Broj: Pž-6287/11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u ime Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i Branke Vučaj, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. P. d.d., OIB …, Z., J., kojeg zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u Z., P., protiv tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, OIB …, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel, Zagreb, Trg bana J. Jelačića 6, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5439/09 od 30. studenog 2010., u sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2014.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5439/09 od 30. studenog 2010. u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj isključivi vlasnik dijela nekretnine kat. čest. k.o. C. površine 1.374 m2 koje je vlasništvo stekao dosjelošću pa je tuženik dužan tužitelju priznati pravo vlasništva i trpjeti uknjižbu tužitelja kao isključivog vlasnika dijela nekretnine kat. čest k.o. C., površine 1.374 m2, upisane u posjedovni list ... k.o. Centar, uz istovremeno brisanje tuženika te u dijelu odluke o trošku postupka kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 99.000,00 kn.
II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5439/09 od 30. studenog 2010. u dijelu odluke o trošku postupka i sudi:
Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 49.500,00 kn.
Obrazloženje
Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5439/09 od 30. studenog 2010. odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi kako je tužitelj isključivi vlasnik dijela nekretnine kat. čest. k.o. C. površine 1.374 m2 koje je vlasništvo stekao dosjelošću pa je tuženik dužna tužitelju priznati pravo vlasništva i trpjeti uknjižbu tužitelja kao isključivog vlasnika dijela nekretnine kat. čest k.o. C., površine 1.374 m2, upisane u posjedovni list ... k.o. Centar, uz istovremeno brisanje tuženika te uz naknadu parničnog troška te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 148.500,00 kn.
Ovako je presudio prvostupanjski sud jer je iz izvedenih dokaza utvrdio kako je dio nekretnine kat. čest. k.o. C. površine 1.374 m2 javna cesta na kojoj se na temelju odredbe čl. 2. Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ broj 180/04, 138/06, 146/08 i 38/09) ne može stjecati pravo vlasništva niti drugo stvarno pravo.
O naknadi troškova prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13; dalje: ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 37/05, 59/07 i 148/09; dalje: Tarifa).
Protiv označene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da ovaj sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje. U žalbi navodi da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, ali ni ocjenu izvedenih dokaza, kao niti razloga ne izvođenja svih ostalih predloženih dokaza. Tužitelj ističe da je na okolnost da dio nekretnine na kojem polaže pravo vlasništva nije javno dobro predložio očevid na licu mjesta i geodetsko vještačenje, a prvostupanjski sud nije predložene dokaze niti izveo niti obrazložio zbog čega smatra da predložene dokaze ne treba izvesti. Nadalje tvrdi da je počinjena i bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a jer sud nije omogućio tužitelju da se izjasni o dokazu koji je tuženik podnio na ročištu održanom 30. studenog 2010. već je zaključio glavnu raspravu. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 76.106,25 kn i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 5.100,00 kn.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba nije osnovana.
Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu, unatoč tome što je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.
Predmet spora je stjecanje prava vlasništva na dijelu nekretnine kat. čest. k.o. C. upisane u posjedovni list ... k.o. Centar uz istovremeno brisanje tuženika kao vlasnika navedene nekretnine.
Postojanje svog vlasničkog prava na spornom zemljištu tužitelj temelji na tvrdnji da se nalazi u posjedu navedenog zemljišta (dio nekretnine u B. ulici – parkiralište u B. ulici, sjeveroistočni dio pločnika, stubište i prostor ispred stubišta), više od pedeset godina.
Spisu prileži zemljišnoknjižni izvadak iz kojeg je vidljivo, a to navodi i tužitelj u tužbi, da je riječ o zk. čestici broj ... u zk. ul. … k.o. Grad Zagreb u naravi B. cesta čija je površina 13.660 m2.
Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je riječ o javnoj cesti koja je javno dobro u općoj uporabi pa se na predmetnoj nekretnini ne može stjecati pravo vlasništva niti drugo stvarno pravo. Međutim, u konkretnom slučaju to nije odlučna činjenica u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev.
Naime, tužitelj zahtijeva uknjižbu prava vlasništva. Uknjižba je jedan od zemljišnoknjižnih upisa na temelju kojeg se knjižna prava stječu, prenose, ograničavaju ili prestaju bez posebnog naknadnog opravdanja (čl. 30. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama, „Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07 i 152/08; dalje: ZZK). Pravo vlasništava je stvarno pravo koje svom nositelju daje potpuniju vlast na stvari što pravni poredak dopušta i jamči. To je jedinstveno pravo kojemu se sadržaj ne može dijeliti, odnosno niti jedna se ovlast ne može osamostaliti (da posjeduje stvar, rabi, iskorištava i njome raspolaže). Međutim, to ne znači da se vlasnikove ovlasti ne mogu izdvajati na način da se za treće osobe izvode subjektivna prava. Ograničenja prava vlasništva mogu biti na temelju zakona, tuđih prava ili na temelju pravnog posla.
Slijedom navedenog, tužitelj bi mogao, ako za to postoje zakonske osnove, na jednoj nekretnini tražiti utvrđenje suvlasništva ili zajedničkog vlasništva, ali ne može tražiti uknjižbu isključivog prava vlasništva samo na dijelu predmetne parcele u površini od 1.374 m2. Takav zahtjev nije dopušten jer izreka kako je zatražio tužitelj nije provediva uknjižbom u zemljišnim knjigama.
Iz stanja spisa je vidljivo da je tužitelj podnio tužbu 2009. godine kada je na snazi bio Zakon o prostornom uređenju i gradnji („Narodne novine“ broj 76/07) koji je odredbom čl. 119. uređivao pitanje parcelacije. Parcelacija zemljišta je postupak kojim se vrši promjena oblika i površine parcele u katastru i zemljišnoj knjizi na temelju prijavnog lista katastra zemljišta o promjeni u katastru zemljišta (čl. 145. st. 4. ZZK-a). Parcelacija zemljišta unutar granica građevinskog područja i parcelacija građevinskog zemljišta izvan granica tog područja, može se provoditi samo u skladu s rješenjem o uvjetima građenja, lokacijskom dozvolom, rješenjem o utvrđivanju građevne čestice i detaljnim planom uređenja. Parcelacija zemljišta izvan granica građevinskog područja radi povećanja građevne čestice unutar granice građevnog područja nije dopuštena.
Stoga, da bi tužitelj mogao postaviti tužbeni zahtjev kako je postavio, najprije bi morao izvršiti parcelaciju (cijepanje zemljišnoknjižne čestice prema površini koju koristi) kako bi se nova nekretnina kao novostvorena čestica mogla označiti posebnim katastarskim brojem i površinom i kako bi mogla biti izvršena promjena prava vlasništava na postojećoj nekretnini (na temelju odgovarajućeg elaborata pregledanog i potvrđenog od strane nadležnog tijela za katastar sukladno odredbi čl. 53. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, „Narodne novine“ broj 16/07) pa tek tada tražiti uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama uz ispravno navođenje oznaka nekretnina kako je označeno u zemljišnim knjigama, a ne u posjedovnom listu.
Dakle, za zaključiti je da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučivao o tako postavljenom tužbenom zahtjevu, ali i pravilnom primjenom materijalnog prava o tužbenom zahtjevu bi trebalo jednako odlučiti, odnosno odbaciti ga kao nedopušten pa je primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu u tom dijelu.
Prema odredbi čl. 91. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“ broj 76/09, 153/09, 116/10, 145/10, 57/11, 130/11, 72/13 i 148/13) troškovi zastupanja pred sudovima priznaju se državnom odvjetniku prema propisima o nagradama i naknadama za rad odvjetnika. Kako Tarifom nije predviđeno da odvjetniku pripada pravo na nagradu za sastav odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora to niti tuženiku ne pripada to pravo pa je pobijanu odluku u dijelu troška postupka valjalo djelomično preinačiti primjenom odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a, kako je odlučeno u točki II. izreke ove presude.
U Zagrebu 11. studenog 2014.
