Broj: Rev 672/09
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević, predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga, Đure Sesse, Mirjane Magud i Damira Kontreca, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. T. iz Z., zastupanog po punomoćniku V. N. i V. G., odvjetnicima iz P., protiv tuženika I. T., zastupanog po punomoćniku A. F., odvjetniku iz P., radi smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Požegi poslovni broj Gž-207/09-2 od 18. ožujka 2009., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-982/08-8 od 9. veljače 2009., u sjednici održanoj 1. lipnja 2011.,
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se revizija tužitelja te se slijedom toga preinačava rješenje Županijskog suda u Požegi i rješava:
1. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-982/08-8 od 9. veljače 2009. u dijelu u kojem se utvrđuje se da je tuženik I. T. smetao tužitelja S. T. u zadnjem mirnom posjedu nekretnina i to k.č.br. 884/1 oranica R. od 1259m2 i k.č.br. 884/2 oranica R. od 1208m2, sve upisane u posjedovnom listu broj 170 k.o. Z. na način da je kombajnom obrao kukuruz početkom listopada 2008., te mu se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje, pod prijetnjom novčane kazne, sve u roku od 8 dana, kao i u dijelu odluke o trošku.
2. Prihvaća se žalba tuženika i preinačava se rješenje Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-982/08-8 od 9. veljače 2009. u dijelu u kojem je tuženiku naložena uspostava ranijeg posjedovnog stanja i u tom dijelu odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva kojim zahtjeva i uspostavu ranijeg posjedovnog stanja.
II Nalaže se tuženiku tužitelju na ime daljnjih troškova postupka isplatiti 1.115,00 kuna u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
„Utvrđuje se da je tuženik T. I. iz Z. … smetao tužitelja T. S. iz Z. … u zadnjem mirnom posjedu nekretnina i to kčbr. 8841/1 oranica R. od 1259 m2 i kčbr. 884/2 oranica R. od 1208 m2, sve upisano u pos. listu br. 170 k.o. Z., na način da je kombajnom obrao kukuruz početkom listopada 2008. godine, te mu se zabranjuje takvo i slično smetanje i nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja, pod prijetnjom novčane kazne, sve u roku od 8 dana.
Tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 2.230,00 kn.“
Rješenjem suda drugog stupnja riješeno je:
„Preinačava se rješenje Općinskog suda u Požegi br. P-982/08-8 od 9. veljače 2009. godine i sudi:
Odbija se tužitelj S. T. s tužbenim zahtjevom kojim je zatražio da se utvrdi da ga je tuženik I. T. smetao u zadnjem mirnom posjedu nekretnina i to k.č.br. 884/1 oranica R. od 1259 m2 i k.č.br. 884/2 oranica R. od 1208 m2, sve u pisano u posjedovnom listu br. 170 k.o. Z. na način da je kombajnom obrao kukuruz početkom listopada 2008. godine, te da mu se zabranjuje svako takvo i slično smetanje i nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja pod prijetnjom novčane kazne, sve u roku 8 dana, te da mu tuženik naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.230,00 kuna.
Tuženik I. T. odbije se sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.“
Protiv navedenog rješenja suda drugog stupnja tužitelj izjavljuje reviziju u smislu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08 i 84/08 – dalje: ZPP) smatrajući da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih koje pitanje se u suštini svodi na primjenu čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 – dalje: ZV) te slijedom toga ima li mjesta odlukom suda pružiti posjedovnu zaštitu koja se sastoji samo u utvrđenju čina smetanja posjeda i zabrane svakog takvog ili budućeg smetanja ili pružanju posjedovne zaštite nema mjesta ako se pored ova dva elementa ne može i naložiti uspostava ranijeg posjedovnog stanja jer to nije moguće, kakav stav zauzima sud drugog stupnja.
Na reviziju nije odgovoreno.
Radi se o pitanju važnom za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana.
Kada se radi o tzv. izvanrednoj reviziji ovaj sud pobijanu odluku ispituje samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja zbog kojeg je postavljena sukladno čl. 392.a st. 2. ZPP-a.
U ovoj fazi postupka nije sporno da je tuženik izvršio radnju opisanu kao čin smetanja u izreci odluke suda prvog stupnja.
Nije niti sporno, kako to zaključuje sud drugog stupnja da čin tuženika koji se sastoji u pobiranju ljetine jest takva radnja koja ostavlja posljedice koje nije moguće ispraviti na način da se uspostavi stanje prije nego što je taj čin počinjen.
Iz tog zaključka sud drugog stupnja, primjenom čl. 22. st. 1. ZV-a, smatra da nema mjesta pružanju posjedovne zaštite, ne ulazeći u pitanje prava na neki drugi oblik pravne zaštite, jer nije moguće ispuniti jedan od uvjeta iz čl. 22. st. 1. ZV-a i to da se posjedovna zaštita pruža i naređivanjem uspostave posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja.
Odredbom čl. 22. st. 1. ZV-a propisano je:
„Posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući sa da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje posjeda.“
Prema ocjeni ovog suda pored elementa koji u svakom slučaju mora biti ispunjen da bi se pružila posjedovna zaštita a to je tražiti utvrđenje čin smetanja, preostala dva elementa ne moraju biti kumulativno ispunjeni da bi posjednik imao pravo na posjedovnu zaštitu već je i dovoljno, za postojanje osnovanog prava na posjedovnu zaštitu, pod uvjetom da su ispunjena i opći uvjeti za pružanje posjedovne zaštite iz čl. 22. st. 2. ZV-a (posljednji miran posjed i nastalo smetanje) da je ostvaren i uvjet zabrane tuženiku svakog daljnjeg istog ili sličnog postupanja koje predstavlja zadiranje u posljednji mirni posjed tužitelja jer se i samo takvom zabranom štiti posjed u smislu ZV-a.
S obzirom na pogrešan pravni pristup suda drugog stupnja valjalo je slijedom navedenog djelomično prihvatiti reviziju tužitelja i odlučiti kao u izreci pod točkom I.1. izreke u smislu odredbe čl. 400. u svezi s čl. 399. i čl. 295. ZPP-a.
Kako zbog samog karaktera čina smetanja nije moguće uspostaviti ranije posjedovno stanje u tom dijelu valjalo je reviziju tužitelja odbiti na temelju odredbe čl. 400. u svezi s čl. 399. i čl. 393. ZPP-a i odlučiti kao pod I.2.izreke.
Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. ZPP-a a odnosi se na trošak sastava revizije i sudske pristojbe na reviziju.
Zbog svih gore navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 1. lipnja 2011.
