Baza je ažurirana 11.12.2024.
zaključno sa NN 122/24
EU 2024/2679
Broj: Gžx-140/11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vicka Prančića, kao predsjednika vijeća, Nataše Jerković kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Borisa Mimice, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. B. d.d., B., kojega zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u M., protiv tuženica: pod 1.) Z. S., rođ. D., iz S., pod 2.) Z. V., iz Z., i pod 3.) T. V., iz Z., koje zastupaju punomoćnici A. R. i S. G., odvjetnici u S., radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženica pod 1.), 2.) i 3.) protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P - 1067/02 od 30. travnja 2010. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 26. studenoga 2013. godine,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P - 1067/02 od 30. travnja 2010. godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom:
- utvrđeno je da je tužitelj suvlasnik za 460/660 dijela čest. zem. 5527/2 upisane u ZU 1579 k.o. B. – B. V. pa su tužene dužne trpjeti da tužitelj temeljem te presude ishodi uknjižbu tog prava suvlasništva na svoje ime u zemljišnoj knjizi za k.o. B. – B. V. uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika odnosno njihovih pravnih prednika A. - T. S. i V. V. rođ. S. (toč. I izreke),
- dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev i to za 200/660 dijela čest. zem. 5527/2 upisane u ZU 1579 k.o. B. – B. V. (toč. II izreke),
- odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (toč. III izreke).
Protiv navedene presude žalbe su podnijeli:
- tužitelj, pobijajući istu u odbijajućem dijelu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst i 25/13 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se u tom dijelu presuda preinači ili ukine,
- tuženici, pobijajući istu u dosuđujućem dijelu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se u tom dijelu presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Odgovori na žalbe nisu podneseni.
Nakon što je pobijana presuda ispitana u granicama razloga navedenih u žalbi, te onih na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja zbog sljedećih razloga.
Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenje stečenog prava vlasništva čest. zem. 5527/2 upisane u ZU 1579 k.o. B. – B. V. kao pašnjak površine 660 m2.
Prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, u bitnom za spor, utvrdio:
- da je rješenjem bivše SO M. br. UP-10-03-764/2 – 1970 od 13. studenoga 1970., među ostalim i predmetna nekretnina, tada kao nacionalizirano zemljište u društvenom vlasništvu, dodijeljena na korištenje pravnom predniku tužitelja, tadašnjem HP „B.“, u svrhu izgradnje depadanse h. „B.“,
- da je rješenjem nadležnog tijela o odobrenju za izgradnju br. UP-04-2797/2 – 70 od 4. prosinca 1970., pravnom predniku tužitelja, tadašnjem HP „B.“, kao investitoru druge faze izgradnje h. „B.“, odobrena izgradnja investicijskog objekta „V. B.“, kapaciteta 92 ležaja na građevinskom zemljištu označenom kao čest. zem. 5527/2, 5530/1, 5530/2 i 5530/3 k.o. B. – B. V., realizacija koje gradnje je i ostvarena time da čest. zem. 5527/2 sada u naravi predstavlja dvor hotelskog kompleksa na dijelu kojeg su izgrađene pristupne stepenice za hotel,
- da je rješenjem fonda, Klasa: 943-01/96-01/518, od 7. svibnja 1996., u vrijednost društvenog kapitala pravnog prednika tužitelja procijenjen dio čest. zem. 5527/2 k.o. B. – B. V. u površini od 460 m2.
Kod prednjih utvrđenja, koja imaju uporište u provedenim dokazima pa ih kao pravilna prihvaća i ovaj sud, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je tužitelj stekao pravo vlasništva na dijelu predmetne nekretnine koji je citiranim rješenjem fonda procijenjen u vrijednost društvenog kapitala pravnog prednika tužitelja.
Naime, prema odredbi članka 360. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, dalje: ZVDSP) pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvarima u društvenom vlasništvu postalo je pretvorbom nositelja toga prava – pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni sljednik dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar podobna biti predmetnom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno, a prema odredbi stavka 2. istog članka pravo upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu osobe koja se do stupanja na snagu toga Zakona nije pretvorila u subjekt prava vlasništva, postaje stupanjem na snagu tog Zakona pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetnom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.
No, odredbom članka 390. stavka 1. ZVDSP-a propisano je da se odredbe članka 360. do 365. toga Zakona ne primjenjuju na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi.
Prema odredbi članka 390.a ZVDSP-a trgovačko društvo kao pravni sljednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile:
- društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i
- koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i
- čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.
Pritom treba reći da naprijed navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene da bi trgovačko društvo bilo vlasnik nekretnina.
Dakle, trgovačko društvo koje je pravni sljednik društvenog poduzeća koje je provelo pretvorbu društvenog kapitala ne može postati vlasnik nekretnina koje nisu procijenjene u kapital prilikom pretvorbe vlasništva. Procjena vrijednosti nekretnine u društveni kapital je, naime, nužna pretpostavka bez koje nema mogućnosti stjecanja prava vlasništva.
U konkretnom slučaju su rečene zakonske pretpostavke ostvarene, kako to prvostupanjski sud pravilno utvrđuje, u odnosu na dio čest. zem. 5527/2 k.o. B. – B. V. u površini od 460 m jer je taj dio zemljišta procijenjen u kapital prilikom pretvorbe vlasništva.
U navedenim okolnostima, jer čest. zem. 5527/2 k.o. B. – B. V. ima veću površinu od one procijenjene u kapital prilikom pretvorbe vlasništva, trebalo je u postupku utvrditi, točnije rečeno lokacijski identificirati onaj dio predmetne nekretnine površine 460 m2 koji je procijenjen u kapital prilikom pretvorbe vlasništva jer je samo u odnosu na taj dio tužbeni zahtjev osnovan. Stoga ovaj propust u nastavljenom postupku valja otkloniti. Naime, suprotno implicitno izraženom stavu prvostupanjskog suda koji je tužbeni zahtjev djelomično prihvatio izrazivši rečeni dio procijenjene nekretnine kroz suvlasništvo (460/660 dijela čest. zem. 5527/2 k.o. B.1 – B.2), ovdje nema mjesta uspostavljanju takvog suvlasništva.
Stoga je na temelju odredbe iz čl. 370 ZPP pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak u kojem će prvostupanjski sud postupiti po prednjoj uputi.
U Splitu, 26. studenoga 2013.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.