Broj: Rev 1024/10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. K. iz S., tužiteljice Lj. B. iz G. H., tužiteljice M. Š. iz S., i tužitelja A. C. iz S., koje zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u S., protiv tuženice J. D. iz S., koju zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik u V., radi predaje u suposjed, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžx-1122/09 od 18. veljače 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj IP-200/02 od 30. lipnja 2009., u sjednici održanoj 5. studenoga 2013.,
p r e s u d i o j e
Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom tuženici je naloženo u roku od 15 dana predati u suposjed tužiteljima zemljište u S. označeno kao čest. zem. 266/3 (k.č.br. 2488/1) KO S. te naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 41.148,40 kn.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Sadržajno tuženica osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže uvažiti reviziju i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti presude i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
Tužitelji nisu odgovorili na reviziju.
Revizija je neosnovana.
Predmet spora je zahtjev za predaju zemljišta u suposjed, koji zahtjev tužitelji temelje na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da su kao nasljednici pok. P. C., zajedno s tuženicom knjižni i izvanknjižni suvlasnici k.č.br. 266/3 (k.č.br. 2488/1) k.o. S., a koju nekretninu, pozivajući se na svoje pravo iz kupoprodajnog ugovora od ... sklopljenog s A. C. pok. P., u cijelosti posjeduje tuženica.
Pošavši od utvrđenja:
- da su tužitelji uknjiženi suvlasnici te nasljednici uknjiženih suvlasnika čest. zem. 266/3 z.u. 269 k.o. S., jer da iz rješenja o nasljeđivanju broj ... od ... proizlazi da su P. C. naslijedili A. C. za 7/10 dijela, M. A., D. C. i M. C. za po 1/10 dijela, na temelju rješenja broj ... od ... D. C. naslijedili su M. Š., A. C., M. A., L. C. i V. D. za po 1/5 dijela, na temelju rješenja broj ... od ... A. C. naslijedio je P. C. za cijelo, na temelju rješenja broj ... od ... L. C. naslijedio je A. C., a na temelju rješenja broj ... od ... R. C. naslijedile su J. K. i Lj. B.,
- da je predmetna nekretnina prema podacima Područnog ureda za katastar S. cijepana 1988. na čest. zem. 2488/1 i 2488/2, a koja promjena nije zavedena u zemljišnim knjigama,
- da je na čest. zem. 2488/1 kao posjednik bio upisan A. C. P.,
- da je A. C. pok. P. kupoprodajnim ugovorom od ... tuženici prodao čest. zem. 266/3 (kat. čest. 2488/1) u površini od 811 m2, odnosno cijelu spornu nekretninu,
- da kupoprodajni ugovor nije proveden u zemljišnim knjigama,
- da iz posjedovnog lista br. ... od ... proizlazi da je na predmetnoj nekretnini k.č.br. 2488/1, površine 811 m2, kao posjednica upisana J. D. pok. R. za 1/1 dijela cjeline, a na temelju kupoprodajnog ugovora od ... i izjave J. D.,
- da tužitelji ne osporavaju da je tuženica kupila dio nekretnine u vlasništvu A. C.,
prvostupanjski sud zaključuje da su tužitelji u cijelosti dokazali činjenicu suvlasništva na predmetnoj nekretnini, isključivi posjed tuženice i identitet stvari, a da nisu u smislu čl. 42. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje u tekstu: ZVSP) međusobno podijelili posjed stvari, zbog čega je zahtjev tužitelja na temelju odredbe čl. 38. st. 1. ZVSP ocijenio osnovanim.
Drugostupanjski sud prihvatio je utvrđenje prvostupanjskog suda kao i zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva, obzirom da se tuženica nalazi u posjedu cijele nekretnine, a tužitelji su nasljeđivanjem upisanih zemljišnoknjižnih suvlasnika M. A., D. C. i M. C. stekli suvlasništvo predmetne nekretnine.
Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.
Tuženica u reviziji nije ukazala određeno niti na jednu povredu odredaba parničnog postupka, a kako nije učinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to se istaknuti revizijski razlog bitne povrede odredaba postupka ukazuje neosnovanim.
U smislu odredbe čl. 385. ZPP revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa pretežni navodi revizije kojima se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao nedopušteni nisu ocjenjivani.
Neosnovano tuženica ustraje u navodima da je stekla vlasništvo na temelju pravnog posla na cijeloj predmetnoj nekretnini, ističući da je platila u cijelosti kupljeno i da je stupila u posjed predmetnog zemljišta u cijelosti.
Naime, točno je da prema odredbama ZVSP vrijedi načelo povjerenja u zemljišne knjige, koje omogućava poštenom stjecatelju derivativno stjecanje prava vlasništva i drugih stvarnih prava od nevlasnika.
Međutim, u konkretnom slučaju, a na temelju odredbe čl. 388. st. 2. ZVSP, vezano za stjecanje prava vlasništva mjerodavno je pravo u vrijeme sklapanja pravnog posla (kupoprodajnog ugovora od ...) pa stoga valja primijeniti Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 - dalje: ZOVO) i opće pravno načelo da nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima, dok je zaštita poštenog stjecatelja stvari od nevlasnika bila propisana odredbom čl. 31. navedenog zakona isključivo kod stjecanja pokretnina.
Na temelju spomenutog općeg pravnog načela tuženica kao kupac, unatoč dobroj vjeri glede stjecanja vlasništva na predmetnoj nekretnini, nije mogla steći vlasništvo na cijeloj nekretnini, jer prodavatelj nije mogao prenijeti na nju više prava nego što ga je sam imao, s obzirom da nije bio vlasnik cijelog zemljišta već samo dijela zemljišta.
Prema odredbi čl. 38. st. 1. ZVSP, nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.
Posjedujući cijelu nekretninu tuženica vrijeđa pravo ostalih suvlasnika na suposjed nekretnine razmjerno njihovom suvlasničkom dijelu, pa su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz navedene odredbe kada su zahtjev tužitelja, temeljen na odredbi čl. 46. st. 1. ZVSP, ocijenili osnovanim i kao takvog ga prihvatili.
Stoga nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 5. studenoga 2013.
