Broj: Rev 2223/10

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević, predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja A. M. iz S. D., kojeg zastupa punomoćnica M. Đ., odvjetnica u Z., protiv tuženika Z. R. iz S., kojeg zastupaju punomoćnici Ž. Ž. i T. V., odvjetnici u Z., radi namirenja tužiteljeva potraživanja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gžo-110/09 od 26. veljače 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Trogiru br. P-810/08 od 11.veljače 2009., u sjednici vijeća održanoj 10. studenoga 2011.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Trogiru br. P-810/08 od 11. veljače 2009. i presuda Županijskog suda u Splitu br. Gžo-110/09, te se predmet vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

              Presudom zbog ogluhe suda prvoga stupnja naložena je javna prodaja nekretnine upisane u zk. ul. … kčbr. 369/2 i zgr. … sve k.o. O., koje su u vlasništvu tuženika, te je naloženo da je tuženik dužan trpjeti namirenje potraživanja tužitelja u iznosu od 556.000,00 kn sa zateznim kamatama od 31. prosinca 2004. do isplate, time da se tuženik može osloboditi naložene prodaje ako namiri ukupan navedeni iznos.

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda zbog ogluhe.

              Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 – dalje: ZPP), obzirom da vrijednost predmeta spora prelazi iznos od 100.000,00 kn. Tuženik reviziju podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te se predlaže prihvatiti reviziju, ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

              Revizija tuženika je osnovana.

U smislu odredbe čl. 392. a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

              Postupajući u skladu s gore citiranom odredbom ovaj sud ne nalazi da bi sud drugoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

              U konkretnom slučaju sud prvoga stupnja donio primjenom odredbe čl. 331. b ZPP presudu zbog ogluhe. Prema toj odredbi ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, sud prvoga stupnja donijet će presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ako su kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti:

a) ako je tuženik bio uredno pozvan,

b) ako tuženik nije podneskom osporio tužbeni zahtjev,

c) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,

d)ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,

e) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da dođe na ročište.

              Pravilno revident u reviziji ukazuje da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi.

Naime, u konkretnom slučaju tužitelj je podnio hipotekarnu tužbu u smislu odredbe čl. 336. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 -  dalje:  ZV). Prema st. 1. tog članka ako se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću, založni vjerovnik je ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga, time da se prema st. 2. to pravo na namirenje ostvaruje putem suda. Prema st. 3. istog članka založni dužnik ima pravo od svagdašnjeg vlasnika založene stvari, a i od svakoga trećega, zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, ako nije što drugo zakonom određeno.

              Iz tužbe i dokumentacije koja prileži tužbi (Sporazum od 7. studenoga 2005.) nije vidljivo da bi tužitelj bio založni vjerovnik na nekretninama tuženika upisanim u zk. ul. … k.o. O., pa da bi mogao ostvarivati pravo na namirenje u smislu čl. 336. ZV, niti je do zasnivanja založnog prava na tim nekretninama došlo na temelju Sporazuma od 7. studenog 2005.

              Stoga je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 5. ZPP, budući je presuda zbog ogluhe donesena protivno odredbi čl. 331. b ZPP, jer na temelju činjenica navedenih u tužbi i dokaza koje je priložio tužitelj ne proizlazi osnovanost zahtjeva tužitelja.

Radi navedenog valjalo je prihvatiti reviziju tuženika i ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 10. studenoga 2011.