Broj: Rev 1701/09
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, Jasne Guštek, mr. sc. Lucije Čimić i Jasenke Žabčić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. P. iz V., kojeg zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik u R., protiv tuženice N. M. iz V., koju zastupa punomoćnica B. P.-T., odvjetnica u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci, posl. br. Gž-2174/06-2 od 24. lipnja 2009., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-2251/00-31 od 28. studenoga 2005., u sjednici održanoj 18. svibnja 2011.,
p r e s u d i o j e
Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos 161.305,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom na pojedino navedene iznose i datume dospijeća. Pod toč. II. izreke tužitelj je odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva. Pod toč. III. izreke naloženo je tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 17.426,50 kn.
Drugostupanjskom presudom pod toč. I. izreke odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke osim u dijelu u kojem zakonska zatezna kamata na iznos 1.050,00 kn mjesečno za razdoblje od 24. ožujka 1998. do 24. prosinca 1998. teče počev od 23-eg u mjesecu te u toč. III. izreke. Pod toč. II. izreke odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog troška.
Protiv presude drugostupanjskog suda reviziju je podnijela tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka učinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženica predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i ukine toč. I. izreke pobijane presude te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova revizijskog postupka.
Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženice.
Revizija tuženice nije osnovana.
Prema odredbi čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovo Zakona.
Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 392. a. st. 1. ZPP.
Drugostupanjski sud je ocijenio sve žalbene navode tuženice koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom sporu, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 375. st. 1. ZPP.
U reviziji tuženica analizira a u stvari ocjenjuje provedene dokaze, čime ističe prigovore činjenične naravi, a prema odredbi čl. 385. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, stoga revizijski razlozi u tom pravcu nisu ni uzeti u razmatranje.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 161.305,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, po osnovu zakupnine kao novčane naknade za korištenje nekretnine od strane zakupca, za svoj suvlasnički dio iste nekretnine.
U postupku je utvrđeno da su nekretnine temeljem kojih je tuženica sklopila ugovore o zakupu, upisane kao vlasništvo tuženice u 1/2 (na temelju rješenja o nasljeđivanju br. O-735/95 od 21. srpnja 1995.) i tužitelja u 1/2, (list 92 spisa), a temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog 24. veljače 1998. sa prodavateljem S. G., koje pravo je uknjiženo u korist tužitelja dana 25. veljače 1998.. Utvrđeno je da je tuženica iznajmljivala i dio poslovnog prostora kojeg je suvlasnik u 1/2 dijela tužitelj. Budući je tužitelj pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini dokazao navedenim zemljišnoknjižnim izvatkom., to su sudovi odbili prijedlog tuženice za prekid postupka u ovom predmetu do završetka postupka u predmetima istog suda posl. br. P-6783/99 i P-1759/86.
Iz tih utvrđenja sudovi su zaključili da tužitelj ima pravo na dio zakupnine kao novčanu naknadu za korištenje nekretnine od strane zakupca u svom suvlasničkom dijelu pozivom na odredbu čl. 39. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01 – dalje: ZV).
Međutim, kako iz naprijed utvrđenog proizlazi da je tuženica davanjem u zakup iz suvlasničkog dijela tužitelja (1/2 dijela), ostvarila korist koju je imala od upotrebe tog dijela nekretnine u vidu zakupnine, to prema odredbi čl. 219. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO) tužitelj ima pravo na naknadu koristi koju je tuženica imala od upotrebe njegovog suvlasničkog dijela.
Naime, prema odredbi čl. 219. ZOO kad je netko tuđu stvar upotrijebio na svoju korist, imatelj može zahtijevati, neovisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od upotrebe.
Slijedom navedenog, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo (odredbu čl. 219. ZOO) u vezi čl. 39. ZV.
Dakle, nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP).
Na temelju čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 18. svibnja 2011.
