Broj: Gž-972/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

            Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Mariji Vetmi, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagateljice A. P. rođene B. iz Z., koju zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik u D., protiv protu-stranke I. B. iz D., kojeg zastupa punomoćnica H. S. S., odvjetnica u D., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, odlučujući o predlagateljičinoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku 10-posl. br. R1-140/08 od 24. travnja 2012. godine, dana 24. rujna 2014. godine

 

r i j e š i o   j e

 

            Odbija se žalba kao neosnovana i u pobijanom dijelu (toč. I. izreke) potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku 10-posl. br. R1-140/08 od 24. travnja 2012. godine.

 

Obrazloženje

 

            Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je doslovce:

            „I. O d b i j a  s e prijedlog predlagateljice A. P. rođ. B. radi razvrgnuća suvlasničke zajednice

            II. O d b i j a  s e  zahtjev protu-stranke I. B. za naknadom troškova zastupanja po stručnoj osobi – odvjetniku.“

 

            Protiv toč. I. izreke prvostupanjskog rješenja pravodobnu žalbu izjavila je predlagateljica s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

            Žaliteljica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 192. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 – u daljnjem tekstu: ZPP). Prema  žaliteljičinom shvaćanju ne radi se o preinaci nego ispravku prijedloga time što je umjesto  protu-stranke ,koja je u trenutku podnošenja prijedloga za razvrgnuće suvlasničke zajednice bila suvlasnik nekretnina koje su predmet postupka,označila  protu-strankinog sina, koji se u međuvremenu upisao kao suvlasnik tih nekretnina u zemljišnoj knjizi.

             Dakle, prema žaliteljičinom poimanju, protu-strankin sin je njegov pravnom slijednik  koji temeljem zakona postaje stranka u postupku, radi čega  nije potrebna njegova suglasnost, već  on stupa u pokrenuti postupak iza svog prednika.

 

            Žalba nije osnovana.

 

            Iz rezultata procesne građe proizlazi:

- da je predlagateljica podnijela zahtjev protiv protu-stranke radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina i da je u međuvremenu protu-stranka svoj suvlasnički dio tih nekretnina temeljem ugovora prenijela na sina, Đ. B. I.,  koji je pravo suvlasništva i upisao u zemljišnoj knjizi,

            -  da je predlagateljica na ročištu od 24. travnja 2012. godine kao protu-stranku označila

Đ. B. I.,         

            - da su se Đ. B. i protu-stranka protivili preinaci prijedloga. 

 

            Prvostupanjski je sud zaključio da se prijedlog predlagatelja za preinaku prijedloga u subjektivnom smislu treba odbiti, jer je odredbom čl. 192. ZPP-a propisano da  se subjektivna preinaka može dozvoliti ukoliko osoba koja treba stupiti u postupak na to pristane, a kako ona nije pristala biti protu-stranka, da to predstavlja zabranu za subjektivnu preinaku prijedloga.

 

            S obzirom da nije pristao Đ. B. I. stupiti u postupak umjesto oca, protu- stranke I. B., nije se moglo udovoljiti prijedlogu za subjektivnu preinaku, a žaliteljičini navodi da se radi o pravnom slijedniku koji bi temeljem zakona postao stranka u postupku i da za to nije potrebna njegova suglasnost, ne mogu se prihvatiti jer je daroprimac, koje je svoje pravo suvlasništva upisao u zemljišnoj knjizi,  protu- strankin singularni  slijednik.

 

            Prvostupanjski je sud, pravilno utvrdio da  protu-stranka, otuđivši stvar o kojem teče postupak za razvrgnuće suvlasničke zajednice, nije pasivno ad causam legitimirana te je pravilno odbio predlagateljičin prijedlog.

 

            Stoga je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

 

U Dubrovniku, 24. rujna 2014. godine