog stupnja.
Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači i prihvati tužbeni zahtjev i dopuna tužbenih prijedloga i dokaza 28. veljače 2007. u cijelosti.
Tuženica nije odgovorila na reviziju.
Revizija je djelomično osnovana.
Predmet spora je predaja u neposredni posjed tužiteljima stana na I katu stambene zgrade u ulici Pera Budmani br. 12 čest. zgr. 382/2 z.k.ul.br. 231 k.o. D. koji je u njihovom suvlasništvu te zajedničkih dijelova predmetne nekretnine kao i zahtjev tužitelja da tuženica kao suvlasnica i zaštićena najmoprimka otvori dovodni ventil za dotok vodovodne vode u stan na I katu te ponovno uspostavi – izgradi stepenište koje vodi iz hodnika u prizemlje na I kat te ulaze i prolaze dovede u prvobitno stanje uključujući i izgradnju nosivog zida koji nosi stepenište i prostorije na I katu, da ukloni sa zajedničkog zida željezne profile svoje odrine i zajednički zid dovede u prvobitno stanje. Sporno je u revizijskoj fazi postupka je li osnovan zahtjev tužitelja.
Primjenom odredbe čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 2/07 - Odluka USRH, – dalje: ZPP), a koja se temeljem odredbe čl. 52. st. 4. u svezi odredbe čl. 34. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 84/08 – dalje: ZID ZPP) koji se primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Nakon provedenog postupka nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja:
- da je zgrada u ulici … izvorno bila cjelina s glavnim ulazom sa ulice …, a vlasnik te zgrade je bio N. P.,
- da je prednik tuženice N. S. stanovao u kući od 1957. s obitelji kao nositelj stanarskog prava jedne sobe i jedne manje sobe na I katu zgrade dok su u ostalim dijelovima zgrade stanovali drugi sustanari,
- da je Ugovorom o prodaji od 22. prosinca 1961. N. P. prodao F. (S.) V. donji kat zgrade, dvije sobe, jedan hodnik, jedan magazin i dvije spreme, a Ugovorom o prodaji od 14. prosinca 1961. je prodao prednicima tužitelja G. R. i K. pravo vlasništva posebnog dijela iste zgrade i to dvije sobe, jednu malu sobu, saloču, hodnik, te kuhinju sa magazinom na I katu spomenute zgrade,
- da je 29. listopada 1964. ugovorom o prodaji V. S. (F.) prodao i predao u posjed predniku tuženice N. S. stan u donjem katu i pravo korištenja č.k.br. 659 i 650,
- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-959/88 odbijen tužbeni zahtjev V. S. (ranije F.) protiv N. S. i F. S. pravnih prednika tuženice za utvrđenje ništavosti ugovora o prodaji od 29. listopada 1964. u dijelu kojim je predmet kupoprodaje šetnica i teraca ispred predmetne zgrade,
- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku broj P-576/85 odbijen tužbeni zahtjev S. G. (ovdje 1.tužitelja) za iseljenje J. M. koja je živjela u zajedničkom domaćinstvu sa svojom sestrom Š. D. (nositeljica stanarskog prava) stana na I katu pri čemu nakon smrti sestre ima pravo koristiti stan,
- da je pravomoćnom presudom tog suda P-301/88 naloženo ovdje tužiteljima kao vlasnicima stana na I katu zgrade (stambenih prostorija) sklopiti ugovor o najmu tog stana sa pravnim prednikom tuženice N. S. kao zaštićenim najmoprimcem
- da sada spomenutu zgradu u cijelosti koristi tuženica dijelom kao suvlasnica, a dijelom kao zaštićeni najmoprimac stana na I katu,
- da je sporni magazin čije uklanjanje traže tužiteljici izgrađen na šetnici koja je u isključivom vlasništvu tuženice jer je tu česticu ugovorom iz 1964. od V. S. (ranije F.) kupio prednik tuženice N. S.,
- da željezni profili odrine na fasadi predmetne zgrade vjerojatno postoje od vremena kada su pravni prednici stranka kupili predmetnu nekretninu,
- te da tužitelji nikada nisu koristili za stanovanje stambene prostorije na I katu koje su u njihovu vlasništvu.
Dio tužbenog zahtjeva da je tuženica dužna ukloniti sa dvorišta - šetnice ispred čest. zgr. 386/2 k.o. D. magazin dimenzija 4m x 4m te prostor na kome se nalazi taj magazin dovesti u prvobitno stanje predstavlja tužbu za zaštitu zbog uznemiravanja iz čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99 - Odluka USRH, 22/00 - Odluka USRH i 73/00 – dalje: ZVDSP). Tijekom postupka je utvrđeno da je spomenutu česticu kupio prednik tužiteljice od V. S. (F.) pa tužitelji tijekom postupka nisu dokazali da bi šetnica na kojoj je izgrađen sporni magazin bila u njihovom vlasništvu. Zato nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 167. st. 2. ZVDSP za ostvarenje zaštite od uznemiravanja te su u tom dijelu nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev.
Isto se odnosi i na zahtjev da tuženica ukloni sa zajedničkog zida željezne profile svoje odrine, jer tijekom postupka tužitelji nisu dokazali da bi tuženica postavila spomenutu odrinu na zajednički zid te da bi ih na taj način uznemiravala u izvršavanju njihovih ovlasti glede zajedničkog zida stambenog objekta pa ni tu nisu ispunjene pretpostavke za ostvarenje zaštite od uznemiravanja.
Zahtjev tužitelja da im tuženica preda ključeve od ulaznih vrata u dvorište iz ulice …, ulaznih vrata u zgradu čest. zgr. 386/2 k.o. D. te da je dužna trpjeti da tužitelji po svome nahođenju koriste ulaz iz ulice …., dvorište, glavni ulaz u zgradu, hodnik u prizemlju, te stepenište za pristup na I kat te se ubuduće kloni bilo kakvog pačanja u smislu ometanja i sprječavanja tužitelja kao vlasnika stana na I katu da se koristi svim zajedničkim dijelovima predmetne nekretnine po svom sadržaju predstavlja zahtjev za predaju u neposredni posjed prostorija na I katu kuće uz predaju u suposjed zajedničkih dijelova zgrade te zemljišta koje služi njezinoj redovitoj uporabi kako je to pravilno ocijenio drugostupanjski sud.
Tuženica je u posjedu cijelog stambenog objekta i to dijela prizemlja kao suvlasnica zgrade, a prostorija na I katu koje su u vlasništvu tužitelja kao zaštićeni najmoprimac na temelju ugovora o najmu tog stana koji su tuženici sklopili sa pravnim prednikom tuženice N. S. kao zaštićenim najmoprimcem,postupajući po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-301/88.
Tuženica je u neposrednom posjedu stana na I katu na temelju ugovora o najmu stana kao zaštićeni najmoprimac pa zato tužitelji kao posredni posjednici ne mogu od nje kao neposrednog posjednika tražiti predaju u posjed stana na I katu i zajedničkih dijelova zgrade. Ako nema sporazuma između tužitelja i tuženika kao suvlasnika zgrade o načinu suposjedovanja zajedničke nekretnine tada tužiteljima kao suvlasnicima pripada pravo na naknadu za koristi koje su njima uskraćene, a ne mogu tražiti predaju u neposredan posjed spomenutih nekretnina jer je to protivno odredbi čl. 38. i čl. 42. ZVDSP. Zato su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su kao neosnovan odbili dio tužbenog zahtjeva za predaju u neposredni posjed prostorija na I katu kuće uz predaju u suposjed zajedničkih dijelova zgrade te zemljišta koje služi njezinoj redovitoj uporabi.
Onemogućavanje dotoka vodovodne vode u stan na I. katu, rušenje stepeništa koje vodi iz prizemlja u I kat i nosivog zida koji nosi to stepenište i prostoriju na I katu predstavlja posao koji premašuje okvir redovitog upravljanja a za koje poslove je prema odredbi čl. 41. ZVDSP potrebna suglasnost svih suvlasnika. Ni najmoprimac ne smije vršiti preinake u stanu i zajedničkim prostorijama u zgradi bez prethodne pisane suglasnosti najmodavca kako to proizlazi iz čl. 14. st. 2. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“ broj 91/96). Nižestupanjski sudovi nisu naveli razloge zbog kojih smatraju da tužbeni zahtjev nije osnovan u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na otvaranje dovodnog ventila za dotok vodovodne vode u stan na I katu zgrade u ulici …, te u dijelu koji se odnosi na ponovnu uspostavu ranijeg stanja izgradnjom stepeništa koje vodi iz hodnika u prizemlju na I kat, ulaza i prolaza te izgradnjom nosivog zida koji nosi stepenište i prostoriju na I katu, a koji postupci premašuju okvir redovitog upravljanja zgradom.
Zbog toga s pravom revidenti ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer u tom dijelu nižestupanjske presude nemaju razloga o odlučnim činjenicama.
Iz iznesenih razloga je ovaj sud u tom dijelu primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuo obje nižestupanjske presude i predmet je vratio istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
U nastavku postupka će prvostupanjski sud otkloniti povrede na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će tek potom donijeti novu zakonitu odluku.
Ukinuta je odluka o trošku postupka, jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu (čl. 166. u svezi čl. 154. ZPP).
U preostalom dijelu revizija tužitelja je odbijena kao neosnovana primjenom odredbe čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 3. veljače 2010.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.