Broj: Gž 1098/11

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

                        Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Marije Vetme  kao predsjednice vijeća,  Joza Šoletića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Noemi Butorac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja  A.L. pok. B.  kojega zastupa punomoćnica B.S.R., odvjetnica u D., protiv tuženika 1. D. nekretnine d.o.o. Z., kojeg zastupa punomoćnik S.B., odvjetnik u Z., 2. A .V.M. d.o.o. L. kojeg zastupa punomoćnik D.P., odvjetnik u D., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P. 1028/09 od 3. ožujka 2011. godine, u sjednici održanoj 26. studenog 2014. godine,

p r e s u d i o   j e

                        Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P. 1028/09 od 3. ožujka 2011. godine.

                        Odbija se zahtjev oba tuženika da im tužitelj naknadi trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

                        Prvostupanjskom presudom suđeno je:

                        „I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj A.L. pok.B.vlasnik cijeline čest.zem.1401 Z.U.576 K.O.L., a koje vlasništvo je stečeno dosjelošću, pa su tuženici dužni trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja na ovoj nekretnini uz prethodno brisanje do sada svih svojih uknjiženih prava na istoj, a sve na temelju ove presude.

II. Dužan je tužitelj naknaditi parnični trošak i to

- tuženiku ad. 1 iznos od  32.175,00 kuna.

- tuženiku ad.2. iznos od 35.587,50 kuna   

sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“      

                        Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i predlaže da se presuda preinači  i prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

                        Oba tuženika posebnim podnescima odgovorili su na žalbu, predložili da se žalba odbije kao neosnovana i traže trošak odgovora na žalbu.

                        Žalba nije osnovana.

                        Prvostupanjski je sud utvrdio sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, provedene je dokaze analizirao i cijenio pojedinačno i u međusobnoj vezi, te je na osnovi takve analize ukupnih raspravnih rezultata valjano utvrdio činjenično stanje.

                        Tako je u prvostupanjskom postupku utvrđeno:

                        - da je predmetnu nekretninu kupila 1992. godine H.K. žena A., te ju je naslijedio pok. K.B. Nakon njegove smrti temeljem nasljedstva i diobe s bratom F. vlasnica postaje Lj.N., pa njena kćerka B.Č., koja prodaje nekretninu T.D. L.G. d.o.o., a ovo prodaje nekretninu tuženiku pod 1.;

                        - sve promjene vlasništva uredno prate upisi prava vlasništva u zemljišnu knjigu, te je sadašnji vlasnik upisan tuženik pod 1;

                        - da je predmetna nekretnina godinama zapuštena, te na nju nitko nije pristupio niti je mogao pristupiti;

                        - da su prednici tuženika u katastru upisani kao posjednici od 1957. godine;

                        - da je pravna prednica tuženika baka (none) Lj.N, H.K. držala ovce u štali na ovoj nekretnini i na njoj pasla ovce;

                        - da je otac tužitelja 1974. godine ostvario presudu zbog izostanka na temelju koje se nikad nije uknjižio;

                        - da tužitelj i njegovi pravni prednici nisu nikad faktički posjedovali predmetnu nekretninu.

                        Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev zaključujući da tužitelj nije stekao u vlasništvo dosjelošću.

                        Takav zaključak prvostupanjskog suda je ispravan jer osim upisa u katastru (žalitelj sada tvrdi od 1922., a ne od 1957. što je irelevantno kako će se u nastavku obrazložiti) tužitelj ne dokazuje da su on ili njegovi prednici faktički pošteno i dovoljno vremena posjedovali predmetnu nekretninu.

                        Upis u katastru ide u prilog tvrdnji o faktičkom posjedu, ali ne dokazuje sam po sebi faktički posjed.

                        Vlasništvo dosjelošću stiče se faktičkim posjedom, a ne tabularnim posjedom.

                        Međutim, čak i da nije tako, a jest, tužbeni zahtjev je trebalo odbiti i zato jer tuženika štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige.

                        Naime, kupcu nekretnine od prodavatelja upisanog u zemljišnoj knjizi koji je još utvrdio da faktički nitko ne posjeduje nekretninu, ne može se još nametnuti obveza da nakon što je ispitao zemljišnoknjižno stanje i nakon što je ispitao faktičko stanje na terenu ispituje još i eventualni upis u katastarskom operatu.

                        Zbog izloženog trebalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

                        Odbijen je zahtjev oba tuženika da se tužitelju naloži da im plati parnični trošak za odgovor na žalbu jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom  154.  stavak 1. i člankom 155. stavak 1. ZPP-a).

U Dubrovniku, 26. studenog 2014. godine