Broj: Rev 1028/10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak-Radej predsjednice vijeća, Ivana Mikšića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasne Guštek članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. i V. Š. iz H., oboje zastupani po Z. T., odvjetniku iz Z., protiv tuženice Općine Brdovec, koju zastupa K. F., odvjetnica u Z., radi predaje u posjed i uspostave prijašnjeg stanja, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Koprivnici broj Gž-681/09-2 od 9. veljače 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zaprešiću broj P-317/03 od 3. svibnja 2007., u sjednici održanoj 13. srpnja 2011.,
r i j e š i o j e
Revizija se prihvaća te se ukidaju nižestupanjske presude – presuda Županijskog suda u Koprivnici broj Gž-681/09-2 od 9. veljače 2010. i presuda Općinskog suda u Zaprešiću broj P-317/03 od 3. svibnja 2007. u pobijanom dijelu kojim je naloženo tuženici predati tužiteljima u posjed dio k.č.br. 698/1 upisane u z.k.ul.br. 6033 k.o. L. 457,18 m2 i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tuženice te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naloženo tuženiku predati tužiteljima u posjed dio k.č.br. 698/1 upisane u z.k.ul.br. 6033 k.o. L. površine 457,18 m2 označen žutom bojom i točkama D-3-4-E na skici sa terenskog očevida od 16. rujna 2005. stalnog sudskog vještaka I. B. u roku 15 dana.
Protiv te drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da nižestupanjske presude budu ukinute i predmet da bude vraćen na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija je osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu u granicama revizijskih razloga zbog kojih je revizija izjavljena, a pazeći po službenoj dužnosti i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, ovaj sud je utvrdio postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.
Predmetni tužbeni zahtjev kojim traže da im tuženica preda u posjed određeni dio zemljišne čestice na kojoj su u zemljišnim knjigama upisani kao suvlasnici tužitelji temelje na tvrdnji da je na tom dijelu čestice tuženica bez valjane pravne osnove i samovlasno izgradila okretište autobusa i dječje igralište te da joj stoga ne pripada pravo na posjed tog dijela nekretnine.
Osporavajući osnovanost tužbenog zahtjeva tuženica je isticala da je okretište autobusa izgrađeno još 1962. i da je ucrtano u katastru zemljišta 1968., da je za zemljište na kojem je izgrađeno autobusno okretište plaćena naknada ranijoj vlasnici I. H., koja je 1995. predmetnu nekretninu prodala tužiteljima, te da je na spornom dijelu zemljišta tuženica stekla vlasništvo građenjem.
Odlučujući o navedenom zahtjevu sudovi su utvrdili da za sporno zemljište nije vođen postupak eksproprijacije te su na temelju te činjenice zaključili da tuženica nije dokazala da bi stekla pravo vlasništva, odnosno naslov za stjecanje prava vlasništva, jer da „nema stjecanja vlasništva odlukom suda ili druge vlasti u smislu čl. 126. ZV niti je to u postupku utvrđeno i da vlasništvo nije stečeno niti na temelju zakona u smislu čl. 129. st. 1. ZV izvorno“.
U reviziji se osnovano ističe da je tuženica tijekom cijelog postupka isticala prigovor da je na spornom zemljištu stekla pravo vlasništva građenjem na tuđem zemljištu. No, taj prigovor sudovi nisu raspravili i ocijenili. Riječ je o relevantnom materijalnopravnom prigovoru jer okolnost da izgradnji autobusnog okretišta na spornom zemljištu, koje je prema tvrdnji tuženice izgrađeno još 1962., nije prethodio postupak eksproprijacije, ne znači da tuženica, odnosno njezini prednici Mjesni odbor H. i Mjesna zajednica H. građenjem nije stekla vlasništvo.
Nesporno je da je gradnja autobusnog okretišta izvršena prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa je s obzirom na odredbu čl. 382. st. 2. istog Zakona navedeni prigovor tuženice trebalo je raspraviti i ocijeniti u skladu s pravilima koja su se primjenjivala u vrijeme izgradnje (pravnog pravila iz Paragrafa 418. bivšeg Općeg građanskog zakonika ili pak odredbi čl. 24. do čl. 26. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, a prema tim pravilima postojala je mogućnost stjecanja prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu kao jednim od orginarnih načina stjecanja tog prava.
Budući da su pitanje vlasništva na spornom zemljištu sudovi ocijenili uz pogrešnu primjenu materijalnog prava i da je zbog toga činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP uz prihvaćanje revizije nižestupanjske presude je valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U Zagrebu, 13. srpnja 2011.
