Broj: Rev-x 1085/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasne Guštek članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice Đ. V. iz R., zastupane po punomoćniku S. B., odvjetniku iz R., protiv tuženika: I. Nogometnog kluba „G.-O.“ i II. Općine Oprtalj, oboje zastupani po punomoćniku N. B., odvjetniku iz U., radi predaje u posjed, te u pravnoj stvari protutužitelja Općine Oprtalj protiv protutuženice Đ. V., radi utvrđenja prava vlasništva i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice-protutuženice (u nastavku teksta: tužiteljica) protiv presude Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-2792/10 od 13. srpnja 2011., kojom je djelomično potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Puli poslovni broj P-276/08 od 30. studenog 2009., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2012.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u točki I. i II. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev i naloženo tuženoj Općini Oprtalj da tužiteljici i A. M. V. od I. iz Italije, slobodne od stvari i osoba, preda u suposjed nekretnine označene kao k.č.br. 6466/1, 6467 i 6466/2 sve k.o. O. te joj je naloženo da tužiteljici isplati iznos od 52.492,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. studenog 2009. do isplate. Točkom III., IV. i V. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu glede tužene Općine Oprtalj za isplatu 262,708,00 kn te je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na I-tuženika. U preostalom dijelu u cijelosti je odbijen protutužbeni zahtjev i riješeno o parničnim troškovima.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda te je djelomično prihvaćena žalba tužiteljice i presuda suda prvog stupnja preinačena tako što je tužbeni zahtjev tužiteljice na predaju u suposjed prihvaćen i u odnosu na tuženi nogometni klub.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da revizijski sud prihvati reviziju i ukine osporene dijelove odluka nižestupanjskih sudova ili da se presuda preinači u korist tužiteljice uz nadoknadu troškova revizije.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Na temelju članka 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 – u nastavku teksta: ZPP) u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovano se u reviziji upire na ostvarenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer nižestupanjske presude nemaju nedostataka koji onemogućavaju ispitivanje.

 

Netočna je i protivna stanju spisa revizijska tvrdnja da se u drugostupanjskoj odluci uopće ne navode razlozi jer je taj sud dao jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama te je pritom izrijekom naveo koje je odredbe postupovnog i materijalnog prava primijenio.

 

Predmet spora u revizijskom dijelu postupka je zahtjev tužiteljice za (solidarnu) isplatu naknade uslijed korištenja nekretnine u njenom suvlasništvu i to u cijelosti glede tuženog nogometnog kluba, sporna je i visina dosuđene naknade koju tužiteljici ima platiti Općina Oprtalj, kao i tijek zakonskih zateznih kamata na tu naknadu.

 

U postupku koji je prethodio reviziji nižestupanjski su sudovi utvrdili da je tužbeni zahtjev tužiteljice radi predaje u suposjed osnovan, dok je glede naknade za korištenje predmetnih nekretnina utvrđeno da tužiteljici to pravo, primjenom odredbe iz članka 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, u nastavku teksta: ZV) pripada samo u odnosu na tuženu općinu i to za razdoblje od kada je njezin posjed postao nepošten, odnosno od 7. prosinca 1997. kada se tužiteljica prvi put bezuspješno obratila tom tuženiku sa zahtjevom za naknadu vrijednosti predmetnih nekretnina. Utvrđeno je da su prije toga navedene nekretnine (do 1994.) bile u društvenom vlasništvu s pravom korištenja Općine Buje te da ih je ona uredila kao nogometno igralište (koje se ne može smatrati građevinskim objektom) i koje je potom voljom te općine koristio NK „G.-O.“.

 

Pravilno su nižestupanjski sudovi utvrdili da je samo tužena općina dužna isplatiti naknadu za koristi koje je imala za vrijeme posjedovanja predmetnih nekretnina jer je utvrđeno, što se u reviziji ne osporava, da je od 7. prosinca 1997. postala nepošteni posjednik nekretnina koje su u suvlasništvu tužiteljice.

 

Naprotiv, glede tuženog nogometnog kluba tijekom postupka je utvrđeno da je koristio predmetne nekretnine samo na način i u okviru onog što mu je dozvoljavala tužena općina i zapravo ne izvršavajući nikakvu svoju vlast glede spornih nekretnina te onog što je na njima izgrađeno. Iako nižestupanjski sudovi pogrešno zaključuju da se u konkretnom slučaju radi o odnosu posrednog i neposrednog posjednika stvarni položaj tuženog nogometnog kluba nalazi se u institutu pomoćnika u posjedovanju, jer posjed nema onaj tko ne izvršava nikakvu svoju vlast glede neke stvari (članak 12. stavak 1. ZV-a).

 

Zbog toga je ovaj tuženik, koji je izvršavao tuđu faktičnu vlast na stvari i postupao po uputama tužene općine, bio samo pomoćnik u posjedovanju pa kao takav, na temelju odredbi iz članka 164. i 165. ZV-a, vlasniku nije dužan isplatiti koristi koje je imao za vrijeme dok se služio nogometnim igralištem (jer ga nije ni koristio kao posjednik).

 

U reviziji tužiteljice se pogrešno tvrdi da se u ovom slučaju imao primijeniti institut stjecanja bez osnove iz članka 214. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - u nastavku teksta: ZOO) jer se odredbe iz članka 164. i 165. ZV-a, kao specijalne pravne norme, uvijek primjenjuju u sporovima u kojima je postavljen vlasničkopravni zahtjev za povrat stvari (članak 161. ZV).

 

U odnosu na visinu sporne novčane tražbine nižestupanjski sudovi utvrđuju da tužiteljica predmetno nogometno igralište nije privela namjeni pa da bi te nekretnine mogla davati u zakup samo kao poljoprivredno zemljište, slijedom čega je visina naknade za njihovo korištenje, koja pripada tužiteljicu kao suvlasnicu, primjenom odredbe iz članka 223. ZPP-a, utvrđena u ukupnoj visini od 52.492,00 kn, koji iznos predstavlja 1/2 zakupnine za jedanaest godina korištenja zemljišta na kojem se nalazi nogometno igralište.

 

Revidentica neosnovano prigovara visini dosuđene naknade tvrdeći da ima pravo na naknadu za zakup tog zemljišta, ali ne kao poljoprivrednog već kao zemljišta za sport i rekreaciju, što je protivno njenom (jedinom) dokaznom prijedlogu istaknutom na ročištu od 3. prosinca 2003. (list 28 spisa), kada je sama izrijekom predložila izvođenje dokaza – pribavljanjem podataka o cijeni naknade za korištenje poljoprivrednog zemljišta, koji podaci tijekom postupka, s obzirom na odgovore mjerodavnih državnih tijela, neupitno nisu pribavljeni.

 

Osim toga, u podnesku od 9. studenog 2009. (list 104 spisa) tužiteljica prepušta sudu da sam, po slobodnoj ocijeni, dakle, primjenom odredbe iz članka 223. ZPP-a, utvrdi „minimalan iznos odnosne naknade neovisno od toga da li se radi o poljoprivrednom zemljištu ili nogometnom igralištu“, ističući da je te podatke teško i čak nemoguće pribaviti od porezne uprave. Za istaknuti je da na okolnosti visine sporne naknade tužiteljica tijekom cjelokupnog postupka nije predlagala nikakve druge dokaze.

 

Slijedom navedenog, polazeći od raspravnog načela iz članka 7. ZPP koje se ne primjenjuje samo glede utvrđivanja činjenica već i u odnosu na izvođenje dokaza, nižestupanjski su sudovi pravilno utvrdili visinu koristi iz članka 165. stavak 1. ZV-a koju tužena općina Oprtalj mora platiti tužiteljici.

 

Konačno, prema članku 38. Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine", broj 9/94., 35/94., 112/00., 114/01., 79/06. i 45/11.) takvu je naknadu, u slučaju ustanovljena zakupa kod nepotpunog izvlaštenja, moguće odrediti i u obliku jednokratnog iznosa za cijelo vrijeme trajanja zakupa pa je i na osnovi tog zakonodavnog rješenja, navedenu naknadu u ovom slučaju bilo moguće utvrditi u jednokratnom iznosu prema cijenama u vrijeme presuđenja kako su to pravilno utvrdili nižestupanjski sudovi. Zbog toga tužiteljicu na dosuđenu novčanu tražbinu pripada i zakonska zatezna kamata koja teče od dana presuđenja.

 

Prema tome, ispitujući pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji utvrđeno je da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je na temelju članka 393. ZPP valjalo presuditi kao u izreci.

 

U Zagrebu, 6. ožujka 2012.