Broj: Gžzk-795/2012
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji Sovjetki Režić, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja upisa: 1. J. M. iz Š. B., B., 2. P. B. pok D. iz P. D. i 3. J. B. iz B., B., zastupanih po punomoćniku F. O., odvjetniku u I. protiv protivnika upisa I. B. iz B., U. B. S. 55/20, rješavajući žalbu predlagatelja upisa protiv rješenja O. suda u S. G. Z.-870/11 od 20. lipnja 2011. godine, dana 20. prosinca 2013. godine,
r i j e š i o j e
1.Odbija se žalba predlagatelja upisa kao neosnovana i pobijano rješenje potvrđuje.
2. Nalaže se brisanje zabilježbe rješenja o odbijanju prijedloga u z.u. 1808 k.o. J. te obavještavanje sudionika o tome.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem je odbijen prijedlog za uknjižbu prava vlasništva predlagatelja upisa na nekretninama upisanim kao čest. zem. 4720/4, 4770/4, 4774/3, 4776 i 4809 z.u. 1808 k.o. J. (toč. I. izreke) te je naložena zabilježba rješenja o odbijanju prijedloga (toč. II. izreke).
Žale se predlagatelji upisa, pobijajući rješenje u cijelosti iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH , 123/08, 57/11, 55/13 i 60/13 - dalje:ZPP) u vezi s odredbom čl. 91.st.1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 91/96,,137/99,114/01, 100/04,107/07, 152/08, 126/10- Odluka USRH i 55/13, dalje: ZZK) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači ili ukine.
Žalba nije osnovana.
Predlagatelji upisa su prijedlogom podnesenim 10. lipnja 2011. godine zatražili upis svog prava vlasništva u odnosu na nekretnine upisane u naprijed navedenom zemljišnoknjižnom ulošku temeljeći taj prijedlog na kupoprodajnom ugovoru koji su, kao kupci zaključili s prodavateljem I. B. 8. lipnja 2011. godine.
Prvostupanjski je sud odbio prijedlog utvrdivši da:
- u kupoprodajnom ugovoru od 8. lipnja 2011. godine koji služi kao tabularna isprava nije naveden osobni identifikacijski broj prodavatelja I. B. (čl. 54. st. 3. ZZK);
- je ovjera specijalne punomoći koju je za sklapanje pravnog posla s predlagateljima upisa izdao protivnik upisa sastavljena na stranom jeziku, a uz nju nije priložen prijevod ovjerovljen od sudskog tumača (čl. 104. ZZK);
- su predlagatelji pod 1. i 3., J. M. i J. B., uz prijedlog priložili preslike svojih osobnih iskaznica izdanih u B., a ne i dokaz o hrvatskom državljanstvu.
Predlagatelji u svojoj žalbi ističu da prodavatelj kao strani državljanin nije dužan dostavljati OIB jer ga ni nema, da tekst potvrde o ovjeri prodavateljevog potpisa kao i apostille koji su ispisani ćirilicom i na srpskom jeziku nije trebalo prevoditi jer da jer da je sadržaj tih potvrda razumljiv te da predlagatelji pod 1. i 3. imaju dvojno državljanstvo: bosansko i hrvatsko u kojem pravcu da će dostaviti odgovarajuće isprave.
Predlagatelji s pravom primjećuju da nije bilo mjesta odbijanju njihovog prijedloga za upis zbog nenavođenja osobnog identifikacijskog broja prodavatelja u kupoprodajnom ugovoru, s obzirom na to da u S. taj broj još uvijek nije uveden kao podatak za ustanovljenje identiteta neke osobe, a odredba čl. 54. st. 3.ZZK (koja se primjenjuje od 1. siječnja 2009. godine) dopušta primjenu jedinstvenog matičnog broja građana do dodjeljivanja OIB-a. Prodavateljev jedinstveni matični broj građana u ugovoru je naveden.
Nisu, međutim, u pravu kada tvrde da uz isprave sastavljene na stranom jeziku nisu bili dužni priložiti prijevod. Ma koliko bio blizak i poznat srpski jezik isprava sastavljena na tom jeziku (k tome i ćiriličnim pismom koji je znatno manje u uporabi od latiničnog) ne može se smatrati ispravom sastavljenom na hrvatskom jeziku.
Konačno, u pogledu dokaza o državljanstvu predlagatelja pod 1. i 3. valja kazati da odredbe ZZK ne sadrže obvezu prilaganja tih isprava, ali, s obzirom na dikciju odredbe čl. 356. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99 - Odluka USRH, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 , 38/09, 153/09, 143/12) kojom je ograničena mogućnost stjecanja vlasništva nekretnina na području R. H. stranim fizičkim i pravnim osobama (pod uvjetom uzajamnosti i uz odobrenje ministra vanjskih poslova RH) s pravom je prvostupanjski sud zaključio da su predlagatelji trebali pružiti dokaze da ispunjaju uvjete propisane ZV-om za stjecanje nekretnina na području naše države. Kako taj dokaz nisu priložili zemljišnoknjižni sud, prema raspoloživim podacima, nije mogao utvrditi da su ispunjene pretpostavke za prijenos prava vlasništva s imena prodavatelja na imena kupaca pa je pravilno postupio kada je zahtjev za upis odbio.
Na žalbeni navod predlagatelja o tome da će u budućnosti priložiti dokaze o hrvatskom državljanstvu predlagatelja pod 1. i 3. potrebno je odgovoriti da je prema odredbi čl. 107. ZZK za odlučivanje o prijedlogu za upis mjerodavno stanje u času kada je prijedlog stigao zemljišnoknjižnom sudu što znači da naknadno prilaganje potrebnih isprava nije dopušteno.
Iz navedenih je razloga, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 128. st.1. i 91. st. 1. ZZK žalba predlagatelja upisa odbijena kao neosnovana i pobijano rješenje potvrđeno te naloženo brisanje zabilježbe odbijanja upisa i obavještavanje sudionika.
U Splitu 20. prosinca 2013. godine
