Broj: Rev 907/10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević i Đure Sesse, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. R., zastupanog po odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog društva V. K. i dr. iz R., protiv tuženika M. M. iz R., zastupanog po odvjetnicima Odvjetničkog ureda P. i dr., radi utvrđivanja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4838/06-2 od 10. lipnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-6579/04 od 2. svibnja 2006., u sjednici održanoj 7. prosinca 2010.
r i j e š i o j e
Revizija tužitelja G. R. odbacuje se.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se da je tužitelj G. R. vlasnik garaže k.č.br. 197/4 površine 29 m2 upisane u z.k.ul. 3151 k.o. Z. pa se tuženiku M. M. nalaže da tužitelju izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva tužitelja na navedenoj nekretnini, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženome da tužitelju isplati troškove ovog postupka u roku od 15 dana.“
II. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.296,00 kn u roku od 15 dana.“
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
Protiv ove presude reviziju izjavljuje tužitelj temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08 i 84/08 – dalje: ZPP) smatrajući da odluka u ovom sporu ovisi o odgovoru na materijalnopravno pitanje važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana.
Revizijom tužitelj postavlja materijalnopravno pitanje koje glasi:
"Je li moguće steći pravo vlasništva na nekretnini u društvenom vlasništvu koja nekretnina nije upisana u zemljišnoj knjizi u trenutku stupanja na snagu Zakona o vlasništvu, dok je na istoj nekretnini zgrada u vlasništvu druge osobe."
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija nije dopuštena.
Kada se izjavljuje revizija temeljem čl. 382. st. 2. ZPP-a (tzv. izvanredna revizija) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem se presuda pobija revizijom i samo u okviru pitanja zbog kojeg je izjavljena slijedom odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP-a.
Stoga navodi revizije glede počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka nisu od značaja u ovoj fazi postupka.
Sudovi nižeg stupnja utvrđuju da, primjenom pravila o teretu dokazivanja, tužitelj nije dokazao činjenicu da je nekretninu koja je predmet ovog postupka i koja je pobliže opisana u izreci presude suda prvog stupnja, posjedovao četrdeset godina zbog čega bi na spornoj nekretnini stekao pravo vlasništva dosjelošću.
Prema tome kako sudovi utvrđuju da činjenica posjeda kroz vrijeme od 40 godina nije dokazana i da stoga tužitelj nije stekao pravo vlasništva na spornoj nekretnini o materijalnopravnom pitanju koje postavlja tužitelj i čiju važnost za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana vezuje uz primjenu čl. 368. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 – dalje: ZV) ne ovisi odluka u ovom sporu jer odredba čl. 368. ZV-a govori o stjecanju vlasništva cijele nekretnine kada postoji vlasništvo zgrade kako to pravilno ističe i sud drugog stupnja.
Kako činjenicu trajanja posjeda tužitelj nije dokazao, to postavljeno pitanje nije važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana jer o odgovoru na to pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu.
Stoga je reviziju valjalo kao nedopuštenu odbaciti temeljem čl. 392. st. 2. ZPP-a.
U Zagrebu, 7. prosinca 2010.
