Broj: Gž-299/2013
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Antuna Dominko kao predsjednika vijeća, te Davorke Hudoletnjak kao suca izvjestitelja i Smiljke Premužić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. D. iz V., sada u U., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. D., M. B., P. M. i H. Č., iz G., protiv tužene R. K. iz U., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda T. V. & N. R., iz V., radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Grubišnom Polju broj P-1020/12-8 od 18. prosinca 2012. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 15. svibnja 2014. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda Općinskog suda u Daruvaru Stalna služba u Grubišnom Polju broj P-1020/12-8 od 18. prosinca 2012. godine.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice da se zabrani tuženici uznemiravanje tužiteljice u vlasništvu njezinih nekretnina pobliže navedenih u izreci na način da je tuženik tijekom 2009. godine postavio žičani plot na betonskim stupovima na nekretninama u vlasništvu tužitelja u dubini od 1,5 m , te da se naloži tuženiku da ukloni postavljeni žičani plot na betonskim stupovima u roku od 15 dana.
Tužiteljici je naloženo da tuženoj nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.450,00 kuna u roku od 15 dana.
Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba nije osnovana.
Tužiteljica u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno odnosno nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer je pogrešno zaključio da tuženica nije uznemirila tužiteljicu u vlasništvu njezinih nekretnina na način kako je to opisano u tužbi i tužbenom zahtjevu a zbog toga nije proveo predloženi dokaz očevidom na licu mjesta.
Ovi navodi žalbe nisu osnovani jer je prvostupanjski sud pravilno pozivom na odredbu čl. 167. st . 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 - dalje: ZVDSP) ocjenjivao osnovanost tužbenog zahtjeva na temelju činjeničnih navoda tužbe, te pravilno zaključio da pravo na zaštitu od uznemiravanja pripada vlasniku ako ga treća osoba bespravno uznemirava na drugi način a ne oduzimanjem stvari kako je to propisano citiranom zakonskom odredbom, a iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je tuženica oduzela dio posjeda nekretnine tužiteljice u širini od 1,5 m po cijeloj dužini njezinih nekretnina prilikom gradnje ograde 2009. godine a koju je izgradila na nekretnini tužiteljice.
Zbog navedenog prvostupanjski sud je pravilnom primjenom čl. 300. st . 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 dalje: ZPP) odbio izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta.
Kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenice iznesene tijekom postupka i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, žalbu tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovanu i primjenom čl. 368. st . 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu.
O troškovima postupka odlučeno je pravilnom primjenom čl. 154. st . 1. u vezi čl. 155. st . 1. i 2. ZPP-a pa je primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrđena odluka o troškovima postupka.
O troškovima žalbe ovaj sud nije odlučivao jer taj trošak tužiteljica nije zahtijevala.
U Bjelovaru, 15. svibnja 2014. godine
