Broj: Rev-x 325/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, mr. sc. Jadranka Juga, Damira Kontreca i Mirjane Magud, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o. – Podružnica G. stambeno-komunalno gospodarstvo Z., zastupanog po punomoćniku D. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika M. K. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5761/09-2 od 8. rujna 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5513/03-26 od 1. prosinca 2008., u sjednici održanoj 3. ožujka 2011.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Prihvaća se revizija tužitelja i ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5513/03-26 od 1. prosinca 2008. i presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5761/09-2 od 8. rujna 2009. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi istog suda, posl. broj Ovrvz-3092/2000 od 11. rujna 2000., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.133,93 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 28. kolovoza 2000. do isplate i iznos od 181,25 kn na ime obračuna tih zateznih kamata od dospijeća mjesečnih iznosa do 28. kolovoza 2000., te troškove ovršnog postupka u iznosu od 320,00 kn s kamatom od 11. rujna 2000. do isplate.

 

              U toč. II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev kojim tužitelj zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu na iznos od 160,76 kn za svaki mjesec, počam od svakog 15.-og u mjesecu do 28. kolovoza 2000., te mu naknaditi troškove parničnog postupka.

 

              Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

 

              Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj, pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje ZPP).

 

              Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači tako što bi se usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati ponovno suđenje. Traži i troškove postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, uključivo i trošak revizije.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija je osnovana.

 

              Ovaj je revizijski sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a) st. 2. ZPP) u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, zbog kojeg je podnesena.

 

Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja kao upravitelja stambene zgrade za isplatu dugujuće pričuve sa kamatom od jednog od suvlasnika posebnih dijelova zgrade (K. broj …) i isplatu troškova ovrhe.

 

Nižestupanjski su sudovi odlučili u prilog neosnovanosti zahtjeva zbog pomanjkanja aktivne legitimacije tužitelja za ovo utuženje, smatrajući da tužitelj kao upravitelj može imati samo položaj punomoćnika ostalih suvlasnika za ovo utuženje, te da se stoga ne može samostalno na aktivnoj strani pojaviti kao stranka u postupku.

 

              S obzirom na takav pravni zaključak nižestupanjskih sudova tužitelj postavlja sljedeće materijalnopravno pitanje o kojem ovisi odluka u ovom sporu:

 

              - ima li upravitelj stambene zgrade aktivnu legitimaciju da kao samostalna stranka u postupku utužuje suvlasnike radi plaćanja dugujuće pričuve.

 

              U postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od kojih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja, da je tužitelj sa suvlasnicima posebnih dijelova predmetne zgrade zaključio ugovor o upravljanju stambenom zgradom u Z., K. broj …, dana 16. studenog 1997. godine.

 

              Utvrđeno je da su navedeni ugovor, sklopljen temeljem međuvlasničkog ugovora koji su 3. studenog 1997., sklopili suvlasnici predmetne zgrade, a koji je sastavni dio tog ugovora, potpisao i tuženik pod rednim brojem 95.

 

              Odredbom čl. 13. Ugovora o upravljanju stambenom zgradom u Z., K. …, ugovoreno je da doprinos zajedničkoj pričuvi iznosi 1,87 kn/m2 za stambeni prostor, te da su tu naknadu suvlasnici dužni plaćati do 15.-tog u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja i zakonsku zateznu kamatu.

 

              Utvrđeno je da suvlasnički dio tuženika iznosi 85,97 m2 i da tako mjesečna obveza doprinosa zajedničkoj pričuvi iznosi 160,76 kn, tj. za travanj, lipanj, srpanj, rujan, listopad, studeni i prosinac 1999., ukupno 1.125,32 kn.

 

              Za odlučivanje o ovlasti podnositelja tužbe, a upravitelja prije navedene stambene zgrade, mjerodavne su sljedeće odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06 – dalje ZV):

 

              Odredbom čl. 375. st. 1., 3. i 4. ZV propisano je da se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom, koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor) i da odluke koje proizlaze iz tog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Odredbe tog ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkog ugovora.

 

              Odredbom čl. 378. st. 1., 2., 3. i 5. ZV propisano je da su suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju, u skladu s ugovorom kojega su s tim upraviteljem sklopili, s time da upravitelj može biti fizička ili pravna osoba upisana za obavljanje tih poslova. Propisano je da upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom i da upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom iz ove zakonske odredbe nije drugačije određeno.

 

              Odredbom čl. 379. st. 1. ZV propisano je da je upravitelj osobito dužan brinuti se da se zajednički dijelovi nekretnine održavaju u graditeljskom i funkcionalnom stanju, nužnom za normalno korištenje, da je dužan obavljati povremeni i godišnji pregled nekretnine i o tome sačiniti zapisnik, raspoređivati i druge troškove nekretnine na suvlasnike, naplaćivati dugovanja, obavještavati suvlasnike na prikladan način o obavljenim poslovima i obavljati i druge poslove u skladu s obavezama preuzetim ugovorom, a prije navedenim, te položiti svakom suvlasniku uredan račun o poslovanju u prethodnoj kalendarskoj godini i staviti mu na prikladan način na uvid isprave na kojima se temelji i to najkasnije do 30. lipnja svake godine.

 

              Odredbom iz čl. 90. ZV propisano je da je pričuva zajednička, namjenski vezana imovina svih suvlasnika nekretnine, koja je namijenjena za pokriće troškova održavanja i za poboljšanje nekretnine, kao i za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj zgrade kojeg oni imenuju međuvlasničkim ugovorom ili ga imenuje nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave, ukoliko suvlasnici u zakonskom roku ne sklope međuvlasnički ugovor, kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg od suvlasnika.

 

              Smislenim tumačenjem svih prije navedenih odredaba zakona, pod pojmom zastupanje iz čl. 378. st. 5. ZV ima se podrazumijevati ovlasti u poduzimanju svih onih radnji, pa i pokretanje sudskih postupaka kako bi se ostvarili i zaštitili interesi suvlasnika zgrade u održavanju zgrade. To podrazumijeva dobivenu i zakonom propisanu ovlast i da kao stranka u postupku utužuje nekog od suvlasnika radi naplate dugujuće pričuve, koja se sredstva polažu na, u tu svrhu otvoren, poseban račun, jer je to imovina odvojena od imovine bilo kojeg od suvlasnika ali i od upravitelja zgrade, a kojom upravlja upravitelj.

 

              Prema tome, upravitelj zgrade, pa tako ovdje i tužitelj koji je imenovan ugovorom, ovlašten je ex lege samostalno pokretati sudske postupke, u ime i za račun suvlasnika zgrade, radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju.

 

              Prema tome, odgovor na postavljeno materijalnopravno pitanje iz revizije jest sljedeće:

 

              Upravitelj stambene zgrade imenovan ugovorom, u smislu čl. 378. ZV, aktivno je legitimiran da kao stranka u postupku podnosi tužbu protiv suvlasnika zgrade na plaćanje dugujuće zajedničke pričuve ako međuvlasničkim ugovorom nije drugačije određeno.

 

              S obzirom na pravni stav nižestupanjskih sudova kojim se upravitelju zgrade odriče aktivna legitimacija u ovoj vrsti postupaka, a kako ovaj revizijski sud nije ovlašten baviti se činjenicama, u smislu odredbe iz čl. 385. ZPP, valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i nižestupanjske presude ukinuti te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pozivom na odredbu iz čl. 395. st. 2. ZPP.

 

U Zagrebu, 3. ožujka 2011.