Broj: Rev 1137/12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagateljice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli, Građansko-upravni odjel, protiv protustranke, Grada Vodnjana kojeg zastupaju punomoćnici Ž. V. i G. P., odvjetnici u P., radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji predlagateljice protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-57/11-2 od 9. lipnja 2011., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola broj Z-14293/10 od 5. studenog 2010., u sjednici održanoj 4. studenog 2014.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se revizija predlagateljice Republike Hrvatske, te se preinačuje rješenje Županijskog suda u Puli – Pola br. Gž-57/11-2 od 9. lipnja 2011., te se sudi:
Odbija se kao neosnovana žalba protustranke Grada Vodnjana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli – Pola br. Z-14293/10 od 5. studenoga 2010.
Nalaže se zk. odjelu Općinskog suda u Puli – Pola da provedene upis na temelju rješenja Z-14293/10 od 5. studenog 2010. na nekretnini kčbr. 753/7 upisanoj u zk. ul. 9767 k.o. P. u korist Republike Hrvatske.
Odbija se zahtjev protustranke Grada Vodnjana za naknadu troškova postupka.
Obrazloženje
Rješenjem suda prvoga stupnja dopuštena je uknjižba prava vlasništva na nekretnini kčbr. 753/7 oranica 257 m2, upisane u zk. ul. 9767 k.o. P. u korist Republike Hrvatske, na temelju čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, te Uvjerenja Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Odsjek za prostorno uređenje, Klasa: 350-01/06-01/1399, Ur.broj: 2163-04-02-07-2 od 5. siječnja 2007., koji se u nalazi u zbirci isprava zemljišnoknjižnog suda u predmetu Z-4704/08, te čl. 129. i 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
Drugostupanjskim rješenjem prihvaćena je žalba protustranke Grada Vodnjana, te je preinačeno prvostupanjsko rješenje na način da je odbijen prijedlog predlagateljice za uknjižbu prava vlasništva, te je naloženo brisanje provedenog upisa i uspostava ranijeg zk. stanja, a ujedno je zk. odjelu Općinskog suda u Puli naloženo brisanje zabilježbe podnesene žalbe. Također je naloženo predlagateljici da protustranci nadoknadi troškove postupka u iznosu od 250,00 kn.
Protiv rješenja suda drugoga stupnja predlagateljica je pravodobno podnijela reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 – dalje: ZPP), navodeći da revizijski sud još uvijek nije zauzeo pravno shvaćanje, a moglo bi se očekivati da će drugostupanjski sudovi imati različita tumačenja glede tumačenja odredbi čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, dalje ZVDSP). Predlagateljica predlaže da se revizija prihvati i da se pobijano rješenje drugostupanjskog suda preinači na način da se žalba protustranke Grada Vodnjana odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjsko rješenje.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija predlagateljice je osnovana.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranka ne može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude prema odredbi st. 1. ovog članka, stranka ima pravo podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kod toga prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz st. 2. stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg reviziju podnosi, mora određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te mora izložiti razloge zbog kojih smatra da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U reviziji predlagateljica postavlja pitanje primjenjuje li se u konkretnom slučaju odredba čl. 362. st. 3. ZVDSP na nekretninama u društvenom vlasništvu s pravom korištenja bivše općine, koje su se na dan 16. listopada 1990. i 23. srpnja 1991. prema prostornoplanskoj dokumentaciji nalazile izvan granica građevinskog područja, u zoni rekreacije, odnosno stječe li na tim nekretninama Republika Hrvatska pravo vlasništva na temelju čl. 362. st. 3. ZVDSP. Pri tome se kao razlog važnosti navodi veliki broj nekretnina s istovjetnom utvrđenim statusom i namjenom prema planskoprostornoj dokumentaciji, a za koje je potrebno utvrditi titulara prava vlasništva, te brisati društveno vlasništvo.
Naime, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsko rješenje i odbio prijedlog predlagateljice za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini kčbr. 630/5 upisanoj u zk. ul. 9781 k.o. P., smatrajući da za navedenu uknjižbu nisu ispunjeni uvjeti.
Nije sporno da se predmetna nekretnina prema Uvjerenju državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinskopravne poslove, Odsjek za prostorno uređenje Klasa:350-01/06-01/1399 od 5. siječnja 2007. na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ br. 34/91) 23. srpnja 1991. nalazila izvan granica građevinskog područja, unutar zone rekreacije.
Drugostupanjski sud smatra da time što se sporna nekretnina nalazila izvan zone građevinskog zemljišta, a u zoni rekreacije, da se ne radi o nekretnini koja je poljoprivredno zemljište u smislu odredbe čl. 2. i 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, već da vlasnički status spornog zemljišta određuju odgovarajuće isprave prostornog uređenja kojima se određuje organizacija, korištenje i namjena prostora u smislu odredbi čl. 8. i 9. ranije važećeg Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora („Narodne novine“ br. 54/80). Stoga se po shvaćanju suda drugoga stupnja u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, a niti odredbe čl. 129. i 130. ZVDSP, a niti se primjenjuje predmnijeva iz čl. 362. st. 3. ZVDSP.
Suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda pravilno revident ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.
Naime, nije sporno da se kčbr. 753/7 upisana u zk. ul. 9767 k.o. P. nalazila na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu iz 1991. izvan granica građevinskog područja, što znači da se sporna nekretnina nalazila u zoni poljoprivrednog zemljišta, a i po upisanoj kulturi nekretnine u katastru vidljivo je da se radi o poljoprivrednom zemljištu. Sama činjenica da je prostorno planskom dokumentacijom sporna nekretnina bila u zoni rekreacije ne utječe na vlasnički status tog zemljišta, niti je sporna nekretnina time postala vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazila, a niti je time sporna nekretnina postala građevinsko zemljište. Navedeno ne proizlazi niti iz odredbi čl. 8. i 9. Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora („Narodne novine“ br. 54/80), na koje se pozvao sud drugog stupnja.
Kako nije sporno da se predmetna nekretnina nalazila izvan granica građevinskog područja, dakle u zoni poljoprivrednog zemljišta, neovisno o činjenici da je namjena navedene nekretnine prostorno planskom dokumentacijom bila da služi za rekreaciju, odnosno da se nalazi u zoni rekreacije, to je predlagateljica osnovano tražila uknjižbu prava vlasništva na temelju odredbe čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, čl. 129. i 130. ZV, te čl. 362. st. 3. ZV.
Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP u vezi čl. 91. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10) preinačiti pobijano rješenje suda drugoga stupnja, te odbiti žalbu Grada Vodnjana, potvrditi prvostupanjsko rješenje, te naložiti provedbu istoga u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini. Ujedno je valjalo odbiti zahtjev Grada Vodnjana za naknadu troškova postupka.
Zagreb, 4. studenog 2014.
