Broj: Rev 2282/11

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. O. iz R., zastupanog po punomoćnici D. D., odvjetnici u R., protiv tuženica 1. A. M. i 2. R. M., obje iz C., obje zastupane po punomoćniku I. R., odvjetniku u R., radi namirenja tražbine, odlučujući o reviziji tuženica izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-3304/2008-2 od 16. ožujka 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci (pogrešno označeno u Crikvenici) broj P-4801/06-18 od 5. veljače 2008., u sjednici održanoj 2. listopada 2013.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se revizija tuženica kao neosnovana.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke naloženo je tuženicama dopustiti namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 720.954,73 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje počev od 19. listopada 2004. do 30. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po stopi od 14% godišnje, sudskom prodajom založene nekretnine kč.br. 8, u naravi kuća, dvorište i livada u F., površine 425 čhv, upisane u zk.ul. 189 k.o. F., u roku od 15 dana.

              U toč. II. izreke naloženo je tuženicama isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 41.287,00 kn, u roku od 15 dana, dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tužitelj odbijen.

              Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tuženica kao neosnovane, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena. Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

              Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnose tuženice, a presudu pobijaju pozivom na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

              Predlažu da se revizija prihvati, nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da se one preinače i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

              Tužitelj na reviziju tuženica nije odgovorio.

              Revizija tuženica nije osnovana.

              Ovaj je revizijski sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje ZPP) u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u okviru određeno navedenih revizijskih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

              Ispitujući na takav način pobijanu presudu ne nalazi se da bi u njenom donošenju bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koju se revizijom upire.

              Naime, u ovom postupku tužitelja je zastupala punomoćnica D. D., odvjetnica u R. i prisustvovala svim ročištima, kao i ročištu o održanoj glavnoj raspravi 31. siječnja 2008. kada je došlo i do zaključenja glavne rasprave. Stoga, zastupanje tužitelja po zamjenici punomoćnice, S. Š., odvjetničkoj vježbenici iz R., na raspravi od 11. prosinca 2007. kada nije došlo do zaključenja glavne rasprave, već dapače do njene odgode, nije dovelo do apsolutno bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

              Iz istih razloga u postupku nije došlo niti do relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 98. ZPP, jer se ima smatrati da je sve radnje zamjenice punomoćnice, a odvjetničke vježbenice S. Š., odobrila stranka, odnosno njezin punomoćnik D. D., odvjetnica u R., prisustvom i raspravljanje na raspravi od 31. siječnja 2008. kada je došlo do zaključenja glavne rasprave.

              U postupku nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, jer je suprotno reviziji, a upravo na prijedlog punomoćnika tuženica, sud odredio provedbu dokaza saslušanjem tužitelja i drugotuženice, jer je punomoćnik tuženica pružio obavijest sudu da prvotuženica ima problema sa sluhom i da o predmetu spora nema osobnih saznanja.

              Ujedno je punomoćnik tuženica, a sve sukladno odredbi iz čl. 268. st. 2. ZPP, primio poziv za stranku, čime je sud zapravo drugotuženici poziv za saslušanje uputio preko njezinog punomoćnika, a sve sukladno navedenoj zakonskoj odredbi. Ujedno je pozivom za ročište radi saslušanja upućenom preko punomoćnika upozorio na mogućnost iz odredbe čl. 268. st. 3. ZPP, tj. da stranka koja dođe na ovo ročište može biti saslušana i u odsutnosti druge stranke koja se pozivu za saslušanje nije odazvala. (list 27 i list 30. spisa).

              Prema tome, u smislu odredbe iz čl. 265. st. 2. ZPP, sud je imao ovlaštenje da na raspravi od 31. siječnja 2008. sasluša samo tužitelja koji je tom ročištu uredno pristupio, a u odsutnosti drugotuženice koja se ročištu radi saslušanja nije odazvala bez opravdanog razloga.

              Kada tuženice prigovaraju počinjenju bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 4. ZPP-a, iz razloga što sud nije prihvatio prijedlog punomoćnika tuženica da se u postupku provede građevinsko vještačenje kojim bi se utvrdila stvarna vrijednost tražbine, valja reći da se zapravo taj prigovor svodi na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja, a ne na okolnost da bi sud svoju odluku utemeljio na nedopuštenim raspolaganjima stranaka o čemu govori odredba iz čl. 354. st. 2. toč. 4. ZPP-a.

              Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje kao revizijski razlog nije dopušteno iznositi u reviziji, sukladno odredbi iz čl. 385. ZPP, zbog čega se ni ovaj revizijski sud ovim pitanjima više nije ovlašten baviti u ovoj fazi postupka.

              I materijalno je pravo u postupku pravilno primijenjeno kada je sud prihvatio tužbeni zahtjev i dopustio namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 720.954,73 kn, s pripadajućom kamatom.

              Time je sud valjanom primjenom odredbe iz čl. 103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje ZOO) zauzeo stajalište da se radi o valjanom ugovoru o priznanju duga sklopljenog između stranaka glede tražbine koja je predmetom ovog spora i da taj ugovor nije ništav i proizvodi pravne učinke tako što obvezuje ugovorne stranke. Samim time, pravilnom je primjenom i odredbe iz čl. 336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06 – dalje ZV) prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

              Ovaj revizijski sud stoga u cijelosti prihvaća razloge drugostupanjske presude, pa se na temelju čl. 396.a) ZPP-a umjesto posebnog obrazloženja poziva na razloge iz drugostupanjske presude.

              Na temelju odredbe čl. 396.a) st. 2. ZPP ti će razlozi biti objavljeni na Internetskim stranicama.

U Zagrebu, 2. listopada 2013.