Broj: Rev 1274/09

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika E. d.o.o. iz N. G., kojeg zastupa punomoćnik M. I., odvjetnik u P., protiv tuženika Ž. M. iz K., kojeg zastupa punomoćnik S. R., odvjetnik u K., radi predaje brodice u posjed, te u pravnoj stvari po protutužbi protutužitelja Ž. M. iz K., kojeg zastupa punomoćnik S. R., odvjetnik u K., protiv tuženika E. d.o.o. iz N. G., koju zastupa punomoćnik M. I., odvjetnik u P., radi utvrđenja suvlasništva na brodici, te izdavanja isprave za upis tog suvlasništva u knjigu brodica uz određivanje načina korištenja brodice, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-2252/08-2 od 23. ožujka 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1687/07-21 od 19. veljače 2008., u sjednici održanoj 9. prosinca 2014.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Djelomično se prihvaća revizija tužitelja-protutuženika i preinačuje presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-2252/08-2 od 23. ožujka 2009. i presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1687/07-21 od 19. veljače 2008. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na predaju u posjed plovila …, te se sudi:

 

              Nalaže se tuženiku predati tužitelju u suposjed plovilo …, ser. broj trupa … na kojem se kao pogonski motor nalazi motor marke M. serijski broj motora …, reg. oznake …, sadašnje registarske oznake … koji je upisan u uložak … knjige brodica za gospodarsku namjenu Lučke kapetanije P., u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

 

              U preostalom dijelu revizija tužitelja odbija se kao djelomično neosnovana.

 

              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova revizije kao neosnovan.

 

r i j e š i o   j e

 

              Revizija tužitelja-protutuženika odbacuje se kao nedopuštena u odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja.

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-2252/08-2 od 23. ožujka 2009. u stavku I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika na nalaganje tuženiku predaje u posjed plovila …, ser. broj trupa …, na kojem se kao pogonski motor nalazi motor marke M., serijski broj motora …, reg. oznake …, sadašnje registarske oznake … koji je upisan u uložak … knjige brodica za gospodarsku namjenu Lučke kapetanije P., a s tim u vezi i naknade parničnih troškova. U stavku II. izreke utvrđeno je da je tužitelj-protutuženik suvlasnik 1/2 dijela predmetne brodice slijedom čega je protutuženiku naloženo da protutužitelju prizna to pravo suvlasništva i kao da mu izda ispravu podobnu za upis tog prava u knjigu brodica za gospodarske namjene Lučke kapetanije P., u roku od 15 dana uz određivanje da spomenutu ispravu u protivnom ima zamijeniti sama presuda, dok stavkom III. izreke tužitelj i tuženik od pravomoćnosti presude dužni su snositi sve troškove održavanja i popravka navedene brodice i to svaki u 1/2 dijela, dok je u stavku IV. izreke određen i način korištenja navedene brodice i to na način da tužitelj i tuženik ovu imaju koristiti tako da svaki od njih ima u posjedu po šest mjeseci u godini, time da je tužitelj koristi u prvoj polovici godine, a tuženik u drugoj polovici, uz izmjenu redoslijeda korištenja naredne godine. U stavku V. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 12.200,00 kn.

 

              Protiv drugostupanjske presude tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) je podnio reviziju iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predloživši da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači nižestupanjske presude tako da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja odbije protutužbeni zahtjev i naloži tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove, podredno ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

 

              Tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) nije odgovorio na reviziju.

 

              Revizija je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

 

              Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

              1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn,

 

              2. ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

 

              3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a ) i čl. 373. b) ZPP-a.

 

              U ovom predmetu ne radi se o slučajevima iz toč. 2. i 3. citiranog članka (nije riječ o radnom sporu, niti je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a) i čl. 373. b) ZPP-a), pa je za dopuštenost revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a.

 

              U protutužbenom zahtjevu riječ je o nenovčanom tužbenom zahtjevu, pa je u smislu odredbe čl. 40. st. 2. ZPP-a mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tuženik naznačio u protutužbi.

 

              U smislu citirane odredbe tuženik u protutužbi, podnesenoj 31. listopada 2007., nije naznačio vrijednost predmeta spora, a to nije rješenjem utvrdio ni prvostupanjski sud (odredba čl. 40. st. 4. ZPP-a).

 

              Prema odredbi čl. 40. st. 5. ZPP-a propisano je da ukoliko ni sud ne utvrdi vrijednost predmeta spora najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn.

 

              Dakle, u ovom predmetu vrijednost predmeta spora protutužbenog zahtjeva mjerodavna za dopuštenost revizije je 50.000,00 kn.

 

              Kako vrijednost predmeta spora ne prelazi 100.000,00 kn, revizija tužitelja u odnosu na protutužbeni zahtjev nije dopuštena, pa je stoga na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja.

 

              Također, nema ni pretpostavki za odlučivanje o tzv. izvanrednoj reviziji propisanoj čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

              Stoga je ovaj sud razmatrao reviziju tužitelja samo u dijelu koji se odnosi na tužbeni zahtjev.

 

              Prema odredbi čl. 392. a) ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

 

              Postupajući u smislu prethodno navedene odredbe Vrhovni sud Republike Hrvatske nije našao da bi u konkretnom slučaju bila učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a na koju pazi po službenoj dužnosti.

 

              Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

              U odnosu na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP-a revident u bitnome navodi da drugostupanjski sud nije odgovorio na sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja, a koji se odnose na stjecanje suposjeda tužitelja na predmetnom brodu. Drugostupanjski sud je odgovorio na sve žalbene navode koji se odnose na odlučne činjenice, slijedom čega nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje razloge ukazuje tužitelj u reviziji.

 

              U reviziji tužitelj zapravo iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i izvodi drugačije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova. Tvrdnje kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu uzete u razmatranje, jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a revizija ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a revizijski sud odlučio je o reviziji polazeći od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova.

 

              Tužitelj u ovom postupku vlasničkom tužbom traži predaju u posjed plovila …, ser. broj trup … na kojem se kao pogonski motor nalazi motor marke M. serijski broj motora …, reg. oznake … sadašnje reg. oznake … koji je upisan u uložak … knjige brodica za gospodarsku namjenu Lučke kapetanije P.

 

              U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

              - da je tužitelj (tvrtka E. d.o.o.) u knjizi brodica za gospodarsku namjenu upisan u ulošku … knjige brodica za tu namjenu Lučke kapetanije P., kao vlasnik brodice oznake …, glisera …, sa ugrađenim motorom broj …,

 

              - da je ta brodica dimenzije 7,12 x 2,59 m u posjedu tuženika.

 

              Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi su zaključili da tužbeni zahtjev tužitelja za predaju u posjed predmetnog broda nije osnovan na temelju odredbe čl. 37. st. 4. i 6., čl. 42. st. 1. i čl. 46. st. 2., čl. 46. st. 1. te čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00 i 114/01 – dalje: ZVDSP), jer je utvrđeno da su stranke suvlasnici svaki u 1/2 dijela predmetnog broda koji tuženik drži u posjedu, pa s obzirom da je tuženik dokazao da ima određeno vlasničko pravo na predmetnom brodu nije dužan vratiti tužitelju prema njegovom tužbenom zahtjevu predmetni brod.

 

              Međutim, takav zaključak nižestupanjskih sudova ne može se prihvatiti.

 

              Prema pravomoćnoj presudi istog suda od 19. veljače 2008. kojom je odlučeno o protutužbenom zahtjevu tuženika utvrđeno je da su tužitelj i tuženik suvlasnik svaki u 1/2 dijela predmetnog broda, nadalje je utvrđeno da su dužni snositi sve troškove održavanja i popravka broda svaki u 1/2 dijela, te je određen način korištenja predmetnog broda za svakog od suvlasnika tako da svaki suvlasnik brodicu ima u posjedu po šest mjeseci u godini dana time da se iduće godine mijenja i tako naizmjenično.

 

              U takvoj situaciji kada je sud u jednom postupku utvrdio da su stranke suvlasnici predmetnog broda, svaki u 1/2 dijela, a tužitelj je tražio predaju u posjed navedenog plovila, nisu u pravu nižestupanjski sudovi kada su odbili u cijelosti tužbeni zahtjev zanemarujući pri tome sadržaj odredbe čl. 37. st. 4. ZVDSP kojim je propisano da svaki suvlasnik ima pravo štiti svoj idealni dio prema drugim suvlasnicima, a što uključuje i zahtjev za predaju u posjed njegovog suvlasničkog dijela, jer je suvlasnik glede ovog idealnog dijela stvari koji odgovara njegovom suvlasničkom dijelu, vlasnik i pripada mu prema svakome, dakle i prema ostalim suvlasnicima sve vlasničke ovlasti.

 

              Slijedom navedenog tužitelj ima pravo tražiti predaju u suposjed svog suvlasničkog dijela, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev na predaju u suposjed, jer tužbeni zahtjev kojim se traži predaja u posjed sadrži i pravo na predaju u suposjed.

 

              Prema tome osnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a valjalo djelomično prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti pobijanu presudu, a djelomično odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

              U revizijskoj fazi postupka tužitelj je sa revizijom uspio samo u neznatnom dijelu, pa mu slijedom navedenog nije dosuđen trošak revizijskog postupka (čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 9. prosinca 2014.