Broj: Rev 747/09

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Nenada Perina predsjednika vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Renate Šantek članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. Đ. iz B., koju zastupaju punomoćnici V. J. i D. V., odvjetnici u B., protiv tuženika 1. P. b. d.d. Z. iz Z., koju zastupa punomoćnik Z. T., odvjetnik u Z., 2. B. Đ. iz B., radi utvrđenja suvlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-1122/08-2 od 4. prosinca 2008. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru posl. br. P-302/07-33 od 3. prosinca 2007., u sjednici održanoj 31. kolovoza 2011.,

p r e s u d i o   j e

              Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica suvlasnik nekretnina u 1/2 dijela upisanih u zk. ul. br. 1659 k.o. T. M. koje se sastoje od čkbr. 119/16 jednokatna stambena zgrada i dvor sa 175 čhv što su tuženici dužni priznati a da je prvotuženica dužna izdati tabularnu ispravu podobnu za prijenos tih nekretnina na ime i suvlasništvo tužiteljice, kao i naknaditi joj parnične troškove, te je tužiteljica dužna prvotuženici naknaditi parnične troškove u iznosu od 10.000,00 kn.

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda a prvotuženici nije dosuđena naknada troška odgovora na žalbu.

              Protiv drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavila je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili da se preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, uz dosudu tužiteljici naknade parničnih troškova.

              U odgovoru na reviziju prvotuženica je osporila osnovanost revizijskih navoda i predložila da se revizija odbije kao neosnovana.

              Revizija nije osnovana.

              U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

              - da je tužiteljica nekretnine koje su predmet spora stekla temeljem Zakona o braku i porodičnim odnosima kao bračnu stečevinu u zajedničkom vlasništvu sa drugotuženikom,

              - da je na trećoj javnoj dražbi u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru posl. br. Ovr-456/01 prvotuženica kupila predmetne nekretnine u cijelosti,

              - da su iste nekretnine prvotuženici dosuđene rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru posl. br. Ovr-456/01-74 od 6. travnja 2004., a to rješenje potvrđeno je rješenjem drugostupanjskog suda posl. br. Gž-829/04-2 od 11. lipnja 2004.,

              - da je tužbeni zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenom ovrhe u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru posl. br. Ovr-456/01 određen rješenjem donijetim u korist prvotuženice u pogledu 1/2 dijela predmetnih nekretnina odbijen presudom Općinskog suda u Bjelovaru posl. br. P-161/06-38 potvrđenom presudom Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-1937/06-2 od 12. listopada 2006.,

              - da je tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom na 1/2 dijela predmetnih nekretnina što ga je istaknula tužiteljica odbijen iz razloga jer je prvotuženica sklopila valjan pravni posao sa drugotuženikom – ugovor o nenamjenskom kreditu sa zasnivanjem založnog prava od 18. rujna 2009. jer je u vrijeme sklapanja toga ugovora i njegovog upisa u zemljišne knjige prvotuženica postupala u dobroj vjeri, odnosno s načelom povjerenja u zemljišne knjige.

              Pravilnom primjenom materijalnog prava su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev.

              Prema odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 – dalje u tekstu: ZV) vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, a prema odredbi st. 2. toga članka – na temelju st. 1. toga članka stečeno je pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom. U predmetnom slučaju prvotuženica je pravo vlasništva na predmetnim nekretninama stekla odlukom suda u ovršnom postupku.

              Naime prema tada važećoj odredbi čl. 101. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00 – dalje u tekstu: OZ) u rješenju o dosudi sud će odrediti da će se nekretnina predati kupcu pošto položi kupovninu i nakon što to rješenje postane pravomoćno, - a prema odredbi st. 2. toga članka – nakon što kupac položi kupovninu i rješenje o dosudi postane pravomoćno, sud će zaključkom odrediti da se nekretnina preda kupcu i da se u zemljišnu knjigu upiše u njegovu korist pravo vlasništva, a tim zaključkom sud će odrediti i brisanje onih prava za koja je rješenjem o dosudi određeno da će se brisati iz zemljišne knjige.

              U smislu odredbe čl. 102. OZ ukidanje ili preinaka rješenja o ovrsi poslije pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine ne utječe na pravo vlasništva kupca stečeno po odredbama čl. 101. toga Zakona. Iz toga proizlazi da je pravomoćnošću rješenja Općinskog suda u Bjelovaru posl. br. Ovr-456/01-74 od 6. travnja 2004. potvrđenog rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-829/04-2 od 11. lipnja 2004. prvotuženica stekla pravo vlasništva na predmetnim nekretninama.

              Za rješenje predmetnog spora nije odlučno što je prethodno tužiteljica predmetne nekretnine stekla zajedno sa drugotuženikom tijekom njihove bračne zajednice, te da li je prvotuženici bio poznat način stjecanja istih nekretnina tijekom bračne zajednice tužiteljice i drugotuženika.

              Suprotno tvrdnji tužiteljice nižestupanjske presude nisu nerazumljive i proturječne, - drugostupanjska presuda sadrži dovoljno razloga o odlučnim činjenicama, koji nisu nejasni i nepotpuni, te se iste presude mogu ispitati, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08 – dalje u tekstu: ZPP).

              Budući da nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 392. a. st. 1. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 31. kolovoza 2011.