Broj: Rev-x 645/10

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević, Đure Sesse, Mirjane Magud i mr. sc. Jadranka Juga, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz S. M.,  zastupanog po punomoćnici I. B., te punomoćniku mr. Z. D., odvjetniku iz Z., protiv 1.tuženika J. Š. i 2.tužene M. Š., oboje iz P., te 3.tužene A. H. iz P., svi zastupani po punomoćniku iz Odvjetničkog ureda N. S. – R. R. iz V., radi djelomične uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja i dr., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Čakovcu poslovni broj Gžx-71/09-2 od 29. travnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Prelogu poslovni broj P-70/09-52 od 2. svibnja 2008., u sjednici održanoj 1. veljače 2011.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se revizija tužitelja I. B..

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

              „Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja B. I. iz S. M., …, a koji glasi:

              I/ „Tuženici Š. J., Š. M., oboje iz P., … i H. A. iz P., …, dužni su tužitelju B. I. iz S. M., …, izdati tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva 1/8 dijela od cijele nekretnine upisane u z.k.ul.br. 2805 k.o. P. čest. br. 191/18, dvije kuće, dvor od 287 čhv, jer će u protivnom takovu ispravu zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

              II Nalaže se tužitelju da tuženima naknadi parnični trošak u iznosu od 21.021,00 kn, u roku od 15 dana.“

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je preuda suda drugog stupnja.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju izjavljuje tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tuženik je odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Ovaj sud kao revizijski sud ispituje pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom u granicama određeno navedenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08 i 84/08 – dalje: ZPP-a) sukladno odredbi čl. 392.a ZPP-a u svezi s čl. 52. st. 4. i čl. 53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08 – dalje: ZID ZPP/08) i to stoga što je odluka suda drugog stupnja donesena nakon stupanja na snagu ZID ZPP-a.

Tužitelj se poziva u reviziji na revizijski razlog bitne povrede pravila parničnog postupka niti je počinjena bitna povreda postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Navodi revizije koji osporavaju činjenična utvrđenja suda nisu od značaja u ovoj fazi postupka jer se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na temelju odredbe čl. 385. ZPP-a revizija ne može izjavljivati.

Tužitelj u reviziji ističe da su sudovi u ovom postupku trebali primijeniti odredbe Zakona o nasljeđivanju koje sudovi nisu primijenili.

U ovom postupku tužitelj kao sin i nasljednik pokojne A. B. traži da se naloži tuženicima izdavanje tabularne isprave radi prijenosa prava vlasništva na nekretninama opisanim u izreci presude prvog stupnja.

Tužitelj u reviziji tvrdi da se njegov tužbeni zahtjev odnosi samo na staru kuću koja je stečena radom za vrijeme trajanja braka njegovih roditelja pa da stoga sudovi nisu pravilno odlučili odbivši ga s cjelokupnim zahtjevom na utvrđenje prava vlasništva.

Prije svega valja reći da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom u cijelosti onako kako je on postavljen tijekom parnice.

Zahtjev tužitelja temelji se na njegovom pravu kao nasljednika iz kojeg statusa tužitelj postavlja svoj obveznopravni zahtjev na izdavanje tabularne isprave.

Ako i kada tužitelj svoj zahtjev temelji na njegovom pravu kao nasljednika ne radi se o pravima i obvezama koje su utvrđene pravnim poslom pa stoga tužitelj ne može s uspjehom tražiti od tuženih ispunjenje činidbe izdavanja tabularne isprave.

Stoga su sudovi nižeg stupnja pravilno odlučili kada su tužitelja odbili s tužbenim zahtjevom.

Zbog navoda revizije i u njoj iznesenih prigovora valja reći da imajući u vidu odredbu čl. 9. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99 – odluka: Ustavnog suda U-I-58/97, 22/00 - odluka Ustavnog suda U-I-1094/99, 73/00, 114/01 – dalje: ZV-a) prema kojoj odredbi nekretninu čini zemljišnoknjižna čestica uključujući sve što je s njom trajno povezano na njenoj površini ili ispod nje i kao takva predstavlja jednu nekretninu, te slijedom odredbe čl. 395. st. 2. ZV-a prema kojoj odredbi od dana stupanja na snagu ZV-a svi propisi moraju primjenjivati i tumačiti u skladu s načelom jedinstvenosti nekretnina koje je propisano citiranom odredbom čl. 9. ZV-a to je pravilno sud prvog stupnja, na prijedlog tužitelja odredio provođenje vještačenja na okolnost udjela doprinosa prednice tužitelja u stjecanju dijela nekretnine, a da bi se moglo utvrditi koliki je s naslova takvog stjecanja suvlasnički udjel tužitelja u odnosu na čitavu nekretninu (zemljišnoknjižna čestica s svime što je s njom trajno povezano na njenoj površini ili ispod nje).

Kako tužitelj nije osigurao preduvjete da bi se vještačenje moglo provesti, pravilno su sudovi slijedom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a odbili tužbeni zahtjev jer izvođenje takvog dokaza bilo nužno radi utvrđenja odlučnih činjenica za pravilnu primjenu materijalnog prava.

Stoga kako revizija tužitelja nije osnovana valjalo je reviziju odbiti i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 1. veljače 2011.