Broj: Rev 1158/10

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića predsjednika vijeća, Nenada Perina člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Renate Šantek članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. G. iz Č. P., koju zastupa punomoćnik S. O., odvjetnik u P., protiv tuženice Ž. D. iz P., koju zastupa punomoćnik R. M. – B., odvjetnik u P., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-1867/08 od 18. siječnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Poreču poslovni broj P-162/05 od 4. siječnja 2008., u sjednici održanoj  31. kolovoza 2011.

r i j e š i o   j e

              Prihvaća se revizija tužiteljice, te se ukidaju presuda Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-1867/08 od 18. siječnja 2010. i presuda Općinskog suda u Poreču poslovni broj P-162/05 od 4. siječnja 2008. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

              Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

              „I              Odbija se tužbeni zahtjev  tužiteljice koji glasi:

''Tužena Ž. D. dužna je tužiteljici isplatiti iznos od 108.000,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama  koje na svaki mjesečni iznos od 1.500,00 kuna teku od 1. u sljedećem mjesecu za protekli mjesec, počev od 1. siječnja 2000., sa zateznim kamatama od 1. veljače 2000., i tako dalje do zaključno s veljačom mjesecom 2007., pa do isplate, u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Tužena je dužna tužiteljici nadoknaditi troškove ove parnice u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.''

II              Dužna je tužiteljica naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 9.150,00 kn (devettisućastopedesetkuna), u roku 15 dana.“

              Protiv te presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude preinače.

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

              Revizija je osnovana.

              U ovom predmetu je riječ o  zahtjevu tužiteljice za isplatu tuženice na ime naknade za bespravno korištenje stana u vlasništvu tužiteljice za određeno vremensko razdoblje do iseljenja  tuženice iz stana.

              Nižestupanjski sudovi temelje odluku na odredbama čl. 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96 i dr. – dalje: ZV), jer ocjenjuju da je tuženica bila u spornom vremenskom razdoblju pošteni posjednik stana i da do iseljenja nije to prestala biti. Zbog toga nižestupanjski sudovi smatraju da tuženica kao pošteni posjednik nije dužna isplatiti tužiteljici naknadu za korištenje stana i da je tuženici pripadalo pravo zadržati stan u posjedu dok joj ne budu naknađeni nužni i korisni troškovi koje je imala (čl. 164. st. 1. i 2. ZV).

              Međutim, u postupku pred nižestupanjskim sudovima  je utvrđeno da je  tužiteljica kao vlasnica stana 1. rujna 1998. podnijela protiv tuženice tužbu za iseljenje i da je u predmetu Općinskog suda u Poreču poslovni broj P-581/03 taj postupak pravomoćno okončan prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

              Prema odredbi čl. 18. st. 3. ZV posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je, s obzirom na okolnosti, imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

              U smislu te zakonske odredbe posjednik se može smatrati poštenim najkasnije dok mu nije uručena vlasnička tužba, a ako je pošteni posjednik tužen vlasničkom tužbom, smatra se nepoštenim posjednikom od trenutka dostave tužbe pod pretpostavkom da je parnica uredno nastavljena i da ju je vlasnik zaista i dobio.

              Prema odredbi čl. 165. st. 4. ZV nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi za koje traži naknadu, nego mora stvar predati bez odgode.

              Imajući na umu neposredno naprijed navedeno, pogrešno je pravno stajalište nižestupanjskih sudova da bi tuženica bila pošteni posjednik stana nakon dostave tužbe od 1. rujna 1998., pa se ukazuje pogrešnim i primjena odredaba čl. 164. ZV u konkretnom slučaju.

              Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova nisu utvrđene ostale odlučne činjenice, posebno u odnosu na visinu postavljenog zahtjeva, nema uvjeta za preinaku, pa je na temelju čl. 395. st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci.

              U ponovnom postupku bit će potrebno, imajući na umu naprijed navedeno, utvrditi sve odlučne činjenice i donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu.

U Zagrebu, 31. kolovoza 2011.