Baza je ažurirana 10.10.2024. 

zaključno sa NN 90/24

EU 2024/2656

Pristupanje sadržaju

Rev 86/09 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Rev 86/09

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i Aleksandra Peruzovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G., d. o. o. P., zastupanog po punomoćnici S. D., odvjetnici u P., protiv tuženika G. M. p. d. o. o. P., zastupanog po punomoćnicima Z. S., V. J. i M. T. G. iz Zajedničkog odvjetničkog ureda iz S., radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-294/07 od 25. kolovoza 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Petrinji poslovni broj P-638/03-29 od 18. prosinca 2006., u sjednici održanoj  30. travnja 2014.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana revizija tužitelja.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja  suđeno je:

 

              „I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja G., d. o. o. P. koji glasi:

 

              ''Tuženik je dužan predati tužitelju u posjed prostor slobodan od osoba i stvari koji se nalazi u P., na adresi …, koji se nalazi na zemljišnoknjižnoj čest. br. K 313/1, čest. kat. br. 1858, z. k. ul. br. 2916 k. o. P..

 

              Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 7.320,00 kuna.''

 

              II/ Nalaže se tužitelju G., d. o. o. P. da tuženiku 'G.' M. p. d. o. o. P. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 33.001,00 kuna, u roku od 15 dana.“

 

              Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da revizijski sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja  na ponovno suđenje.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

             

              Revizija nije osnovana.

 

              Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku  ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 - dalje: ZPP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 117/03) a u vezi s odredbom čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 84/08), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

              Prema odredbi čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP bitna povreda odredaba parničnog postupka  postoji ako presuda ima nedostataka zbog koji se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda uopće nema razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni i proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danih u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

 

              Revident u reviziji ističe kako postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka  u nižestupanjskim presudama jer se iste ne mogu ispitati i da iste imaju nerazumljive razloge koji su u proturječju izreci i razlozima presude. Pritom navodi i kako drugostupanjski sud nije u obrazloženju presude ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja, te da je pogrešno interpretirao bitne žalbene navode, te da postoji proturječje između onoga što se u navodi u žalbi i onoga što drugostupanjski sud navodi u obrazloženju presude.

 

              Pritom revident obrazlaže i ocjenu dokaza provedenih u tijeku postupka, a što predstavlja razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja  zbog kojeg se revizija ne može izjaviti (čl. 385. ZPP).

 

              Nadalje, drugostupanjski sud je u potpunosti i pravilno interpretirao sadržaj žalbe podnesene protiv prvostupanjske presude. Ista je podnesena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te se u sadržaju žalbe ističe kako je nesporno utvrđeno da je sporni poslovni prostor koji je predmet tužbe u posjedu tuženih, a da  tužitelj kao izvanknjižni vlasnik ima pravo na temelju jačeg prava na posjed na predaju navedenog poslovnog prostora od strane tuženih. Ujedno u žalbi ističe kako tužitelj nikada nije tvrdio da je gruntovni vlasnik prostora.

 

              Drugostupanjski sud povodom žalbe tužitelja je u potpunosti i istinito ocijenio sve žalbene razloge i žalbene navode, te obrazložio zašto smatra da je tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdio da je vlasnik sporne nekretnine, te da mu na temelju odredbe čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01 – dalje: ZVDSP), pripada pravo na predaju nekretnine, te nalaganje tuženiku da se iseli iz navedenog prostora.

 

S obzirom da revizija nije podnesena zbog pogrešne primjene materijalnog prava, revizijski sud nije bio ovlašten zbog tog razloga ispitivati pobijanu presudu.

 

Budući da se nije ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka istaknut u reviziji, to je valjalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

 

U Zagrebu, 30. travnja 2014.