Broj: Rev 2431/12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. N. iz Z., zastupanog po punomoćniku M. T., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Grada Zagreba, zastupanog po punomoćniku T. P., odvjetniku u Odvjetničkom društvu B., P., S. iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-12217/11-2 od 21. veljače 2012., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4717/11 od 28. rujna 2011., u sjednici održanoj 19. ožujka 2014..,
r i j e š i o j e
Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrđeno da je tužitelj temeljem kupoprodajnih ugovora od 28. rujna 1995. i 1. kolovoza 1996. stekao pravo vlasništva nekretnina pobliže navedenih i označenih kao u izreci prvostupanjske presude, slijedom čega mu je tuženik dužan izdati tabularnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva na tim nekretninama, a tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 27.320,00 kn.
Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika te je preinačena prvostupanjska presuda na način da je tužitelj u cijelosti odbijen s tužbenim zahtjevom, a tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 25.986,00 kn.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a također i u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju na način da preinači pobijanu presudu te odbije žalbu tuženika i potvrdi prvostupanjsku presudu.
Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.
Revizija nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a) i čl. 373. b) ZPP.
U slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, one mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U ovoj pravnoj stvari predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva temeljem kupoprodajnog ugovora te izdavanje tabularne isprave. Radi se o nenovčanom zahtjevu, a vrijednost predmeta spora utvrđena je u visini od 120.000,00 kn prema odluci suda na zapisniku od 4. studenoga 2008.. Stoga revizija tužitelja nije dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP obzirom da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, a revizija nije dopuštena niti u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, jer se u ovom predmetu ne radi o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, a drugostupanjska presuda nije donesena sukladno odredbama čl. 373. a) i čl. 373. b) ZPP.
U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Tužitelj u reviziji navodi materijalnopravno pitanje je li osoba koja dokaže da je izvanknjižni nositelj prava korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu stječe pravo vlasništva na toj nekretnini po sili zakona, kojeg se upis provodi temeljem odluke suda i je li sud dužan primijeniti odgovarajuće materijalnopravne propise sve i ako se tužba na njih ne poziva. Tako postavljeno materijalnopravno pitanje je prije svega navedeno općenito, a o tako postavljenom pitanju ne ovisi niti odluka u ovoj pravnoj stvari. Naime, drugostupanjski sud je prvenstveno preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužitelja na temelju odredbe čl. 115. i čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96 – dalje: ZVDSP), odnosno iz razloga što je tužitelj tražio utvrđenje prava vlasništva na temelju kupoprodajnih ugovora, a na temelju navedenih odredbi ZVDSP pravo vlasništva temeljem pravnog posla stječe se tek upisom u zemljišnu knjigu. Slijedom toga postavljeno pravno pitanje nije od značaja za odluku u ovoj pravnoj stvari.
Stoga je temeljem odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 392. b) st. 2. ZPP reviziju tužitelja valjalo odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.
U Zagrebu, 19. ožujka 2014.
